Klasić: Jimmy i Joža - čiji je veći

Posljednji doček nove godine, 1980., jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito proveo je u svom omiljenom lovištu u Karađorđevu. U tom trenutku Tita je nekoliko mjeseci dijelilo od 88. rođendana. Međutim, za razliku od nove godine, Tito neće uspjeti proslaviti rođendan. Već 3. siječnja 1980. hospitaliziran je u Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani. Unatoč timu najboljih jugoslavenskih liječnika, kojima su se uskoro pridružila i dva svjetski ugledna kardiologa - Michael DeBakey iz SAD-a i Marat Knjazev iz SSSR-a, Titovo se zdravstveno stanje iz dana u dan pogoršavalo. Sve do nedjelje, 4. svibnja 1980., kad je najstariji član konzilija, prof. dr. Bogdan Brecelj, jugoslavenskom državnom vrhu poslao priopćenje s oznakom državne tajne u kojem je pisalo: “U ranim popodnevnim časovima, i pored provođenja odgovarajućeg liječenja, došlo je do postepenog gašenja svih vitalnih funkcija tako da je u 15,00 časova drug predsjednik preminuo”. Nekoliko sati kasnije ova očekivana, ali ipak šokantna, informacija objavljena je i cjelokupnoj jugoslavenskoj i svjetskoj javnosti.

Za datum sprovoda određen je 8. svibnja, a za mjesto pokopa Kuća cvijeća, Titov zimski vrt u neposrednoj blizini predsjedničke rezidencije. Dužnosnici iz cijelog svijeta počeli su u Beograd pristizati već 6. svibnja. Naposljetku će na sprovodu biti 209 delegacija iz 127 zemalja, uključujući 4 kralja, 5 prinčeva, 38 predsjednika i 24 premijera. Pojavili su se svi koji su nešto značili u svjetskoj politici, bilo kao pozitivci ili negativci. Posljednju počast Titu došli su, između ostalih, izraziti Indira Gandhi, Margaret Thatcher, Leonid Brežnjev, Willy Brandt, Saddam Hussein, Yaser Arafat, Kim Il-sung, švedski kralj Karl Gustav XVI., belgijski kralj Baudouin I., danski princ Henrik i mnogi drugi. Norveški kralj Olaf V. ne samo što je došao na sprovod nego je proglasio i višednevnu nacionalnu žalost u svojoj zemlji.

Titov sprovod bio je važan politički, ali i medijski događaj. Prenosilo ga je ukupno 60 televizijskih kuća iz 44 zemlje, a samo iz SAD-a došla su 83 novinara!

Unatoč velikom interesu iz SAD-a na sprovod ipak nije došao onaj kojeg su najviše očekivali. Na sveopće iznenađenje, u Beogradu se tog 8. svibnja 1980. nije pojavio američki predsjednik Jimmy Carter. Kao svoje izaslanstvo poslao je potpredsjednika SAD-a Waltera Mondalea i ni manje ni više nego svoju majku Lillian Carter. Opravdavši svoj nedolazak predsjedničkom kampanjom koja se upravo zahuktavala, Carter je naišao na niz oštrih osuda američkih i svjetskih medija i političara. Ugledni američki tjednik Time kritizirao je ovu odluku u dva članka, naslovljena “Sprovod epohe” i “Nevidljivi čovjek”, dok je Carterov nedolazak komentator uglednih britanskih novina The Times prokomentirao riječima “Sjedinjene Države vodi čovjek koji nije samo zbunjen, već je na neki način slijep za čitava područja stvarnosti”. Zanimljivo, tu stvarnost u svojoj javnoj kritici naglasio je i Carterov protukandidat na predsjedničkim izborima, republikanac George Bush (stariji). Odlazak predsjednika SAD-a na Titov sprovod trebao je, prema Bushevu mišljenju, biti izraz podrške Jugoslaviji ili, kako je rekao: “Želim biti siguran da Jugoslaveni znaju da će imati prijatelja ako se odupru povlačenju natrag tu sovjetsku orbitu”.

Ipak, iz ovog bi događaja bilo pogrešno zaključiti da su odnosi između Jimmyja Cartera i Josipa Broza Tita bili narušeni. Dvije godine ranije američki je predsjednik, baš poput svojih prethodnika J. F. Kennedyja (1963.) i Richarda Nixona (1971.), bio domaćin jugoslavenskom predsjedniku u Bijeloj kući. Tijekom razgovora tom prilikom istaknuto je da su dobri odnosi i suradnja između Sjedinjenih Država i Jugoslavije bitan element američke vanjske politike te da su Sjedinjene Države zainteresirane za jaku i neovisnu Jugoslaviju kao čimbenik ravnoteže, mira i stabilnosti u Europi i u svijetu.

Uostalom, kako bi pokazao da je razlog nedolaska na sprovod bila isključivo pogrešna procjena, a nipošto nepoštovanje jugoslavenskog predsjednika, Jimmy Carter će samo mjesec dana kasnije ipak doći u Beograd. Vjerojatno je tog 24. lipnja 1980. teško bilo naći osobu u Jugoslaviji koja nije osjećala ponos gledajući američkog predsjednika u društvu supruge i kćeri kako osobno nosi veliki vijenac i postavlja ga na Titov grob.

Jimmy Carter preminuo je prije nekoliko dana, u 101. godini. Bitno mlađi uspio je, naravno, nadživjeti Tita, a i doživjeti dublju starost od njega. Međutim, u nečemu će ga teško uspjeti nadmašiti: 209 delegacija iz 127 zemalja, uključujući 4 kralja, 5 prinčeva, 38 predsjednika i 24 premijera, gotovo sigurno se 9. siječnja 2025. neće pojaviti na posljednjem ispraćaju bivšeg američkog predsjednika.