Svećenik Milan Špehar još je 2018. policiji priznao zlostavljanje 13 dječaka. Slučaj je završio na DORH-u tek nakon prijave Mate Uzinića 2021. godine
Kako su svećenikova zlodjela otišla u zastaru: 'Morali su ga prijaviti policiji i prije priznanja'
Dan nakon što je riječki nadbiskup Mate Uzinić, potresen, objavio rezultate crkvene istrage užasnih zlostavljanja maloljetnika i odraslih osoba unutar Riječke nadbiskupije, doznajemo kako je kaznena odgovornost u slučaju svećenika M.Šp. (70) otišla u zastaru. Iako je sam svećenik još 2016. u crkvenoj istrazi priznao krivnju za zlostavljanje dječaka od osam godina, i dvije godine kasnije tom priznanju dodao još slučajeva - ukupno 13 dječaka u rasponu od šest do 13 godina, Crkva je tek u veljači 2021. Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci poslala prijavu o počinjenju kaznenih djela. Kako su za 24sata jučer odgovorili iz ŽDO u Rijeci, iste te 2021. je doneseno rješenje o odbacivanju kaznene prijave.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI
Pokretanje videa...
- Povodom vašeg upita o informacijama vezanima uz, kako navodite, priznanje svećenika Milana Špehara o zlostavljanju maloljetnika, Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci je tijekom 2021. donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave budući je za kaznena djela prijavljene inkriminacije nastupila zastara kaznenog progona, odgovaraju.
Tjednik Nacional objavio je kako im se dva dana prije Uzinićeve konferencije za novinare, u subotu, e-mailom javio Milan Špehar, bivši rektor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Rijeci, s pokajničkim priznanjem da je počinio seksusalne prijestupe te da je, "pritisnut teretom savjesti, od Pape zatražio da ga razriješi svećeništva odnosno da ga svede na laički stalež", što mu je i ispunjeno. Ovo je prvi put da je neki svećenik u Hrvatskoj priznao takvo nešto, javno, no gorak okus u ustima ostavlja pitanje zašto Nadbiskupija puno prije i državnim tijelima nije prijavila svoja saznanja, tim više što su svećenikovo priznanje imali još 2016., dodatno i 2018. Prijava Županijskom državnom odvjetnišvu u Rijeci išla je u veljači 2021.
Sve se razotkrilo 2016.
Priča počinje još u rujnu 2016. kad je, navodi se u Uzinićevom izvješću objavljenom u ponedjeljak, "jedan župnik nadbiskupu Ivanu Devčiću prenio tvrdnje jedne osobe da je 1992. godine župnik M.Šp. (1953.) više puta seksualno zlostavljao dijete u dobi od osam godina te da žrtva nije spremna sudjelovati u tom procesu". Dan poslije je saslušana osoba koja je župniku prijavila slučaj, u tom je trenutku svećenik M.Šp. predavao na Teologiji u Rijeci. Četiri dana kasnije saslušan je i svećenik, priznavši krivnju za period od 1992. do 1993., kad je dijete imalo osam do devet godina. Svećenik je, štoviše, u srpnju 2018. dao dodatno priznanje - otkrio je da u istrazi iz 2016. nije rekao svu istinu o pedofiliji te je priznao dodate slučajeve iz 1987. i 1988., kao i iz 1992. i 1993., moguće i 1994. Radi se o ukupno 13 dječaka u rasponu od šest do 13 godina. Kako proizlazi iz crkvenog izvješća, tek je 22. veljače 2021. nadbiskup Uzinić Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci poslao obavijest o počinjenju kaznenih djela. Pritom je, prije toga, 13. srpnja 2018. unutar Crkve ponovno pokrenuta prethodna istraga, dok je svećenik i sam 2018. pristupio u policijsku postaju i rekao da je u vremenskom periodu od 1987. do 1988. i od 1992. do 1993. izvršio bludne radnje prema djeci i maloljetnicima u više navrata.
- Na laički stalež sam sveden nakon što sam Svetog Oca zamolio da mi to učini jer se više nisam osjećao dostojnim biti svećenik budući da sam u mladosti, kroz kratko vrijeme, počinio one zločine koji su u psovemašnjoj suprotnosti s tim zvanjem. Nitko za moja zlodjela nije ni krivac niti sukrivac. Ja sam ih počinio i strašno mi je žao za žrtve mojih zlih čina. Ne preostaje mi ništa drugo nego ih iz dna duše moliti da mi oproste oni i njihovi najbliži... napisao je u svojoj izjavi Nacionalu, kako tvrdi tjednik, bivši velečasni Milan Špehar. Pitali smo Riječku nadbiskupiju gdje sad boravi Milan Špehar, odgovorili su nam kako se, koliko je njima poznato, nalazi kod benediktanaca u Italiji, u samostanu. I u izvješću nadbiskupije se navodi kako živi u Italiji u nekom zatvorenom benediktinskom samostanu "u molitvi i pokori". Na pitanje obnaša li i dalje ikakvu funkciju unutar nadbiskupije, odgovaraju kako "M.Šp. nije svećenik od prosinca 2018., kad je otpušten iz kleričnog staleža, i ne obnaša nikakvu funkciju unutar Riječke nadbiskupije".
Pokretanje videa...
U svojoj obavijesti Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci Uzinić je priložio i napomenu da je kvalifikacija zlodjela koja je svećenik M. Šp. priznao tijekom kanonskog procesa teža od one koju je naveo u svojoj prijavi. M.Šp. je pak molio, i dobio oprost od svećeničkih obveza i celibata, te je nakon toga slučaj zaključen i arhiviran. Otpuštanjem iz kleričkog staleža M.Šp. više nije u jurisdikciji Riječke nadbiskupije.
- Slučaj je prijavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, ali nemam informacije o pokretanju kaznenog procesa protiv M.Šp., zaključio je Uzinić u ponedjeljak. U utorak ŽDO odgovara da je nastupila zastara.
'To su morali prijaviti'
Stručnjak za kazneno pravo prof. Igor Vuletić objašnjava za 24sata kako svaka insitucija, pa tako i Crkva, ima obavezu saznanja o kaznenim djelima odmah prijaviti civilnim nadležnim tijelima.
- Prijaviti se mora odmah u trenutku saznanja. Crkva može, po kanonskom pravu, unutar sebe to procesuirati, kao što bi i neka tvrtka provela stegovni postupak protiv zaposlenika, što ne dira u kaznenu odgovornost, o kojoj mogu odlučivati samo sudovi, a o pokretnju postupka Državno odvjetništvo. Tko god da je na poziciji upravljača, u trenutku saznanja dužan je obavijestiti nadležne, u ovom slučaju policiju, koliko znam svećenici nemaju imunitet da bi od toga bili izuzeti. Čim je dobiveno saznanje trebalo je prijaviti, čak i prije svećenikovog priznanja, pojašnjava stručnjak. Kanonsko pravo, dodaje, ne isključuje civilnu kaznenu odgovornost.
Crkveni pravnik mr. Mato Mićan objasnio je za 24 sata sam postupak te koje sankcije mogu biti izrečene. Prema uputama pape Franje iz 2019. godine "Vi ste svjetlost svijeta" koje su nadopunjene ove godine, sve biskupije dužne su osnovati povjerenstvo za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Na web stranicama mora biti vidljiv broj i mail adresa povjerenstva. Ono je sastavljeno od svećenika, redovnika, redovnica i drugih vjernika poput psihologa, psihijatara, vjeroučitelja, pedagoga. Kad im se žrtva obrati bilo telefonski ili pisanim putem, što može biti i anonimno, svaki poziv ili poruka mora se shvatiti vrlo ozbiljno.
U slučaju da je riječ o maloljetniku traži se da se stupi u kontakt s punoljetnom osobom, roditeljem ili skrbnikom, a uz potpunu diskreciju sastavlja se pismeni zapisnik kako bi ostao vidljiv trag. Povjerenstvo je potom dužno o svemu odmah obavijestiti biskupa, koji je pak dužan, utvrdi li da postoje indicije, sve prijaviti Državnom odvjetništvu, bez da započne bilo kakva crkvena istraga. Velečasni Mićan napominje kako postoje i slučajevi kada biskupa o prijavama protiv svećenika obavještava Državno odvjetništvo, ako je žrtva, roditelj ili skrbnik slučaj prvo prijavio državnim institucijama. Zatim kreće istraga na državnoj i crkvenoj razini. Biskup je paralelno o svemu dužan obavijestiti Svetu stolicu koja odlučuje hoće li ona voditi istragu ili će je povjeriti nadležnoj biskupiji.
- U većini slučajeva ona se povjerava biskupiji. Tada kreće tzv. upravni kazneni postupak. Za razliku od povjerenstva koje je mješovito, u ovom postupku sudjeluju isključivo crkveni pravnici, svećenici, časne te laici koji su završili Kanonsko pravo - navodi Mićan.
Država je ta koja u postupku donosi kazne za počinitelja temeljem svojih zakona, pa tako ima mogućnost izreći i zatvorsku kaznu, ali svećeniku ne može oduzeti sveti red i zabraniti vršenje službe.
- Crkveni sud ne može nekoga poslati u zatvor, ali postoje sankcije za svećenike ovisno o težini djela koje su počinili. Može im se zabraniti vršenje svećeničke službe ili ovlasti koje proizlaze iz svetog reda. Zabraniti im da vode misu, ispovijedaju, propovijedaju odnosno izolirati ih od javnosti, a u najtežim slučajevima riječ je o otpuštanju iz kleričkog staleža tj. svođenje na laički stalež. Sakrament svetog reda se ne može izbrisati, kao što se to ne može učiniti ni primjerice sa sakramentom kršenja, ali u tim slučajevima počinitelji djela više nema status svećenika i crkva prema njemu nema obveze i on se ne može zadržavati u crkvenim krugovima - objasnio je crkveni pravnik.
'Imali smo nekoliko prijava'
Riječka policija nam je odgovorila kako su u proteklih desetak godina od ŽDO zaprimili nekoliko prijava za zlostavljanje djece i maloljentika od strane svećenika. Sva prikupljena saznanja policija je dostavila državnom odvjetništvu na postupanje.
Crkva je neovisna o državi, ona ima vlastito, kanonsko pravo, ali smjernice Hrvatske biskupske konferencije navode obveze crkve ukoliko postoje spoznaje o počinjenju kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Crkva tad mora ispitati vjerodostojnost tih saznanja, a onda ih prenijeti državnim vlastima.
U rujnu 2016. svećeniku M. Šp. izrečena je zabrana vršenja ovlasti koje proizlaze iz svetog reda, javnog slavljenja mise i razrješenje svih crkvenih službi. Još je u travnju te godine, pronašli smo, svećenik bio, uz Devčića, svečani uzvanik na Vjeronaučnoj olimpijadi koja je okupila tisuće djece u Opatiji. Bilo je to godinama nakon što je, prema vlastitom priznanju, počinio grozna zlodjela za koja sad traži oprost žrtava.
U travnju 2017. svećeniku su određene kaznene mjere i pokore: oduzimanje službe i mandata na riječkoj Bogosloviji, određivanje boravka u samostanu, oduzimanje dozvole za slavljenje misa s narodom, zabrana javnih nastupa. U rujnu 2017. izriče mu se dodatni kanonski ukor - potvrđuje se oduzimanje konačno službe i mandata profesora; povlači se mjera boravka u samostanu i određuje boravak u određenoj crkvenoj ustanovi; potvrđuje se mjera zabrane slavlja misa s narodom te potvrđuje mjera zabrane javnih nastupa.
Osim Špeharovog, još je osam slučajeva o kojima je Uzinić iznio detalje, pri čemu ih se ukupno pet odnosi na optužbe zlostavljanja maloljetnika, ostale četiri su vezane za financije i priležništvo (nedozvoljenu, izvanbračnu zajednicu, najčešće sa ženom, op.a.). U slučaju svećenika M.Ši. (1941.), kaže nadbiskuspka optužnica, koji je maloljenticima slao "neprimjerene poruke", a jednu maloljetnicu i "neprimjereno dodirivao", Devčić je vodio istragu još 2007., no nije dovršena ni do trenutka kad je Uzinić preuzeo funkciju.
Istup riječkog nadbiskupa u ponedjeljak velik je korak koji svakako treba podržati, kazala je Erika Valić, predsjednica Udruga Ruka, koja se bavi pružanjem podrške žrtvama pedofilije i njihovim obiteljima.
- Njegov istup daje nadu žrtvama da se jave kako bi počinitelji bili kažnjeni - kazala je.
Navodi kako su se i u njihovu udrugu javljale žrtve svećenika, ali iz drugih nadbiskupija, ne iz riječke.
- Uglavnom su te prijave bile anonimne, a žrtve su željele znati koja su njihova prava. Prijava nije bilo previše. U par navrata javljali su nam se roditelji djece, ali uglavnom su to bili ljudi od 30 ili više godina, koji su s vremenom i sviješću koji su razvili odlučili da moraju nešto poduzeti kako bi se počinitelj kaznio - zaključuje Valić.