Kome sada koristi Plenkovićevo 'zgražanje' nad Mamićem i sucima? Neka poduzme nešto...

"To je užas, to je nedopustivo, ja sam zgrožen".

Kada ste zadnji puta čuli Andreja Plenkovića da se služi ovako teškim izrazima? Vjerojatno nikada. 

Ali evo, jučer je poslovično hladnokrvni, za neke i beskrvni, predsjednik Vlade pred novinarima komentirao izjave Zdravka Mamića o potkupljenim sucima i to ga je izbacilo iz uobičajeno "dedramatiziranog" stanja.

"Ukoliko je bilo što od onoga što je u eteru istina, to je užas", kazao je Plenković. "Ja sam zgrožen time kao predsjednik Vlade i kao pravnik. To je nedopustivo".

I evo, pokazalo se da u ovoj izranjavanoj, zlostavljanoj i istraumatiziranoj Hrvatskoj ipak postoje neke stvari nad kojima se predsjednik, pa još i HDZ-a, može zgroziti. Koje ga još uvijek mogu užasnuti. 

Otupio na podražaje

I dobro da je Plenković zgrožen, da ipak nije otupio na podražaje poput dobrog dijela hrvatske javnosti koja je Mamićeve optužbe primila kao nešto posve normalno, očekivano i uobičajeno. Nešto sa čime se računalo godinama ili se s time odavno pomirilo.

Plenković je imao kasno paljenje. Ili je njegov prag tolerancije na druženje osobe poput Mamića s hrvatskim sucima sve do sada bio viši nego ostalim građanima. 

I kad smo već kod toga, čini se da se Plenković počinje buditi u hrvatskoj stvarnosti: nedavno je otkrio da postoje rasizam i fašizam u ovom društvu. Doduše, tek kad su HDZ-ovcima odbili služiti kavu u kafiću.

Sada je "užasnut" i "zgrožen" Mamićem i sucima.

Povodi za zgražanje

Iako, realno, Plenković je već odavno mogao izraziti javno zgražanje nad raznim stvarima. Nad šatorašima i plinskim bocama koje je obilazio i posjećivao, nad Ružom Tomašić s kojom je nosio listu HDZ-a na Europskim izborima, nad Tomislavom Karamarkom i Milijanom Brkićem koji mu je bio zamjenik u stranci, nad svim radikalima koje je bio postavio na listu i uveo u Sabor, od Hasanbegovića do Zekanovića, nad ustaštvom i radikalizmom Steve Culeja i drugih, nad korupcijom i aferama svojih ministara, nad koalicijskim partnerom Milanom Bandićem... Nad Franjom Tuđmanom.

Ali sve je to Plenković stoički podnosio. Dok ga Mamićeva presica nije srušila sa stolca.

Međutim, niti je Zdravko Mamić nova pojava na javnoj sceni, niti su stvari koje on izgovara tek sada postale užasne, niti tek sada one izazivaju zgražanje, baš kao što ovo nije prvi puta da se hrvatski suci prikazuju u kompromitirajućem svjetlu.

Mamić je sramota

Sramota je bilo družiti se i povezivati sa Zdravkom Mamićem još otkako je prvi puta fizički napao novinare ili dužnosnike, potukao se u svečalnoj loži, završio u zatvoru u Auxerreu, imao šovinistički ispad protiv Željka Jovanovića, vrijeđao i pljuvao na press konferencijama, prijetio smrću obitelji nogometaša, skupljao optužbe za izvlačenje novca, utaju poreza, vođenje agencije...

Pa ga je Kolinda Grabar Kitarović svejedno zvala na inauguraciju, a on njoj organizirao privatna druženja.

Ne sjećamo se da se Plenković nad tom činjenicom pretjerano zgražao.

Neki suci su sramota

Kao što je mogao biti zgrožen nad splitskim sucima u konobi sa Željkom Kerumom, nad odlukom Ustavnog suda da se Bandića iz pritvora vrati na čelo Zagreba, nad Ivanom Turudićem i njegovim politikantskim istupima, nad brojnim sudskim presudama koje su skandalizirale javnost.

Plenković nas sada uvjerava kako HDZ nema veze s Mamićem i sucima. 

Ali ima veze s Mamićem koji je vodio izborne kampanje za HDZ, ima veze s kadroviranjem u sudstvu i pravosuđu, s izborom sudaca i politizacijom pravosuđa.

HDZ i pravosuđe

Đuro Sessa, kojeg je Mamić spominjao, predsjednik je Vrhovnog suda i bio je favorit za reizbor, sve dok Zoran Milanović nije izveo ustavni udar pištoljem na vodu, čime je barem nakratko pomrsio planove HDZ-ovoj većini.

To čime je Plenković sada zgrožen i nad čime je užasnut, ono je što desetljećima proždire i uništava hrvatsko pravosuđe, politiku, društvo, javnu scenu. To je ono preko čega je Plenković sada već godinama šutke prelazio, što je "dedramatizirao" ili naprosto relativizirao.

Sada je došlo vrijeme da on podijeli dio emocije s hrvatskom javnošću.

Pa makar mu to poslužilo samo kao povod da obrani stranku i Vladu, te da se dodvori dijelu građana i birača. Lakše mu je zajedno s njima se zgražati i užasavati, nego nešto promijeniti.

I tako će ostati dokle god se vlast, pogotovo HDZ-ova, ne odluči nešto popraviti. Ili dok i Plenković ne otupi na ovakve podražaje.