Kandidati kojima Plenković drži ljestve obično padaju u ponor

Kao što je Zoranu Milanoviću bitno da pobjeđuje on, ali ne uvijek i SDP, tako je i Andreju Plenkoviću važno samo da pobjeđuje on, ne nužno i njegovi kandidati, za predsjednika države, za gradonačelnika, župana, svejedno.

Plenković je ove godine dobio svoje izbore, pa je onda mogao pustiti Primorca da izgubi svoje.

Zato je šef HDZ-a pogurnuo ovog nestranačkog kandidata u unaprijed izgubljenu izbornu kampanju, kako bi se on i njegova stranka mogli distancirati od gubitnika. Ali otkrio je Plenković jučer još nešto: "Primorac je želio biti kandidat, nitko drugi iz vrha HDZ-a nije htio igrati tu utakmicu".

Nitko se nije htio kompromitirati na predsjedničkim izborima, ali nitko nije želio ni riskirati da se zamjeri Plenkoviću. Jer kad bi  neki HDZ-ov kandidat osvojio Pantovčak, automatski bi ugrozio Plenkovićevu svemoć u HDZ-u i premijerovu grandioznu političku veličinu smanjio za par konfekcijskih brojeva.

Svi odlaze, on ostaje

Zbog toga je Plenković mirno gledao kako Kolinda Grabar Kitarović odlazi u povijest, baš kao što se nije previše štrecnuo što je Milanović uvjerljivo pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora. Jer Plenković to ne doživljava kao svoj poraz.

Iako bi zapravo i mogao.

Jer svi kandidati koje on za ruku vodi kroz izbore na kraju završavaju u provaliji.

Davor Filipović neslavno je propao u utrci za gradonačelnika Zagreba, onda kad ga je Plenković doslovno izmislio, izvukao na scenu i prošetao kroz kampanju. 

Isto tako, nestranački kandidat za gradonačelnika Splita Zoran Đogaš također je mjesečario prema uvjerljivom porazu na lokalnim izborima, uz bojkot gotovo cijele HDZ-ove lokalne organizacije.

Kolinda Grabar Kitarović izgubila je svoje izbore za drugi mandat jer je bila kandidat Vlade, što je kletva koje se ne mogu otresti ni drugi kandidati. 

A evo, sada je istu sudbinu doživio i Dragan Primorac: kandidat Vlade, nestranački kandidat uz podršku HDZ-a, kandidat Andreja Plenkovića.

Bori se za sebe

Ove superizborne godine HDZ je nosio samo Andrej Plenković. Dobio je treći mandat u Banskim dvorima, a njegova lista koju je vodio osvojila je najviše mandata na europskim izborima.

Ali kandidati kojima on drži ljestve, redovito s njih padaju.

Razloga ima mnogo. Biračko tijelo umorno je od Plenkovića i zgađeno HDZ-om. Stranačka baza HDZ-a, konzervativna i klerikalna, ne prepoznaje Plenkovića kao svog lidera, još tamo od Istanbulske konvencije. HDZ se danas bazira na interesnoj, a ne ideološkoj komponenti, nagon za opstankom na vlasti i za sve dubljim zabijanjem interesnih kandži u državne institucije i državni proračun, jači je od animoziteta prema aktualnom vođi.

Uškopljena stranka

Ali više od svega, Plenkovićev HDZ više nema snažnih kandidata koji bi pobjeđivali na direktnim izborima. Čak i kad bi, kako reče Plenković, u vrhu HDZ-a postojao interes za ulazak u ring s Milanovićem, pitanje je kojim bi potencijalom ovakva kadrovski uškopljena i duboko birokratizirana stranka uopće raspolagala.

Kao što u Washingtonu nijedna zgrada ne smije biti viša od Washington Monumenta, tako ni u HDZ-u nitko ne smije biti popularniji od Plenkovića.

Eto, onaj jedan koji je bio popularniji na parlamentarnim izborima, nedavno je završio iza rešetaka.

Dakle, čak i da je htio, Plenković nije mogao pronaći nijednog kandidata koji bi mogao srušiti Milanovića. Pa čak ni Ivana Anušića, koji bi vjerojatno uvjerljivije zastupao stranku i mobilizirao njezine birače, ali ništa više od toga.

Stranka oportunista

HDZ je postala stranka Hrvatskog sabora i Banskih dvora, oportunista koji se skrivaju iza stranačkog bedža kako bi se dokopali saborske ili ministarske fotelje, postala je stranka na čijem čelu Plenković ostvaruje svoje ambicije. Za ostale ne mari previše.
Milanović je, na sličan način, koristio SDP da osigura svoje izborne pobjede, premda ga je na njegovu čelu samo jednom uspio dovući do vlasti.

HDZ trenutno ispunjava Plenkovićeve ambicije za premijerskom funkcijom, kontrolom parlamenta, skupljanjem koalicijskih partnera, održavanjem na vlasti, a Primorac, Filipović, Đogaš i tko zna koliko još njih, tek su usputne neugodnosti.

"Mi smo pobijedili Milanovića u onoj avanturi da postane premijer, pobijedili smo i na europskim izborima i borit ćemo se u drugom krugu", kaže premijer.

Pobjeđivao je kad se borio za sebe, a sad će Milanović pobijediti kad se bori za sebe.