Pozvao se jučer premijer na izvješće Agencije Fitch i naglasio kako "kažu da je korupcija manji problem nego što bi se to dalo zaključiti iz novinskih izvješća". Ali agencija je napisala tek da je u Hrvatskoj "niska korupcija".
Pohvalio se premijer Andrej Plenković jučer u Slavonskom Brodu potvrdom investicijskog rejtinga Agencije Fitch, naglasio njezine pozitivne ocjene o dugoj tradiciji političke stabilnosti i kvalitetnom funkcioniranju institucija, a onda izjavio: "Između ostalog kažu da je korupcija manji problem nego što bi se to dalo zaključiti iz novinskih izvješća".
Fitch ipak nije to tako formulirao. U izvješću koji se može naći na njihovoj web stranici koristi se jedino termin "niska korupcija" ("low corruption"). Nema komparacije s novinskim izvješćima. To je Plenković malo prilagodio domaćoj publici.
Jer ta publika konzumira medije, a ne Fitchova izvješća. I korupciju promatra kroz vlastito iskustvo i novinarske tekstove, prati iz prvog reda HDZ-ova korupcijskog kabareta, za razliku od analitičara rejting agencija.
I zato je Plenkoviću bilo bitno da formulaciju o "niskoj korupciji" malo pojača kontrastom u odnosu na "medijska izvješća".
Jer tridesetak korupcijskih afera ove vlasti, zajedno s još desetinama korupcijskih afera na svim političkim razinama i u redovima ostalih stranaka, govori više od konstatacije Fitcha da Hrvatska uživa "nisku razinu korupcije".
Svakako je dobra vijest da Fitch to misli: kreditni i investicijski rejting Hrvatske je stabilan, što je pozitivno u odnosu na potencijalna ulaganja. Ali to se opet više može pripisati ulasku u eurozonu koji je sa sobom nosio sređivanje javnih financija i smanjenje javnog duga.
Ali što hrvatskim građanima znači ta formulacija kojom se Plenković pohvalio na svečanoj sjednici Skupštine Brodsko-posavske županije?
Među najgorima u EU
Prema zadnjem Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2022. godinu, Hrvatska je napredovala za šest mjesta i izjednačila se s Ruandom. Bolje je prošla od nekih zemalja u okruženju, svakako Srbije i BiH, ali je isto tako ocijenjena bolje samo od tri članice Europske unije - Mađarske, Bugarske i Rumunjske.
S indeksom percepcije korupcije od 50 Hrvatska se na skali od 0-100 zaustavila točno na pola puta. Može li se to nazvati "niskom korupcijom"? Ako je, primjerice, među najvišima u Europskoj uniji?
I tako, čini se da Plenkovićeva Hrvatska živi dvostruku stvarnost: jednu u službenim izvješćima stranih agencija, a drugu u svakodnevnim aferama koje zatrpavaju hrvatske medije. Svakoga tjedna potrese nas afera jedna, ministri odlaze u zatvor ili pred sud, a mnoge afere još ne završavaju pravosudnim ishodom.
Neki bi rekli, premda ne i Fitch, da razlog za to leži u političkoj kontroli institucija i pravosuđa.
I stoga, kad poručuje da je "korupcija manji problem nego što bi se moglo zaključiti iz novinskih izvješća", Plenković ipak nije ustvrdio da korupcija u Hrvatskoj nije problem. Ili da je mali problem. Tek da je "manji od onoga što pišu mediji". A mediji, falabogu, o toj korupciji pišu traktate.
"Vidi se da imamo tih problema i da ih rješavamo", nadovezao se premijer.
Pa je tako, primjerice, na natječaju za stranicu preko koje će se prijavljivati korupcija najnižu ponudu dao poznanik ministra Vilija Beroša, inače autor prve web stranice HDZ-a. To se zove rješavanje problema.
"Borba protiv korupcije ne postoji"
Predsjednica Transparency Internationala Davorka Budimir ocijenila je prije par mjeseci, povodom izvješća o Indeksu percepcije korupcije, kako "u ovom trenutku borba protiv korupcije u Hrvatskoj ne postoji, nego se upravo ove korupcijske i antikorupcijske teme koristi samo i isključivo za to da se diskreditira političke protivnike".
Ili da se, kako to čini Plenković, u pripremi terena za naredne izbore umanjuju razmjeri korupcije u hrvatskom društvu. Točnije, umanjuju u odnosu na ono što se objavljuje u medijima.
Nema sumnje da će Plenković dobar dio svoje kampanje trošiti na ublažavanje korupcijskih afera i opasnosti od korupcije, te stavljati naglasak na pozitivne financijske i ekonomske aspekte.
Pitanje je samo kome se zapravo obraća: svim građanima ili samo svojim biračima? Koga misli u to uvjeriti?
