Colin Powis tek je nedavno naletio na dokumentarac o serijskom ubojici Ivanu Milatu. Odmah ga je prepoznao kao vozača koji mu je ponudio prijevoz dok je boravio u Australiji
'Krenuo je s čekićem na mene, ali me spasilo zeleno svjetlo...'
Britanac koji je autostopirajući putovao po Australiji tvrdi da mu je svjetlo na semaforu spasilo život - da nije bilo tog semafora, autostoper bi postao jedna od žrtava zloglasnog serijskog ubojice Ivana Milata, monstruma porijeklom iz Hrvatske koji je u Australiji brutalno ubio barem sedmero ljudi.
Sretni autostoper Colin Powis tek je nedavno postao svjestan kako je čovjek koji ga je povezao u svojem automobilu davne 1982. godine ustvari bio notorni ubojica.
Powis, danas 57-godišnjak sjedio je na kauču u svojem dnevnom boravku u Durhamu u Engleskoj, a na televiziji je upravo počeo dokumentarni film o čovjeku koji je ubio sedam mladih autostopera. U sekundi ga je prepoznao.
Početkom osamdesetih godina, mladi Powis, autostopom je pokušavao stići do grada Cobara u New South Walesu, nadajući se da će dobiti posao u jednom od rudnika. Hodao je uzduž autoceste A32 sve dok mu se nije zaustavio čovjek koji je tuda prolazio i ponudio mu prijevoz.
- Sav sretan, prihvatio sam ponudu - ispričao je Powis za Daily Telegraph.
- Koliko si dugo u Australiji? Poznaješ li ovdje nekoga? - upitao ga je vozač.
Baš ništa ne sluteći, Powis je počeo čavrljati s Milatom.
'Misli su mu bile negdje drugdje...'
- Ovdje sam nekoliko dana, nikoga ne poznajem. Krenuo sam za Cobar, pokušat ću dobiti posao tako - odgovorio je.
Vozač je zatražio da Powin svoj ruksak umjesto u prtljažnik stavi iza prednjeg sjedišta, iako je Pawis pogledao u stražnji dio pick-upa i vidio da su tamo nalaze čekić i nekakav zavežljaj.
Kako su se nastavili voziti autocestom, Powis je pokušao ponovno zapodjenuti razgovor s Milatom, no bezuspješno.
- Prestao je odgovarati. Pomislio sam da je drogiran, na njemu se vidjelo da tone sve dublje i dublje u nekakvo mračno raspoloženje. Pokušao sam razgovarati s njim, no vidjelo se da su mu misli negdje drugdje, objasnio je.
- Izgledao je kao stranac, znate, imao je takve oči i tamnu put. Pitao sam ga koliko dugo njegova obitelj živi u Australiji - prisjeća se Powis.
- Odgovorio mi je da je njegov otac došao u Australiju iz Jugoslavije nakon rata - dodao je.
Malo prije Bathursta stigli su do raskrižja sa semaforima, a Milat ga je obavijestio da će voziti okolnim putem jer želi usput provjeriti zamke kojima lovi divljač. Već su krenuli prašnjavom cestom kada je Powis rekao da ne želi ići dužim putem, prenosi DailyMail.
'Samo ga je promet spriječio da me ne udari čekićem'
Vozač je u tom trenutku nagazio na kočnicu, izašao iz auta pa zaobišao stražnji dio i krenuo prema vratima suvozačkog mjesta. U međuvremenu svjetla na semaforu su se promijenila i auti iz suprotnog smjera su krenuli prema njima. U tom trenutku, tvrdi Powis, Milat je već zgrabio čekić.
- Sjećam se da se Milat osvrtao oko sebe, malo gledao promet, malo pogledavao prema meni. Samo ga je promet spriječio da me ne odalami s tim čekićem, siguran sam u to - kazao je Powis.
Izašao je iz auta i odgurnuo Milata pa otrčao niz cestu.
- Sretan put, frende - viknuo mu je Milat.
Tek je u 6:30 ujutro 22. svibnja 1994. godine 50 specijalaca australske policije upao u dom Ivana Milata i uhitilo ga zbog sumnje za teško ubojstvo najmanje sedam mladih autostopera.
U razdoblju od 1989. do 1993. godine raskomadana tijela na kojima je bilo tragova seksualnog iživljavanja prolaznici su pronalazili pokraj ceste na potezu od Melbournea do Sydneyja. Sumnja se i kako je Milas počinio još dvadesetak ubojstava za koja istražitelji nisu pronašli dovoljno dokaza za podizanje optužnice.
Teške obiteljske prilike
Najgori serijski ubojica u povijesti Australije kako su ga nazivali osuđen je na sedam doživotnih robija uz još 18 godina zatvora, bez mogućnosti pomilovanja, pisao je tjednik Express.
Kako će se kasnije otkriti, Stjepan Milat, otac Ivana Milata, rođen je nakon Božića, u Blatu na Korčuli.
Kako je obitelj živjela u velikom siromaštvu, Ivanov djed je svojeg sina Stjepana i njegovog brata uoči punoljetnosti poslao da posao i život krenu tražiti u bijeli svijet. Obojica su neko vrijeme plovili na prekooceanskom brodu radeći najteže poslove, a Stjepan se na kraju 1926. skrasio u Australiji i tamo ostao živjeti.
Stjepan je u braku s Margaret, kćeri engleskih imigranata, dobio petero djece. Ivan Robert Marko Milat rođen je kao peto, najmlađe dijete. Otac Stjepan bio je izrazito nasilan alkoholičar koji je često napadao i tukao majku. Od svih petero braće i sestara, Ivan Milat činio se kao najperspektivnije dijete. Iako je odrastao u disfunkcionalnoj obitelji, bio je pametan, poslušan i vrijedan, postizao je izvrsne rezultate u školi.
No kako je obitelj bila vrlo siromašna, Ivan je s 15 godina napustio školu i počeo tražiti posao na okolnim gradilištima. Ubrzo je sve krenulo nizbrdo. Sa 17 godina uhićen je prvi put zbog provale pa je pola godine proveo u domu za maloljetne delinkvente.
Događaj koji ga je gurnuo preko ruba
Nakon izlaska iz doma nastavio je s provalama u automobile, no u mladićevoj glavi nešto se definitivno prelomilo kada se 1971. godine prvi našao na mjestu nesreće u kojoj su smrtno stradali njegov brat i najmlađa sestra.
Samo dva mjeseca nakon tog događaja, dvije autostoperice optužile su Milata za pokušaj silovanja. Tvrdile su da ih je vezao, pokazivao im nož, tražio od njih da ne vrište dok im bude rezao grkljan... Tada je uhićen, ali oslobođen od optužbi zbog nedosljednog svjedočenja jedne od žrtava.
Trebalo je proći još dva desetljeća da policija shvati kako je Ivan Milat, i dalje nepušač, antialkoholičar, neporočan, uredan, pristojan, točan i odgovoran na svom radnom mjestu kao vozač kamiona počinio niz brutalnih ubojstava zbog kojih ga je sud zauvijek zatvorio iza rešetaka.
O njegovom životu i ubojstvima snimljena je emisija Hvatanje Milata (izv. Catching Milat) bila je jedna od najgledanijih emisija na Seven Networku, drugoj najvećoj komercijalnoj TV kući u Australiji, a još prije toga snimljen je serijal Wolf Creek.