VODI JE LJUBAV Slavonki teško pada tuđa nesreća pa je odlučila drugima pomagati da prebrode sve teške životne trenutke. I njezina obitelj trebala je pomoć
Karolina volontira pomažući djeci, bolesnima i umirućima
Karolina Tutiš (19) iz Tovarnika skrbi o izbjeglicama, volontira uz umiruće bolesnike, spašava poplavljene, pokreće akcije za liječenje i darivanje djece. Zbog svih tih obveza voljela bi da joj dan traje barem 28 sati.
Kaže da se pomaganju kao smislu života naučila na primjeru vlastite obitelji u trenucima kad im je i samima bilo najteže.
- Moj najstariji brat Gabrijel (31) ima cerebralnu paralizu i nepokretan je. Teško je da bi moji roditelji nešto napravili u njegovu liječenju da nije bilo dobrih ljudi koji su se odazvali na njihov vapaj u Glasu koncila. Njegovo liječenje je trebalo novac i lijekove, a moja obitelj si to nije mogla sama priuštiti, moralo se pitati druge za pomoć, nije bilo drugog načina da se pomogne Gabrijelu. Još čuvam pisma ljudi iz Njemačke, Austrije, Švicarske, a s vremenom sam shvatila kako je došao trenutak da sve to što su drugi nama davali moram vratiti na isti način, pomaganjem potrebitima i unesrećenima - priča Karolina koja je svoj rad započela krajem osnovne škole. Odrasla je uz trojicu braće: Gabrijela, Tihomira Gigu (28) i Florijana Ivana (21) te dvije sestre, Martinu (26) i Anastaziju (14). Sudjeluje u nizu akcija koje provodi Zdravstvena škola i Crveni križ u kojem volontira pet godina. Organizirala je humanitarne i preventivne akcija za otkrivanje raka dojke. Karolina je, uz to, i volonter palijativne skrbi u Domu zdravlja Vukovar, pokretačica je nekoliko akcija za pomoć bolesnoj i djeci bez roditelja, pomagala je stradalima u poplavama u Slavoniji, bila je sudionikom akcije promicanja nenasilja među mladima. S prijateljicama u Tovarniku skupljala je novac kojim su u lokalnim pekarnicama kupovale kruh i ostavljale ga siromašnima.
- Pomažući drugima ispunjavam sebe, brišem sve svoje probleme i potičem se neprestano ići dalje - tvrdi Karolina.
Zato je, pojašnjava, izabrala školu za medicinske sestre. Za nju taj posao nije profesija, nego poziv. Ocjene su joj važne i, naravno, odlikašica je.
- Želim pomagati onima kojima je najpotrebnije. Ljudi su različiti i moramo ih sve poštovati - zaključila je s osmijehom.
Reportažu o Karolini gledajte u ponedjeljak u emisiji “Hrvatska uživo” na HTV1 te na www.ponoshrvatske.hr.
Njezin angažman podržavaju svi
Prepoznajući njezin trud, Ministarstvo znanosti Karolini je u lipnju prošle godine dodijelilo posebno priznanje “Luka Ritz” za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Kaže da joj dan traje 28 sati, a često ni to nije dovoljno za sve što je zamislila.