Kobna noć: Ni nakon 20 godina nisam zaboravio to krvoproliće

Pokušavam sve to ovih godina zaboraviti. I danas pijem apaurine za smirenje. Bogu zahvaljujem da sam uopće živ.

Puno problema, zdravstvenih i drugih, imao sam nakon toga. Zahvaljujući Bogu i liječnicima preživio sam, ali nikad nisam zaboravio i neću. Bilo je pregrozno, užasno. Pratit će me to do kraja života. Svaki dan ispočetka trudim se to sve zaboraviti, a vjerujte, nije lako. Ne želim se sjećati.

Od toga ionako nitko nema nikakve pomoći. Ispričao nam je to Ilija Reljanović (63) iz slavonskobrodskog naselja Podvinja, koji je 13. travnja 1998., unatoč brojnim ozljedama, uspio preživjeti masakr.

GALERIJA S OČEVIDA:

9

Tog kobnog dana oko 22 sata Antun Matajić (50) iz Završja, sela 15-ak kilometara zapadno od Slavonskog Broda, ušao je, kao i mnogih dana i večeri prije toga, u ugostiteljski objekt “Trenk” uz glavnu cestu u Podvinju. U kafiću su bili još devet njemu poznatih gostiju, konobarica i vlasnica lokala. Sve je bilo mirno. Nakon što je platio svoje dopola ispijeno piće, nešto je promrmljao, izišao iz lokala i otišao do svojega Fiće parkiranog ispred lokala. Ubrzo se vratio s automatskom puškom i ni s čim izazvan u pomahnitalom pohodu počeo nasumce i bjesomučno pucati.

Od ispaljenih hitaca gosti lokala padali su posvuda. Matajić je s pucnjavom iz kalašnjikova nastavio i dalje, a potom je sve utihnulo i zamrlo. Policijska i kriminalistička istraga na mjestu stravičnog događaja, u lokalu prepunom krvi, potvrdila je da je Matajić ubio Tomislava Farkaša (23), Iliju Odobašića (24), Ivana Vrdoljaka (41), Ivicu Sabljaka (35), Marijana Špehara (17), Pavu Barišića (23) i konobaricu Gordanu Lesar (22). Teške ozljede opasne po život u pucnjavi pomahnitalog ubojice zadobio je Reljanović, koji je tad imao 44 godine.

Vlasnica lokala i gost Darko Ćušković uspjeli su se baciti na pod iza šanka i spasiti. Nitko u Podvinju danas ne zna što se dogodilo s vlasnicom kafića “Trenka”.

Mještani Podvinja i danas se sjećaju pokolja te nerado govore o stravičnom događaju.

- Svaki dan prolazimo pored tog kafića i uvijek mi jeza i trnci prolaze tijelom - kaže nam mještanin Podvinja koji je želio ostati anoniman.

Matajiću se tijekom rata, prisjećaju se Podvinjci, raspala obitelj. Navodno je prodao kuću u Završju, kupio manju, a novac od prodane kuće trošio u obližnjim gostionicama. I prije stravičnog događaja u “Trenku” Matajić je, navodno, govorio kako za njega više nema života te je nagovijestio da će se ubiti čim “spiska” još tih nekoliko tisuća maraka koje su mu preostale od prodaje kuće.

Te iste kobne večeri u “Trenk” je prvi put došao oko 19 sati. Bio je s prijateljem, zadržali su se kratko, popili piće i otišli. Oko 22 sata se vratio. Matajić je u “Trenku” bio redoviti gost, prijatelj s nekolicinom stalnih gostiju i bili su gotovo jedno društvo, sjećaju se mještani Podvinja. Ni te stravične večeri nije pokazivao nikakve znakove agresivnosti. Došao je kao obično i naručio konjak. U jednom trenutku na šank je stavio 10 kuna za svoje napola popijeno piće i izišao. Ostali gosti su sjedili za stolovima i pričali, kad se Tunja, kako su Matajića zvali, ubrzo vratio s automatskom puškom uz nogu. Uperio je cijev puške u goste kafića. Jedan od gostiju mu je rekao: “Tunja, to nije u redu!”, na što je Matajić samo uzvratio: “I neće biti u redu” i počeo pucati. Nakon ispaljenih rafala u sve žrtve koje su na podu ležale u lokvama krvi, iz pištolja je ispalio po još metak. Nakon toga je hladnokrvno izišao iz lokala, sjeo u svoj žuti Fićo i odvezao se prema crkvi u Podvinju. Na pozive i dojave ustrašenih Podvinjaca, koje je noćna pucnjava probudila iz sna, policija je ubrzo stigla na mjesto događaja i blokirala promet cestom u Podvinju. Ali Matajić je u Fići, poslije se pokazalo, odjurio u smjeru zapada, prema Završju i Sibinju.

- Što ga je na to sve ponukalo nikad se neće saznati, ubijeni više ne mogu govoriti o tome, ali da su nedužni stradali, to je istina - nevoljko i onako usput kaže stanovnica Podvinja Katica V. (76). Neki članovi obitelji nevinih žrtava Matajićeva ubilačkog pohoda u međuvremenu su umrli ili jednostavno nakon svih tih godina ne žele “kopati” po starim ranama.

- Bilo je nekih pokušaja da taj kafić opet proradi, ali nikad se to nije ostvarilo. Prestrašne su se stvari tamo dogodile da bi netko u taj prostor došao popiti kavu ili piće. To je groza, prava jeza. Bilo bi najbolje po sve Podvinjce da tu zgradu sruše. I ovako je svih ovih godina zarasla u granje te tako samo podsjeća na taj pretužni i užasni događaj, kad su Podvinje, Brodsko Vinogorje i sam Slavonski Brod doslovce bili zavijeni u crno - rekao nam je Stjepan (45), stanovnik obližnjeg Brodskog Vinogorja.

Nakon što je hladnokrvno i bez ikakva povoda ispalio rafale u nedužne goste, poznanike i prijatelje, Matajić je automobilom pobjegao prema Sibinju, zapadno od Broda. Usput je navratio u jedan kafić, tražio bocu konjaka i tamošnjim gostima izjavio da je “upravo ubio osam ljudi”. Potom je s bocom konjaka u ruci izjurio iz kafića i sjeo u Fiću. Bježeći od užasnog zločina koji je počinio i potrage pripadnika Specijalne jedinice policije našao se na kraju makadamskog puta i u šipražju kraj vojnog strelišta. Strelište se nalazi u blizini jezera Petnja. Kad se zaustavio, aktivirao je bombu te raznio automobil i sebe.