Kradljivci plaža: Nestat će, a odgojila je generacije plivača

Ljudi se sjećaju vremena u kojem je pješčana uvala u Petrčanima kraj Zadra vrvjela životom. Ribe su, kažu same uskakale u mreže koliko ih je bilo. Rakove “grmalje” trebalo je samo pokupiti sa žala i ubaciti u kipuću vodu. 

U mulju su se kopale školjke vongole, po kamenju kupili morski pužići ogrci, iz morskog pijeska vadile su se periske ili lasture, kamenje se razbijalo da bi se povadili prstaci. 

Stari Petrčanci pričaju da su hobotnice, koliko ih je bilo, same izlazile iz plićaka na suho te da su ih krave s obližnje livade znale i pojesti. 

Generacije i generacije Petrčanaca na pješčanom plitkom žalu učile su plivati, bilo kao djeca ili kao odrasli - pomoću kamionskih guma umjesto koluta na napuhivanje. Rađale su se ljetne romanse, ali i trajne ljubavi, a noću se uz more veselilo, pjevalo i plesalo.

Nekad bilo, sad se spominjalo.

U međuvremenu je pješčani žal u Petrčanima postao prava mala meka za sve one koji su se zaželjeli kupanja u ranu jesen ili bablje ljeto, kad je u dubokom hladno.

Riba se izlovila, “kunjke” iskopale, prstaci zabranili vaditi, ali žal je i dalje učio nove generacije klinaca plivanju, piciginu i morskoj uživanciji.  Gradnjom hotela Pinija na poluotoku Punta Radman 70-ih godina 20. stoljeća žal je postao još popularniji, a nakon što su se gotovo sve plaže na zadarskom području ogradile i počeo se naplaćivati ulaz, postalo je jedino pješčano gradsko kupalište na kojem more pripada ljudima bez obzira na dubinu njihova džepa.

Ali uskoro bi se i to moglo promijeniti.

>>> Cijeli članak pročitajte u Expressu