U bolnici je proveo tri tjedna. Prvi se tjedan dobro držao, doktori su rekli da će ga poslati u Zagreb samo kada se situacija malo smiri. Zvonimir je i dalje bio pun elana, brinuo je samo za suprugu Ružu
Kuća im izgorjela, a on obolio: 'Više nema ni moga Zvonimira'
Zvonimir Slukan, koji je prije četiri mjeseca ostao bez kuće u velikom požaru u Josipovcu, obećao nam je kavu koja će se uskoro piti njemu u čast.Obitelj Slukan i Sopjanac pogodila je u kolovozu velika nesreća. Izgorjelo im sve što su do tada gradili, ostali su bez svojih domova i svega u njima.
Ružicu i Zvonimira Slukana i nakon 40 godina braka je ljubav "gurala" kroz teške trenutke u kojima su izgubili svoj dom, spavali u garaži koja im je jedina ostala. No, bili su sretni, imali su jedno drugog.
- Kada sam ja vidio svoju Ružicu, meni se nebo otvorilo! Samo neka mi je ona živa i zdrava – rekao nam je tada Zvonimir.
S vremenom, uz pomoć donacija ljudi koji su čuli za ovu nesreću i marljivih ruku svojih obitelji, poznanika i sumještana zidovi njihovih kuća ponovno su se počeli uzdizati.
Na žalost, Zvonimir je otkrio kako ima trombove po tijelu i tumor na bubregu, trombovi su zatvorili vene i zbog toga su mu otekle noge, a voda se nakupljala u tijelu.
U bolnici je proveo tri tjedna. Prvi se tjedan dobro držao i doktori su rekli da će ga poslati u Zagreb samo kada se situacija malo smiri. Zvonimir je bio pun elana i pričao o ponovnom uzdizanju njihove kuće. Brinulo ga je samo gdje je njegova Ruža i je li ona dobro.
- Maco, rekla sam mu, kod sina sam našega. Ne mogu biti sama u našoj velikoj kući. Kada izađeš iz bolnice onda ćemo ruku pod ruku otići tamo - rekla je Ružica te nadodala kako je Zvonimir uz kolege radio do zadnjega, a kada više nije imao snage zbog bolesti koja ga je pokolebala, sjeo je na pod i plakao kao malo dijete.
Novorođenu unuku mu donijeli u bolnicu
Kada je Zvonimir završio u bolnici, njihova kći Silvija taman je rodila. Bio je radostan i rekao je da će otići vidjeti unuku, ali više nije mogao hodati zbog količine vode koja mu se nakupila u tijelu. Doktori KBC-a Osijek organizirali su da bebicu donesu njemu. Dezinficirali su mu ruke kako bi ju mogao dotaknuti.
- Donijela sam ti našu Lejlicu da ju vidiš – rekla je njegova kći kada su unučica i Zvonimir zajedno zaplakali.
Kada je Ružica primijetila da dolazi kraj Zvonimirova života pričala mu je o velikoj obitelji koju su stekli, o troje djece i šestero unučadi koja su im cijeloga života pružali ljubav i potporu.
Doktori su rekli, kada su mu svi organi otkazali i kada je Zvonimir bio na aparatima, da im nije jasno što ga još uvijek drži na životu. Dojmilo im se kao da je nešto ostavio nedovršeno, neispunjeno te se brinuo hoće li njegova Ružica ostati na ulici.
'Rekla sam mu da je kuća gotova, da ode u miru'
- Inače sam kod njega išla dva puta na dan. Te subote sam se osjećala jako loše i djeca su mi rekla kako je u redu da odem samo poslijepodne da me ne vidi shrvanu. Kada sam došla, žena s kojom je dijelio sobu pitala me jesam li ja Ruža te mi je rekla kako me moja Maca cijelo jutro dozivala - rekla nam je uplakana Ružica koja je te subote vidjela kako je Zvonimirovo stanje sve gore te mu je rekla da su radovi na kući skoro gotovi kako bi on otišao u miru i sretan.
Te iste subote navečer iz bolnice je stigla vijest kako je Zvonimir preminuo.
Nakon Zvonimirove smrti, sin je preuzeo radove na kući koje je do tada vodio Zvonimir, a obiteljima je još potrebna pomoć oko stolarije dok će im s instalacijama pomoći firme koje su se aktivirale u ulozi donatora, objasnio nam je predsjednik Mjesnog odbora Josipovac Jakov Mihaljević.