Križan Pavić, vlasnik kafića Cotton u Zapruđu preminuo je u noći na ponedjeljak od komplikacija vezanih uz korona virus. Njegovi prijatelji su ispričali uspomene koje ih vežu za "dobrog duha Novog Zagreba"
DOBRI DUH ZAPRUĐA
'Križan je bio fantastičan tip, znao je da volim Đavole, pa je na večeru doveo Nenu Belana'
Križana sam upoznala kad je došao u Zapruđe jer nije ovdje odrastao. Jučer sam dobila poruku od njegovog prijatelja: "Suze mi same idu, Helena, bucko nam je svima ušao pod kožu, primili smo ga kao da je naš od rođenja. Jednostavno je imao ono nešto". I to je stvarno istina. Zapruđe ima taj jedan starozagrebački kult prijateljstva koji se zadržao i u ovo vrijeme, gdje se njeguju odnosi iz osnovne škole. Križan je od prvog trenutka ušao u taj zatvoreni kruh kojeg stvaraju desetljeća zajedničkog iskustva. Kao da je bio dio nas oduvijek, rekla nam je Helena Šunjić, prijateljica Križana Pavića (37) koji je u noći na ponedjeljak preminuo od komplikacija nakon što je obolio od korona virusa.
Prema svemu sudeći, bio je druga najmlađa žrtva korone u Hrvatskoj.
- Onaj dan kad je umro nisam imala snage pisati. Jednostavno nisam imala snage pokrenuti psrste na tipkovnici. Samo sam objavila njegovu smrt na kvartovskoj grupi i zamolila ekipu da se oprostimo od njega paljenjem lampaša ispred Cottona jer nećemo moći na sprovod radi korone. Uputila sam se prema centru kad je pao mrak i ostala u šoku... Gomile lampaša, gomila ljudi, mole se, pale svijece u tišini. Slomilo me. Toliko mlad život otišao tako naglo i nepravedno. Tek sam tada postala svjesna tko nas je napustio - dodaje prijateljica Helena.
- Dok dok sam stajala tamo kod paljenja lampaša prilazi mi prijateljica u suzama i kaže: "Zamisli, znao je da volim Đavole i Nenu Belana. I ove godine ja ga pozvala na ručak za rođendan, i frajer mi dođe sa Nenom Belanom!" Eto, samo da razveseli ljude, da napravi nešto za druge - ispričala nam je Helena.
U grupi "Zapruđanci na Facebooku" koju Helena administrira i drugi su svjedočili o omiljenom vlasniku kafića Cotton.
- Prijateljica i ja sjedimo u kafiću do Križanovog, susjednom, on ulazi s prijateljem sav sretan. Prvi put u životu je, iz zezancije, ubacio novce na voćkice i osvojio. Vidio nas je da sjedimo u kafiću i morao nas je doći počastiti. Mi govorimo: "Ma ne, hvala, taman smo naručile", a on kaže: "Pa dobro, kaj, onda vam plaćam to!" - napisala je jedna članica grupe.
- Susjed mi je cijeli život. Prvo kao društvo mojih roditelja kasnije kao poznanik, prijatelj, zbog velikog kruga istih ljudi s kojima smo se družili. S njegovim najmlađim bratom sam išla u školu. Često nam je dao da se naše mlađe društvo provodi u obiteljskom restoranu. Prolaze godine, tako se društvo s kvarta preselilo u Novi Zagreb, njegov kafić postao je opet centar okupljanja svih generacija. Kad sam se vratila u Hrvatsku, ostala sam trudna, a on kao da nije prošlo pet godina da me nije vidio svejedno bi svaki dan bi pitao kad ću roditi i kako sam. Kao da nema tog generacijskog jaza gdje je nekad pazio na mene i svog mlađeg brata. Vragolan u duši, ali srce puno ljubavi za sve - napisala je druga.
I drugi su pisali lijepe stvari o Križanu.
- Nisam poznavala čovjeka, ali evo, jedan simpatičan susret. Tek sam se doselila u kvart, renovirala sam stan. I jedan dan, pijem kavu u Cottonu i zabuljim se u one njihove ogromne žarulje. Pomislila sam: "E, to želim doma!" I pitam konobara zna li gdje su kupljenje, a u tom trenutku dolazi simpatičan vlasnik i kaže: "To sam ja sebi naručio. Koliko komada vam treba? Sad ćemo odmah naručiti!"
- Teško je izdvojiti situaciju koja bi nadmašila sve ostale, ali jedna mi je ostala u posebnom pamćenju. Uobičajeno kvartovsko društvo, sjedimo u Cottonu, vjerojatno neki petak, nakon radnog tjedna. Naši klinci, ne možeš ih uhvatiti pogledom, priča se, družimo se i usput pratimo njihov trk. No odjednom nekako sve utihne. U sekundi. Gdje su? Ustanemo jedan po jedan, gledamo simo pa tamo, iza ugla, a kad ono... Križan sjedi s njima na terasi tik do Cottona i časti ih sve toplom čokoladom. Što reći! Netko je rekao "ode ljudina", i bio je u pravu.
- Organizirao nam je jedrenje, sve riješio, obavio dućan, klopa, cuga, led... Ma sve! Otišao je dan ranije na more, preuzeo brod i napunio frižidere da sve bude hladno kada mi dođemo ujutro. I tako mi krećemo u 9, a on još nosi pečenog odojka kojeg je naručio negdje da bude spreman u 9 ujutro? Tko jede vrućeg odojka u 9 ujutro?! Križan i Zapruđanci. Na brod je donio najfinije čaše za vino, kaže, ne budu njegovi frendovi pili vino iz plastike. I tako unedogled.
- Ono čega se zadnje sjećam o njemu je da se jako bojao korone. Prije nekih mjesec, dva, sjedila sam s prijateljicom kod njega u kafiću. Prišao nam je s maskom kad smo izlazili i pitao: "Cure, je l' se bojite vi korone? Pazite se, molim vas, ovo nije zezancija". To mi cijelo vrijeme prolazi kroz glavu, kao da je znao da će ga pokositi. Baš je pazio i na sebe i na goste.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
