Koja je zapravo cijena HDZ-ova blagostanja kojim se Plenković hvali u superizbornoj godini?

Neki su bacali petarde i konfete, a premijer Andrej Plenković na ulasku u superizbornu godinu bacio je pred hrvatske građane šaroliki popis svojih grandioznih ostvarenja.

Poput rasta BDP-a, socijalnih naknada, plaća i mirovina, rasta minimalca i dodatka za djecu, pa sve do besplatnih udžbenika i školskih obroka."Značajno su rasle plaće i mirovine", naglasio je Plenković jutros na Hrvatskom radiju, nabrajajući dugu listu svojih uspjeha.

Dakle, da parafraziramo poznati Tuđmanov slogan, put do izborne pobjede posut je pričama o blagostanju.

A koja je cijena tog navodnog HDZ-ova blagostanja?

Tko to mora platiti?

Jer cijenu tog blagostanja, tih velikih uspjeha, tih ostvarenja temeljenih na europskoj pomoći i inflatornom državnom  proračunu, netko mora platiti. 

A cijena takvog blagostanja je korupcija. Klijentelizam i kriminal. Pokorene institucije. Saborski žetončići. Gušenje demokracije. Pritisak na medije. Kontrola pravosuđa. Trideset smijenjenih ministara.

Prodavanje blagostanja u državi poharanoj političkom korupcijom, sa zarobljenim institucijama i uništenom političkom scenom, povijesna je karakteristika autokratskih ili diktatorskih režima. 

Mi vama dajemo "blagostanje", a vi nama dajete državu.

Medijskom ofenzivom u kojoj prodaju naštrebane parole o rastu gospodarstva, životnog standarda, plaća i mirovina - ali ne i o rastu cijena i životnih troškova - Plenković i njegovi HDZ-ovci žele kamuflirati brojne koruptivne afere, ministre u zatvoru, milenijsku pljačku državnih poduzeća, klijentelizam, kontrolu medija, autokratske tendencije.

Jer to je cijena HDZ-a na vlasti.

Javni novac

Sva Plenkovićeva postignuća ostvarena su europskim ili javnim novcem, dok je istodobno taj isti javni novac kroz brojne afere isisavan iz države. Kako bi ti uspjesi tek bili grandiozni da nije bilo raširene korupcije? Koliko bi plaće, mirovine i socijalne naknade rasle da nisu miiljarde nestale u aferama? 

Dok je čamio u oporbi HDZ je prije izbora biračima prodaavao nacionalne mitove i  domoljubni kič, uz poneku plinsku bocu i isukani čekić na ćiriličnoj ploči, dok na vlasti kupuje predizborne glasove javnim novcem. 

Očekuje da građani zbog toga budu sretni i ne postavljaju pitanja o karakteru vlasti, o korumpiranim ministrima, bahatim vlastodršcima, pokorenim institucijama. HDZ će građanima davati njihov novac u obliku proračunskih dotacija, a oni će okretati glavu od onoga što HDZ radi na vlasti.

Ili će Plenković pobjedonosno otvoriti zgradu na Baniji i očekivati da stanovnici potresom uništenih krajeva zaborave da je Vladi trebalo tri godine - uz tri ministra - da konačno pokrene proces obnove.

Poanta blagostanja

Niti je rast BDP-a toliko značajan, niti su plaće toliko porasle da se za njih može kupiti više nego prije godinu dana, niti su obilno darivani umirovljenici zaboravili da Vlada još uvijek nije uskladila iznos mirovina s prosječnom plaćom.

No to je donekle i poanta HDZ-ova blagostanja.

Ono ne smije biti toliko značajno, konkretno i dugoročno da bi građani, socijalne skupine i korisnici proračunskih davanja prestali do te mjere biti ovisni o stranci koja im pomaže. Podizanje standarda u pravilu kreira više standarde, kreira očekivanja od vlasti, kreira samostalnost koja vodi građane u potragu za novim, boljim i progresivnijim političkim opcijama. 

Ne onima koje će kreirati blagostanje po svojoj i po mjeri svojih birača.

Što gore, to bolje

Naime, HDZ povijesno dominira u zapuštenim županijama i zanemarenim krajevima iz kojih se iseljava ili se živi uz pomoć HDZ-a. Što je standard u tim krajevima niži, to su ljudi ovisni o onima koji im pomažu, kroz zapošljavanje, natječaje, socijalnu pomoć, osiguravanje egzistencije. Tamo gdje nema ničega, ima HDZ-a.

To je blagostanje po mjeri HDZ-a.

Zato se HDZ dosad tako žestoko borio protiv svake Vlade koja je radila na gospodarskom rastu, na zapošljavanju, investicijama, životnom standardu. Zato ne pobjeđuje u uspješnim i naprednim sredinama. I zato uvijek skupo naplaćuje cijenu tog blagostanja.

Jer želi na ulasku u superizbornu godinu stvoriti dojam da je blagostanje zapravo samo ono što nam HDZ nudi. I to na kapaljku.