Krik i bijes: Zar Bernardić i bivši SDP-ovci doista planiraju svoju novu stranku prozvati KRIK?
Bjelovar: Davor Bernardić prošetao gradom i obišao gradilište nove bolnice |
Foto: Damir Spehar/PIXSELL/privatna arhiva
U medijima se pojavila informacija da Socijaldemokrati, odnosno izbačeni SDP-ovci, razmišljaju o tome da novoj stranci daju ime Krik. To bi imalo smisla samo u kontekstu razlikovanja od SDP-a koji dugo šaptom pada.
Krik je emocija, a ne razum. Krik je izraz nemoći, poziv na akciju, nekad i pobunu, krik je izraz frustracije i isključuje racionalno razmišljanje.
Krik je ulica, krik je populizam, krik je bunt, često i agresija.
Stoga je najveći paradoks, a možda čak i misterij, jučer objavljena vijest da nova politička stranka okupljena oko udruge Socijaldemokrata, bivših i izbačenih članova SDP-a, razmišlja o tome da u ime svoje nove stranke uvrsti upravo taj famozni Krik.
Krik naglas.
"Mi nismo krik, ja sam rekla da jasan krik treba Hrvatskoj", pojasnila je Ivana Posavec Krivec, saborska zastupnica Socijaldemokrata, komentirajući informaciju Večernjeg lista da bivši SDP-ovci razmišljaju o tome da stranci daju ime Krik. "Ako je potrebno kriknuti onda će narod kriknuti, a mi ćemo biti tu koji ćemo ponuditi alternativu", dodala je.
Krik populista
Ako će narod kriknuti, onda će profitirati opcije koje poslovično parazitiraju na kriku i hrane se krikom, neke buntovne, populističke, aktivističke, a ne kabinetske i racionalne opcije koje "nude alternativu".
Krik se povezuje s uličnim prosvjedima, ali više s iracionalnim i kaotičnim, nego programskim i racionalnim.
Krik je snažniji od glasa, krikovi čak zagušuju glasove, krik zastrašuje, a ne ohrabruje. Pored krika ne čuje se obična riječ. Krik je nekad i djetinjasto urlanje pred policom sa slatkišima.
Osim toga, može li se taj famozni Krik uopće povezati s osobama kao što su Davor Bernardić, Davorko Vidović, Ivana Posavec Krivec i ostali?
Bero i Holokaust
U neku ruku može, kad javnost krikne na izjavu Davora Bernardića u kojoj je izbacivanje SDP-ovaca usporedio s Holokaustom. A mnogi će očajnički kriknuti na vijest o tome da nova stranka planira u svoje redove uzeti Željka Sabu, pravomoćno osuđenog za političku korupciju. To je ona vrsta krika kad ti netko u tramvaju krvnički nagazi na žulj.
Ali ako je krik emocija, kako se može povezati s političarima koji su lišeni emocija ili čak izazivaju krive emocije? Ako narod krikne, kao što reče Posavec Krivec, hoće li zajedno s njim kriknuti i Bernardić ili čak i Vidović, potencijalni predsjednik te nove stranke? Jedino se može zamisliti da u očaju kriknu glasači ljevice.
Krik i šapat
Ako je doista išta nemoguće povezati s novom strankom koju formiraju Socijaldemokrati, odnosno bivši SDP-ovci, onda je to upravo taj famozni krik. Osim ako ga žele iskoristiti kako bi se dodatno razlikovali od SDP-a koji šaptom pada.
Nije sporno da situacija u Hrvatskoj vodi tome da "narod krikne", suočen s HDZ-ovom bahatošću, socijalnom krizom, korupcijom, općom nesigurnošću. Ali kad narod krikne, onda obično ne profitiraju razumni i racionalni, već demagozi i populisti.
