Kome treba Domovinski pokret kada imamo Plenkovićev HDZ?

Istoga dana, istim riječima, uz iste argumente Domovinski pokret i Plenkovićeva Vlada poslali su istu poruku u vezi prihvata izbjeglica iz Afganistana.

Dok su se prvi pozivali na Sloveniju i Mađarsku, drugi su preko ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana poslali poruku upravo iz Mađarske. Ne zna se tko je prepisao koga, ali su obje strane (i stranke) bile na istoj valnoj duljini.

"Protiv smo masovnog ulaska Afganistanaca u EU, scenarij iz 2015. godine je neprihvatljiv", poručili su iz Domovinskog pokreta. "Ono što je sigurno je da će se Hrvatska suprotstaviti ilegalnoj migraciji. Ne želimo da se ponovi 2015. godina", izjavio je Grlić Radman nakon susreta s mađarskim kolegom Peterom Szijjartom.

Zajedno protiv migranata

"Naravno da je prije svega naš interes da se izbjeglice rasporede u susjedne zemlje Afganistana gdje im mogu biti osigurana njihova ljudska prava, sigurnost", kazao je Grlić Radman, a Domovinski pokret na Facebooku poručio kako "o prihvatu migranata iz Afganistana treba odlučiti svaka članica zasebno, i nikako to ne može biti nametanje volje iz Bruxellesa".

"Hrvatska se treba ugledati u politiku koju vode Janša i Orban", piše DP. Gordan Grlić Radman šalje istu poruku nakon sastanka s Orbanovim ministrom.

I eto, kome treba Domovinski pokret kad imamo HDZ?

Bivša stranka Miroslava Škore natječe se s Plenkovićevim HDZ-om tko će biti bliže Janezu Janši koji je u prosincu prošle godine predstavljao Hrvatsku na Europskom vijeću, kao i Viktoru Orbanu koji je Mađarsku pretvorio u pariju Europske unije, najavljujući čak i njezin izlazak iz Unije.

Žilet žica

To je problematično na više razina, pogotovo uz premijera Andreja Plenkovića koji se promovira kao najvjerniji lučonoša briselske politike, a problemi opet kulminiraju na pitanjima afganistanskih izbjeglica.

Domovinski pokret protivi se migrantima iz svima poznatih razloga, obznanjenih od strane njihovih članova još 2015. godine: zato što se radi o muslimanima koji će "ugroziti naš način života, kršćanski duh i nacionalnu čistoću". To godinama ponavlja i Viktor Orban. Podižući, kao i prijateljska Slovenija, "žilet žicu" upravo na granici s Hrvatskom. 

Pritom se iz DP-a pozivaju na primjer Domovinskog rata kad su se "prognanici od najezde velikosrpskih agresora sklanjali što bliže, da se svojim domovima mogu vratiti što prije". Unatoč tome, dva desetljeća nakon Daytonskog sporazuma u BiH se još nije vratilo sto tisuća izbjeglica, od toga se u Republiku Srpsku vratilo njih tek 26 posto. Dobrim dijelom i Hrvata.

Dodikovi prognanici

Što nas pak dovodi do Gordana Grlića Radmana koji se prošloga vikenda na malograđanskoj fešti Dragana Čovića družio s Miloradom Dodikom, negatorom genocida u Srebrenici, ali i liderom entiteta koji je nastao na protjerivanju i zločinima i koji je dugo onemogućavao povratak u Republiku Srpsku.

Stoga je donekle i logično što se Grlić Radman protivi dolasku afganistanskih izbjeglica, jer duhovno, ideološki, svjetonazorski on i Plenkovićev HDZ zatvaraju taj krug s Orbanom, Janšom, Dodikom. To njihovo "predziđe kršćanstva".

Hrvatska se, da bude jasno, ne protivi ilegalnoj migraciji kao takvoj, već ilegalnim migrantima iz muslimanskih zemalja. Za njih se smatra da će ugrožavati hrvatski suverenitet i kršćanski identitet, ali se to isto ne misli za Viktora Orbana, Janeza Janšu i Milorada Dodika čije politike, stavovi i poruke kontaminiraju vrijednosti liberalne demokracije, ustavnih sloboda, humanizma, pa i kršćanskih vrijednosti koje nalažu da se pomaže - ali samo onom "bližnjem".

Nema humanitarnog pristupa

Hrvatska se unaprijed brani od vanjske prijetnje, ali ona unutarnja je još pogubnija. Unaprijed se stvara strah i panika od najezde "vojno sposobnih muškaraca" samo kako bi se skrenula pažnja s unutarnjih problema, s represije, korupcije, kriminala... Mobilizira se unutarnja podrška u otporu nekakvoj vanjskoj prijetnji, umjesto u rješavanju humanitarnog problema.

Bizarno, Domovinski pokret navodi primjer Hrvatske i BiH kada su "vojno sposobni muškarci aktivno sudjelovali u obrani naše države". Osim njihova bivšeg predsjednika Miroslava Škore.

I dok je očekivano, pa i logično, da se uz Orbanovu i Janšinu politiku svrstavaju njihovi ideološki sljedbenici iz Domovinskog pokreta, službeno svrstavanje Hrvatske uz Mađarsku, a ne uz Bruxelles, ponovno otvara pitanje kakvu politiku Plenković vodi i zašto je dozvolio da se Hrvatska postavi u poziciju Orbanova i Janšina taoca, kao i Dodikova prijatelja.

A sada vidimo i istomišljenika Domovinskog pokreta.

Tko zna, sad kad je Domovinski pokret ostao bez predsjednika, možda bi mogli prihvatiti Andreja Plenkovića kao svog suverena. 

Kad je već Gordan Grlić Radman zauzet ulogom posebnog izaslanika za odnose s diktatorima i autokratima.