Kako su Legijini 'očevi', Hrvat Frenki i Srbin Jovica, osmislili pokolje u Hrvatskoj i izvukli se
Analiza haške presude za ključne operativce srpske tajne službe od 1991. do 2000. i kontekst njihovih mračnih djelovanja, pogotovo osnivanje tzv. Jedinice za specijalne operacije
Jedinica za specijalne operacije bila je jedna od najopasnijih i najkrvoločnijih postrojbi devedesetih godina prošlog stoljeća. Da ne ulazimo u detalje njihovog nastanka, važno je napomenuti da su postali i postojali pod ingerencijom Službe državne bezbednosti režima Slobodana Miloševića. Njegova produžena ruka bio je Jovica Stanišić, nedavno osuđen na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bosanskoj Posavini koje su počinile jedinice pod njegovim zapovjedništvom ili barem u sferi njegove odgovornosti.
“Ja sam uspio prilično brzo to sve ustrojiti. Prilično brzo. U roku od tjedan dana vidjela se drastična promjena. Uspio sam nekolicinu najglasnijih kolovođa izbaciti ili uhititi. Tako da sam zaveo red prilično brzo”, hvalio se zloglasni Dragan Vasiljković prije mnogo godina u dokumentarcu “Jedinica”. Uspjeh kojim se on tad hvalio bilo je uvođenje reda u dotad razularenu “miliciju” SAO Krajine, koja je samo nekoliko mjeseci ranije doživjela sramotan poraz na Plitvicama. U Hrvatskoj je to poznato pod nazivom Krvavi Uskrs, najviše po pogibiji Josipa Jovića, prve službene žrtve Domovinskog rata, ali pobunjena milicija je propisno potučena do nogu.
Uhićeno je 29 pobunjenih Srba, a dvadesetak ih je ranjeno. Takav krvavi poraz natjerao je Franka Simatovića Frenkija, zloglasnog šefa specijalnih jedinica Službe državne bezbednosti, inače podrijetlom Hrvata, na osnivanje posebne jedinice pod nazivom Knindže i bolju obuku lokalnih paravojnih jedinica jer je bilo očito da JNA ne može voditi borbe za račun pobunjenih Srba i istovremeno se predstavljati međunarodnoj zajednici kao posljednji čuvar mira bivše Jugoslavije. Upravo tad je u okolicu Knina došao Kapetan Dragan i sve ostalo je, kako bi se reklo, povijest.