Kult sličnosti: Deset točaka koje povezuju Sanadera i Plenkovića

Od samog dolaska na vlast Andreja Plenkovića prate usporedbe s Ivom Sanaderom, proeuropskim premijerom i liderom korumpiranog HDZ-a. A te usporedbe pojačavaju se sa svakom aferom i svakom novim transkriptom u kojem se traži famozni "AP", kao i sa svakim političkim potezom u kojem Plenković ponavlja recepte - ili greške - već notornog Sanadera. Sada je došlo vrijeme za kratku rekapitulaciju.

1. Pogled prema Bruxellesu

Andrej Plenković uzdanica je Bruxellesa, baš kao što je to svojedobno bio Ivo Sanader koji je šlepao Hrvatsku prema Europskoj uniji, za to dobivao podršku i političke kredite u zemlji i u međunarodnoj zajednici. Obojica su bili europski premijeri, obojici su se zbog toga tolerirale mnoge stvari. Sanader je dovršavao pregovore, surađivao s Haagom, manipulirao sa ZERP-om, dok Plenković ulazi u Schengen, uvodi euro, gradi Pelješki most i uzima novac iz EU fondova. Obojica su planirala nastaviti karijeru u Bruxellesu: na koncu je Ivo Sanader objašnjavao da je otišao zbog Europske unije, dok Andrej Plenković koristi Uniju kao argument za daljnje preživljavanje na vlasti.  

2. Kupovanje socijalnog mira - i glasova

Ivo Sanader zajašio je val ekonomskog progresa nakon četverogodišnjeg mandata Ivice Račana, okoristio se (pa i osobno) stranim investicijama, prodajom dionica, privatizacijom, malim dioničarstvom i dizanjem standarda, čime je kupovao političku naklonost i socijalni mir. Andrej Plenković hvali se da je "doveo Hrvatsku među 15 najrazvijenijih zemalja", uvodi državne obveznice, dijeli besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, diže mirovine i plaće, kupuje sindikate i socijalni mir. A time, naravno, i dragocjene glasove za opstanak na vlasti.  

3. Liberalizacija - i kontrola - HDZ-a

Ivo Sanader osvojio je vlast u stranci uz pomoć Branimira Glavaša, a u državi uz pomoć bukača s Rive i "berača kestena". Nakon toga usidrio je HDZ u centru, s velikim odmacima prema liberalnoj ljevici, uveo antifašizam, pojačao detuđmanizaciju, pomirio se sa Srbima, smanjio bauk radikalizma u HDZ-u. Andrej Plenković uzdigao se uz pomoć šatoraša, na vlast došao uz pomoć Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih, Davora Ive Stiera i ostalih, potom odmaknuo HDZ od Karamarkove krajnje desnice, utišao retoriku, promovirao antifašizam (ali i praktički legalizirao ZDS), te po istom receptu smanjio strah javnosti u bauka HDZ-a. I obojica su osakatila unutarstranačku opoziciju.

4. Pokoravanje desnice

Ivo Sanader nalazio se na udaru radikalne desnice zbog svoje suradnje s Haagom i koalicije sa Srbima, zbog antifašizma i rušenja spomenika Juri Francetiću, što je bila reakcija na činjenicu da je radikalna desnica dobrim dijelom izgubila sponzora u HDZ-u, što znači da je bila razbijena i odgurnuta na marginu. Andrej Plenković prolazi nešto slično: radikalni desničarski mediji nazivaju ga izdajnikom, razmrvljena desnica radi na njegovu rušenju kako bi ponovno preuzela HDZ, atomizirani desni spektar sveo se na par usamljenih bukača koji ga izdaleka granatiraju, dok su nekadašnji koalicijski partneri našli sponzora u Zoranu Milanoviću.

5. Savez s manjinama i liberalima

Plenkovićeva koalicija naprosto je indigo kopija Sanaderove koalicije. Milorad Pupovac, HSLS, liberali i lijevi disidenti drže mu leđa, umaču ruke u ćup s medom, dijele čak i optužnice s HDZ-ovcima, dok premijeru služe kao pokriće prema liberalnoj ljevici koja ne može ovu koaliciju optuživati da je radikalna ili opasna za društvo. Doduše, Plenković ratuje s manjinama oko zakonske zabrane pozdrava "Za dom spremni", ali na kraju se svi složno zagrle i nastave s vladanjem, baš kao što je to bilo i u doba Ive Sanadera.

6. Slaba opozicija (i njezin lider Milanović)

Ivo Sanader osvojio je dva mandata, baš kao što je to uspjelo i Andreju Plenkoviću, koji ima priliku uskoro se dokopati i trećeg. Obojica, paradoksalno, za najvećeg protivnika imaju Zorana Milanovića koji je u doba Sanadera bio formalni lider oporbe, a u eri Plenkovića postao je neformalni lider opozicije. U sjeni Milanovića oporbeni lideri čine se manji nego ikad, a što je oporba gladnija vlasti, to je tromija, inertnija ili naprosto podložnija napasti da se proda HDZ-u. Zapravo, na političkoj sceni danas i Sanaderovo doba, opstaje dominantni HDZ kao nekadašnji SKJ, sa svojim interesnim satelitima i žetonima.    

7. Pokoravanje države

Ivo Sanader kontrolirao je pravosuđe, sudove, policiju, Državno odvjetništvo, čitav državni aparat, državnu televiziju i dio medija. Andrej Plenković tijekom svoje vladavine nastoji ovladati tim istim institucijama, pokoriti ih ili eutanazirati, a prošlotjedna saborska rasprava o izvješću glavne državne odvjetnice, kao i smjena na čelu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, samo su potvrdile tu tendenciju. Plenkovićeva ruka na vratu države, slično Sanaderu, obučena je u baršunastu rukavicu. 

8. INA I MOL

Ivo Sanader završio je na sudu zbog slučaja Ina MOL i predaje nacionalne naftne kompanije u ruke mađarskog partnera, a time i mađarske države. Vrhovni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu za uzimanje deset milijuna eura mita i predaju MOL-u prevladavajući utjecaj nad Inom. Andrej Plenković već za svoj prvi Božić na vlasti obećao je vratiti Inu u hrvatske ruke, da bi pod njegovim mandatom članovi njegove stranke iz Ine izvukli milijardu kuna. Tako izgleda spašavanje Ine pod HDZ-ovim premijerima. 

9. Kult ličnosti

Ivo Sanader poskidao je slike Franje Tuđmana u središnjici HDZ-a kako bi ih zamijenio vlastitim fotografijama. Sanader je bio nedodirljiv u stranci i dobrom dijelu medija, neupitan na političkoj sceni, neprikosnoveni lider i dominantan akter u javnosti od kojega sve počinje i na kojemu sve završava. Andrej Plenković izbrisao je Sanadera i vratio Tuđmana, ali je prisvojio metode vladanja svojih prethodnika. Njega "suhim zlatom treba platiti", zbog njega se uhićuju prosvjednici s papirićem na kojem piše "Ćaća", on je najveći HDZ-ovac i najdominantniji političar na cjelokupnoj sceni. On diktira medijima što je tema, poručuje novinarima što trebaju objaviti, a što ne trebaju. A onaj tko naljuti Plenkovića, leti s funkcije: bila to ministrica ili šefica povjerenstva za sukob interesa. 

10. Korupcija

Ovo bi trebala biti prva točka, no svejedno je ključna, i to iz dva razloga: prvo, Plenkovićev HDZ razbuktao je političku korupciju u Hrvatskoj do sanaderovskih razmjera, gdje se kapilarno od Vlade do najmanje državne institucije, državne firme ili lokalne sredine provlači taj koruptivni virus; drugo, dok je Sanader bio generator i katalizator korupcije, gdje su plodovi korupciji dolazili njemu na vrata u kutijama od hrenovki, a raskoš se manifestirala u skupocjenom stranačkom BMW-u, Plenković se još uvijek trudi održavati sanitarni kordon prema aferaškim ministrima, državnim tajnicima i stranačkim ljudima, gdje HDZ radi što hoće, a premijer pazi da ga se ne dotakne. Sve do onog famoznog "AP-a". Sanader nije skrivao da ga zanimaju novac, raskoš i financijski status, dok Plenković ne skriva da ga zanima politički status, moć, renome, imidž pred Bruxellesom. Barem do daljnjeg. Plenković je preuzeo Sanaderov pravomoćno osuđeni HDZ, a na optužnicama se nalaze njegovi ministri. Barem do daljnjeg.