Koliko saborska oporba doista prezire premijera Plenkovića?

"Kao što znamo da nije snijeg da prekrije brijeg nego da zvijeri pokažu tragove, tako smo pokazali tko je tko i tko se za što zalaže", izjavio je predsjednik SDP-a Peđa Grbin nakon propalog opoziva premijera Andreja Plenkovića u Hrvatskom saboru. 

I upro prstom u oporbene zastupnike: "Mi imamo jednu grupu ljudi u Hrvatskom saboru predvođenu HDZ-om kojima je njihov osobni interes na prvome mjestu, a za građane tko te pita".

Stara priča, ali nova situacija. Nisu zastupnici u Hrvatskom saboru radi građana, nego radi sebe. Jer mnogi od njih znaju da se više nikada u taj Hrvatski sabor neće vratiti.

Tko se nije skrio...

Oporba je tako još jednom pala na ispitu. Iako tvrdi da je prošla bolje nego ikada prije. Skupila je čak 56 glasova za opoziv Plenkovića, dok su mediji pobrojali čak 17 oporbenih zastupnika koji se nisu pojavili na glasanju.

Među njima dominiraju -- nimalo čudno - zastupnici lijeve oporbe: od bivših i sadašnjih SDP-ovaca, preko IDS-ovaca, Reformista, liberala iz Centra i Fokusa, uz tek par zastupnika s desnice koji su odbili glasati o zahtjevu lidera Domovinskog pokreta Ivana Penave.

Andrej Plenković, pokazalo se, ipak ne može ujediniti ovako raznoliku oporbu. 

I na stranu sad osobni interesi pojedinih zastupnika, njihov oportunizam i konformizam, kao i činjenica da oporba zapravo nikada nije imala glasove za opoziv premijera.

Tko se boji Plenkija još...

Prošlog petka ponovno se vidjelo da oporba ne vidi u Plenkoviću toliku opasnost ili prijetnju koja bi uspjela mobilizirati sve oporbene zastupnike, klubove i stranke, od ljevice do desnice. 

Dapače, mnogi s liberalne ljevice smatraju se bližima Plenkoviću, nego Ivanu Penavi, čak i dijele stavove Andreja Plenkovića, od Ukrajine do manjinskih prava, za razliku od stavova Penave i ostatka desne oporbe.

Naravno, korupcija je nit vodilja u opozivu premijera, kao i kašnjenje obnove, inflacija, ekonomska politika, pokoravanje institucija i tko zna što sve još. I naravno, vlast je ljepilo koje povezuje zastupnike koji su digli ruku za Plenkovića, za razliku od raštrkane, nezainteresirane i nemotivirane oporbe.

Tko bi desno, sad je lijevo...

Ali Plenković je eutanazirao oporbu, razbio oporbene grupacije, kupio oporbene zastupnike, otupio njihove političke oštrice, te uz pomoć Zorana Milanovića stvorio ideološku kakofoniju i kognitivnu disonancu kod oporbenjaka, kao i samih glasača.

Lijevi su desno, desni su lijevo, Plenković je Ukrajina, Milanović je Rusija, ljevica bi trebala s Penavom, desnica bi trebala sa SDP-om... 

I naprosto, nitko ne strepi od Plenkovića, barem ne u onom smislu u kojem se prelila čaša strpljenja sa Sanaderom ili podigao pokret otpora  pred desničarskom hordom Tomislava Karamarka.

Koliko mrze Plenkija?

U antologijskom filmu "Brianov život" Montyja Pythona, članovi pokreta otpora testiraju iskrenost svog novog člana koji ih uvjerava da mrzi Rimljane. "A koliko ih mrziš?" pitaju ga oni, na što Brian odlučno odgovara: "Puno!". "U redu, primljen si", reče njihov lider.

Takav test trebalo bi provesti i kod naših saborskih oporbenjaka. Koliko doista mrze Plenkovića? Mrze li ga više nego, primjerice, Penavu? Mrze li ga toliko da misle kako će Hrvatska propasti s njim na čelu?

Ili premijera ipak više od samih oporbenjaka žele srušiti građani i birači?

A onda, jasno, na red dolazi pitanje tko bi iz oporbe trebao doći na Plenkovićevo mjesto. To je vjerojatno teži test od opoziva samog Plenkovića.

Premijer Plenković uspješnije od svakog svog prethodnika otupljuje kritike, neutralizira napade, produbljuje apatiju, oslabljuje protivnike. I dok postoji prilično veliki konsenzus o tome da njegova Vlada nije kompetentna, da je korumpirana i potrošena, u svakoj političkoj raspravi testira se pitanje intenziteta tog osjećaja i snaga tog konsenzusa.

Zadnja kaplja mandata

Da, mnogi oporbeni zastupnici iscijedit će zadnju kapljicu svog saborskog mandata jer znaju da se u njega više neće vratiti i kad glasaju o premijeru, zapravo glasaju o sebi. Ili naprosto ne glasaju, što je puno elegantnija varijanta.

No ako se ovakva mlaka atmosfera iz Hrvatskog sabora, gdje oporba ne može skupiti sve snage na glasanju o politički vjerojatno najvažnijoj točki svog mandata, prelije na predizbornu kampanju, Plenković nema razloga za strah.

Jer nije usadio dovoljnu dozu straha hrvatske građane i birače.