Kristina Ercegović: Sve je moguće ostvariti, sada i ovdje!

U sklopu poduzetničkog natječaja "Pametnom idejom do uspjeha" donosimo vam razgovor s Kristinom Ercegović, jednom od najboljih poslovnih žena u Hrvatskoj, te autoricom knjige "Sam svoj gazda".

Za sve one koji traže inspiraciju i malo vjetra u leđa, ali i za one koji jednostavno žele učiti od iskusnijih, ova knjiga daje savjete o stvaranju i održavanju uspješnog posla. Kako se inspirirala i motivirala žena koju su Oprah show i operacija kralješnice potakle da pokrene svoj uspješan privatni biznis, zašto su poduzetnici sretni i je li novac uistinu važan, pročitajte u nastavku.

Vaša treća knjiga, Sam svoj gazda, donosi jednostavne i primjenjive savjete o stvaranju i održavanju uspješnog posla. Koliko su u poslovnoj svakodnevici, stvari jednostavne? Naime, mnogi uspješni ljudi često se susreću s komentarima: ma, lako je tebi, ti imaš svoj biznis... Oni koji se bave poduzetništvom znaju - poduzetništvo je sve, samo ne lako. Odakle, po Vašem mišljenju, ta kriva percepcija?

U šali mnogi danas govore da moraš biti lud, posebno kod nas, da budeš poduzetnik. Jednostavno, ne znači nužno i da je lako. Tu možda dolazi do nesporazuma. Stvar je u stavu. Sve kreće iz temelja - hoćemo li se fokusirati na to je li čaša poluprazna ili polupuna. Svatko ima svoju sliku svijeta. Netko bira biti dijelom problema, a netko rješenja. Također ključ je u akciji – jednostavno nema nekih tajni uspjeha osim puno, puno upornog rada, i dizanja nakon svakog pada i tzv. neuspjeha. Meni je sve jednostavno, jer ja prije svega obožavam to sve što radim pa se ujedno i zabavljam i ispunjavam kroz posao.  No nije mi bilo lako, imam kao i svi drugi uspone i padove, ali fokusiram se na svrhu – zašto nešto radim, za sve to što radim i idem dalje. 

Svoj prvi biznis pokrenuli ste potpuno samostalno i s vrlo ograničenim resursima. Smatrate li da ste baš zbog toga bili uspješni? Kako bi se Vaša priča razvijala da ste imali više početnog kapitala koji bi omogućio određenu komociju? Može li se dogoditi da upravo zbog komocije ljudima praktički "propadaju" odlične poslovne ideje? Osim toga, zanimljivo je da većina poduzetnika koje intervjuirate u svojoj knjizi, kažu da im nije važan novac što je zapravo vrlo apsurdno - jednom kad pokrenemo biznis, zasigurno se svim snagama borimo da on počne donositi novac, a nakon nekog vremena još više novca. Koliko je, dakle, novac važan?

Ja sam krenula doslovce od nule s Herakleom. Nisam imala novaca ni za cijeli temeljni kapital niti da plaćam telefonsku pretplatu, uzela sam mob na bonove. Još sam paralelno zadržala jedno vrijeme posao u Plivi i nakon 8 mjeseci kad je stigao prvi klijent dala otkaz s 26 godina. Bivši muž je ostao raditi u Banci na „sigurnom poslu“ no ubrzo je počeo meni voditi računovodstvo koje je preraslo u jedan od uspješnih biznisa. Novac nije motivator za pokretanje posla, svi u knjizi i oni drugi potvrđuju da ih u poslu vodi strast, i želja da ostave trag. Novac je posljedica, nije uzrok. S druge strane svrha poslovanja je i da se ostvari dobit, da bi se posao održavao i rastao, zapošljavao ljude, stvarao vrijednost za kupce i zajednicu. Problem je kod nas što smo mi tek par godina u kvazi kapitalizmu i kroz medije su nam servirani primjeri lopova i tajkuna kao primjeri poduzetnika. Tako se stvorila negativna percepcija da su privatnici pohlepni i zli izrabljivači i da nije u redu biti bogat. Novac sam po sebi nije loš, već način na koji se koristi. Da, ima svakakvih ljudi, ali 99% gospodarstva čine lijepe male poštene poduzetničke priče. Drago mi je da one polako zauzimaju sve više prostora i da se u Hrvatskoj polako ali sigurno razvija startup kultura kao dio poduzetničke kulture u povojima. Mislim da je uvijek bez obzira na stanje na računu važno mudro upravljati financijama, trošiti pametno, i fokusirati se na prodaju, traženje kupaca jer bez njih bilo koji posao ne postoji. 

Kako je to živjeti i biti poduzetnik u Hrvatskoj? Kroz medije se često proteže pojam „antipoduzetnička klima“ – je li to doista tako i u praksi ili smo samo navikli „kukati i jamrati“ kako ništa ne valja, pronalazeći u tome izgovore za svoj neuspjeh?

Ja sam nepopravljivi domoljub (ne nisam ni gluha ni slijepa, radila sam godinu dana van Hrvatske dok sam bila u Plivi, i jako puno zemalja sam obišla i volim putovati) i mislim da je prekrasno živjeti u Hrvatskoj. Tako lijepa zemlja, još uvijek se družimo, ispijamo kave s prijateljima poznajemo tko nam je susjed, za sat, dva smo na najljepšoj obali, a cijeli svijet nam je nadohvat ruke. Mislim da je ovdje kvaliteta života izvrsna i da je potrebno puno manje novaca i lakše se zaradi svota potrebna za tzv. financijsku slobodu. Mislim da svi mi ovdje na Balkanu puno bolje znamo uživati u životu od mnogih. Hrvati vole kukati, da, često je to mnogima izgovor, no ipak u usporedbi s drugima realno je da nemamo poduzetničku klimu. Na svakom koraku se to vidi. Jedna od većih stopa poreza na dobit, administrativne prepreke, najveća davanja na ugovor o djelu na svijetu (104%), niz besmislenih parafiskalnih nameta, nefleksibilno radno zakonodavstvo, svako malo se mijenjaju propisi... Ukratko, ovdje se uspijeva unatoč svemu, no ja to gledam ovako – baš sve to nas potiče da budemo pametniji, kreativniji i snalažljiviji od inozemnih kolega. Svatko u životu nosi svoj križ. Pitanje je kako ćemo to iskoristiti, mislim na sve okolnosti koje su nam date. Ne smijemo dozvoliti da nas okolnosti definiraju. Svemir ima svoja pravila i ona vrijede za sve nas jednako. Tko nauči igrati igru života, pobijedit će, sve je moguće i sada i ovdje. Nema izgovora. Ne možemo mijenjati druge, možemo mijenjati samo sebe. 

16 hrvatskih uspješnih poduzetnika u Vašoj knjizi odgovara na postavljena pitanja, jedno od njih je: Jeste li sretni? Svi su odgovorili: da. Zbog čega je to tako? Jesu li poduzetnici nužno uvijek osobe otvorenije prema novim idejama i njihovoj realizaciji? Događa li se sreća kao posljedica poduzetništva – osjećaj uspjeha, kreativnosti, ostvarenosti, ili su poduzetnici sami i prije bili takvi pa ih je poduzetništvo dodatno izgradilo kao ljude i oplemenilo.

Životno pravilo kaže: biti – raditi – imati, ne obratno. Sve su to iznimne osobe. Sreća je njihov odabir. Moje je mišljenje da su sretni i zato što jesu poduzetnici jer jedino poduzetništvo nudi u potpunosti priliku da se kreativno izrazimo, ispunimo sve svoje potencijale a istovremeno omogućuje slobodu – da radimo kada, što i s kime želimo. Sloboda i ispunjenje – to je sreća, a upravo je poduzetništvo tj. biti sam svoj gazda put kojim se to najlakše i najbrže postiže. 

Uglavnom govorite o pozitivnim stranama i iskustvima u poslovanju. No, ponekad su frustracije, loši dani, grube riječi i razočaranja neminovna – kako se nositi s njima, kako ih rješavati?

Živimo  u svijetu dualnosti. Znanje dolazi iz iskustva, da bismo znali što je dan, moramo doživjeti noć. Tako je i s kako kažete tzv. lošim stranama poduzetništva. Sve je to kao i život jedna velika škola. Za mnoge stvari koje osudimo kao negativne kroz godinu dana vidimo da su najbolje stvari koje su nam se mogle dogoditi. Dakle, po meni najbolje je prisjetiti se da prihvatimo sve što nam dolazi, znati da se sve događa s razlogom i najbolje za nas, na nama je da dajemo sve od sebe, i to je to. Na nama je da radimo svoj posao, najbolje što možemo. Odgovarajući rezultat će doći. Naravno, doživjela sam ja svega u biznisu od komentara mi plaćamo samo ono što moramo, što se sve današnja mladež neće sjetiti itd. Uopće se ne želim toga ni prisjećati, no naučila sam brzo - ništa nije osobno. Učiš i ideš dalje, po svom. Pa se sve posloži.

U knjizi otkrivate istinu o poslovnom planu i poduzetništvu. Poznajete puno poduzetnika, znate li možda koja su njihova iskustva po tom pitanju? Koliko je zapravo važno vjerovati svojim instinktima i slijediti svoj san, bez obzira na to što kažu brojke? 

Uvijek kažem da sam ja loš primjer za poslovni plan. Koji sam god napravila na klasičan način taj projekt nije saživio, a sve što sam samo krenula uspjelo je. No kako imam sve te diplome od MBA nadalje dužna sam sugerirati da svakako stavimo sve na papir. Razjasnit ćemo si sve i dobiti bolju sliku. A inače i u poslu i privatno, najbolje je slušati svoju intuiciju. Svaki puta kad pogriješimo, svjesni smo da nismo slušati onaj unutarnji glas – to su mi svi koje znam potvrdili, gotovo istim riječima. 

Može li se zaključiti da su poduzetnici osobe koje se brže i kvalitetnije razvijaju? I sami ste spomenuli situacije kada poduzetnici u početku svog poslovanja nisu tako snalažljivi, nedostaju im komunikacijske vještine, prodajne tehnike... no, isto tako i većina njih (ili svi) razviju se s vremenom u uspješne komunikatore i vrhunske prodavače. 

Uvijek je sve na svakom pojedincu. Poduzetništvo nije garancija no svakako je odlična prilika za puno toga. Na svakom od nas je kako ćemo je iskoristiti. Neki skrenu s tog puta, odatle negativna percepcija o privatnicima, a neki kroz biznise zaista mijenjaju svijet na bolje.

Što mislite, zbog čega ljudi čekaju s provedbom svojih ideja? Što je to što ih koči da naprave taj prvi korak, i da svaki dan iznova rade korake koji ih vode do cilja?

Neki misle da im trebaju velike ideje, ogroman kapital, pa misle da su poduzetnici hrabri, a oni to kao nisu, jer krivo misle– hrabrost je unatoč strahu djelovati, a ne, ne bojati se, imaju sukob vlastitih vrijednosti, no sve su to izgovori, pravi razlog zašto ostajemo u statusu quou je, ne vidimo se kao poduzetnici, postojeća situacija nam donosi više koristi, predobro nam je, uostalom nisu svi za poduzetnike, samo 3 do 5% ljudi je spremno riskirati sve i živjeti i razmišljati poduzetnički, raditi 24 sata, sedam dana tjedno, 365 dana u godini. I to je u redu. Ne možemo nikoga potaknuti ni na što što već nema u sebi. Samo one koji jesu poduzetnici možemo ohrabriti – pokazujući im uspješne primjere i omogućujući im informacije koje će ubrzati njihovu odluku.

Kakva su vaša iskustva s Business Caffeom kojeg organizirate? Postoji li podatak koliko je poduzetnika kroz njegovo djelovanje prošlo i gdje su oni danas – jesu li i dalje uspješni poduzetnici?

Na našim eventima je bilo preko 1500 poduzetnika u tri i pol godine, bar jednom, mnogi redovno dolaze. Na svakom eventu bude 100 do 150 ljudi. Mnoge smo ohrabrili da pokrenu svoj posao, brojni postojeći poduzetnici redovito sklapaju poslove. No poanta tog druženja je da se okružimo pozitivnim pričama, međusobno inspiriramo i podržimo, poklonimo drugima svoje znanje, vrijeme i povežemo se na smisleni način. Nema garancija u životu, vjerujem da su neki i odustali. No što je uspjeh? Svatko ima svoju definiciju uspjeha. Nije samo linearan rast dobiti uspjeh. Nekad je i odustati uspjeh. 

Kako i odakle Milda? Prvo Heraklea mystery shopping, zatim Zaokret, pa trenutno Milda – gdje je poveznica i što je sljedeće?

Nije trenutno Milda, prodala sam je prije 3 mjeseca. Heraklea je proizvod moje mladenačke strasti, moja prva ljubav, prva beba. Zaokret je moja životna misija – a to je u dvije riječi - transformacija regije, a zapravo poticanje ljudi da naprave zaokret i žive svoj život punim plućima, da ni za čim ne žale, a u sklopu toga potičem na poduzetništvo kroz radionice i knjigu Sam svoj gazda te druženja malih poduzetnika – Business Cafe, koja služe za inspiraciju i poslovno umrežavanje i to sam proširila u Makedoniju, Bosnu i Srbiju. Milda je nastala slučajno, primijetila sam potrebu na tržištu, konkretno na samim Business Cafe eventima, zbog velike stope razvoda među poslovnim ljudima, i znala sam da postoji potencijalni kupac, pa sam to napravila i prodala nakon 8 mjeseci. 

I ja sam mislila da nema poveznice, no uvijek je ista priča – krenimo od sebe i mijenjamo svijet. U Heraklei je misija unaprijediti kvalitetu usluge, u Mildi sebe i partnerske odnose, a u Zaokretu cijeli život kroz osobni razvoj i vlastiti posao. Što je iduće? Puno planova imam, nastavljam pisati kolumne, svoj blog, biti mentorica i motivacijski govornik na brojnim prilikama, to me sve jako veseli. Moj odabrani prostor djelovanja je Hrvatska, Beograd, te malo Sarajevo i Skopje. Volim uvijek spajati posao i zadovoljstvo, drugim riječima naizgled nespojivo - hedonizam i duhovnost. 

U srpnju se nadam da ću uspjeti dovesti osobu od koje svi poznati uče o novcima i biznisu, a upoznala sam je nedavno u Los Angelesu na edukaciji, u tijeku su svi dogovori. Uskoro će i prvi Business cafe u Beogradu. 

U desetom mjesecu organiziram prvu Zaokret – kreni od sebe, slušaj svoje srce konferenciju i sajam, u Beogradu, te u 12 mjesecu – Zaokret – vikend, kao dva zasebna eventa/brenda unutar firme. Planiram licencirati neke inozemne programe kroz neko vrijeme i razviti pa potom licencirati dalje još neke svoje vlastite. Dok je Sam svoj gazda druga najtraženija knjiga, do kraja godine završavam još jednu knjigu koju već neko vrijeme pišem, naslov je "Ljubav sve pobjeđuje". Riječ je o životnoj self help knjizi s osnovnom porukom da na sve što nam se dogoditi reagiramo suosjećanjem i bezuvjetnom ljubavi, da mi budemo ti koji ćemo prekinuti lanac negativnosti, činiti dobro jer će se onda dobro vratiti. Ima toga još, no s nečim vas moram i iznenaditi, zar ne? Uostalom čovjek snuje, Bog odlučuje, vidjet ćemo.

Javite nam se!

Imate pitanje o poduzetništvu? Posjetite našu Facebook stranicu, postavite nam pitanje ili započnite diskusiju s drugim čitateljima!