Mještani Strašnika rekli su da im je prvi snijeg nakon obnove 1996. godine srušio pet-šest dimnjaka. U obnovi je sagrađeno i obnovljeno 158.000 kuća. Gradile su ih stotine tvrtki
VIDEO: VARALO SE NA SVEMU
Kako se varalo na obnovi: U miješalicu lopata cementa, nisu plaćali ljude, čupali armaturu
U temelje kuća koje su ovdje građene bacane su trule grede da se dobije na volumenu i uštedi na materijalu, na betonu, da taj materijal ode dalje, kaže Tomislav Šubić iz Strašnika, sela osam kilometara od Petrinje prema Glini, koje je teško nastradalo u potresu 29. prosinca. Od kuća koje su obnovljene nakon Domovinskog rata, više od dvanaest je za rušenje.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
01:15
- Armatura iz stupova krova u mojoj kući, koja je obnavljana 1997., nije povezivana s onom iz deke kako bi krov bio siguran i čvrst. Otac mi je građevinski poduzetnik pa je upozoravao na to, ali badava. Nije bilo nadzora, to jest bilo ga je na papiru. Primjedbe nisu uvažavali. Papire nikakve nismo vidjeli. Oca nitko nije pozvao da potpiše završne dokumente - govori Šubić.
Milan Škornjak, iz istog sela, dvadeset se godina žalio državi zbog loše izvedenih poslova. Njemu se kuća raspadala i prije potresa. Nije bilo učinka, nisu mu vjerovali sve dok potres nije dokazao da je u pravu.
Zlatko Abramović iz sela Pecki kaže kako je podrum, koji su sami radili, ostao čitav, a kuća, koju je radila obnova, oštećena je.
- Na njoj su radile četiri tvrtke, krov je stavljala tvrtka iz Virovitice, koja je poslije propala. Radove je dovršila Industrogradnja. Nacrt? Ma dajte?! Ne da ga nisam vidio nego nisam smio ni pitati - kaže Abramović. Najčešće primjedbe ljudi s kojima smo razgovarali su tipske - nedostatak armatura, krađa željeza, manjak betona, mito, nemogućnost kontrole, neuvažavanje žalbi. Većina je nesolidne gradnje svjesna od početka. No oni su uglavnom bili zadovoljni da su dobili krov nad glavom, pa se nisu – poput upornog i hrabrog Škornjaka – žalili. A sustav je bio “uzmi ili ostavi”, “viđeno - primljeno”.
POGLEDAJTE VIDEO: Građanin apelira da se ne krade u obnovi!
Bilo je 'uzmi ili ostavi'
Danas nam detaljno opisuju kako se stvarno radilo.
- Kako su radili? Firme su otvarali, skladišta su otvarali, skupljali materijale, slabe materijale ugrađivali, ljude nisu plaćali - kaže Niko Tadić, koji je kao “bauštelac” radio na poslijeratnoj obnovi kuća u Sisačko-moslavačkoj županiji. Niko kaže da se armature slabo stavljalo u kuće. Potom je opisao tehnike.
- Stavi se armatura pa se izvlači. Recimo, šipki treba staviti šest u stup, oni stave četiri, ako treba biti vilica na 15 ili 20 cm, stave je na 30-40 centimetara. Ako su betonski blokovi, dolje se ni ne očisti, salije se beton - priča pa dodaje:
- Mene nitko nije nadzirao. Nisam vidio da je netko dolazio u inspekciju dok sam radio - rekao je, ne želeći otkriti ime tvrtke za koju je radio kako ne bi imao problema.
- Radio sam kod jednog čovjeka, njegov sin je bio policajac. Nisu mi isplatili 800 njemačkih maraka, to je sad 400 eura. Rekao mi je: ‘Što ti hoćeš? Moj je sin policajac’. Radio sam kratko pa otišao u Zagreb.
Niko objašnjava da je došao iz Bosne kao izbjeglica bez novca, pa nije mogao odbijati poslove. Morao je raditi kako gazda traži. Što se tiče korištenih materijala, i oni su, priznaje Niko, bili loši.
- Na miješalicu baci lopatu cementa ili možda dvije-tri lopate vapna, i to je to. Sutradan možeš pisati po njemu - odmahuje rukom Niko.
Javnost je znala kako se radilo.
U reportaži iz Strašnika objavljenoj 2008. u “Plodovima zemlje” Strašničani su reporteru, pokojnom Ivi Lončaru, rekli kako je obnova bila toliko loša da je prvih pet-šest dimnjaka srušio već prvi snijeg 1996. godine. Obnova je bila prožeta pričama o nesolidnoj gradnji i solidnome mitu za neimenovanog inženjera. Jedan sugovornik rekao je da postoje svjedoci za mito, što je DORH trebao istražiti po službenoj dužnosti, ali od toga nije bilo ništa. Tako je bilo posvuda. Čuđenje vlasti zbog propusta u obnovi je neuvjerljivo, jer je tisak već krajem 1990-ih bio pun sličnih priča.
Obnova kuća na oslobođenom području od početka je bila praćena golemim brojem afera. Turske su vlasti, piše Guardian, nakon potresa u Izmiru uhitile sedam osumnjičenih građevinara. BBC je nakon potresa u Albaniji javio da je uhićeno devet ljudi. Kod nas se sve završilo po starom pravilu - “ko je jamio, jamio je”.
- Na području Sisačko-moslavačke županije u obnovi ratom oštećenih stambenih objekata obnovljeno je 25.000 stambenih jedinica, pri čemu je sudjelovalo 200-tinjak izvoditelja radova te 80-ak projektanata i nadzora. Vrijednost obnove na području Sisačko-moslavačke županije iznosi 2,6 milijardi kuna - rekli su nam u Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
U obnovi koja je trajala od 1995. do 2000. godine sagrađeno je i obnovljeno 158.000 kuća. Radile su je stotine tvrtki.
Mnoge su se nakon završetka posla ugasile. To je bila jedna od najvećih hrvatskih investicija uopće, po rangu odmah iza autocesta. Vrijednost cjelokupne obnove bila je 17,6 milijardi kuna, što je bila jedinstvena prilika za zaradu. Željezo za kuću od 200 četvornih metara teži 15 tona. Cijena željeza je deset kuna za kilogram, pa je na “uštedi” samo deset posto armatura moguće zaraditi 15.000 kuna, a pohlepniji građevinari koji su uzimali više željeza mogli su zaraditi mnogo više.
Štedjelo se na armaturi
POGLEDAJTE VIDEO: Niko Tadić o tome kako se obnavljalo
Pokretanje videa...
01:11
Tu su i beton, stolarija, krovovi... Uklanjanje ili štednja na željezu nije vidljiva kad se kuća dovrši. Ključan je nadzor, koji traje dok je sve otvoreno. Kad je kuća pod krovom, grešku je nemoguće primijetiti bez posebnih uređaja.
“Katastrofalno stanje obnovljenih naselja”, pisao je Drago Hedl u siječnju 2001. u Feral Tribuneu, “moralo je priznati čak i samo ministarstvo Jure Radića. Ovih je dana (dakle na početku 2001.) objavljeno kako čak stotinu poduzeća koja su sudjelovala u obnovi/obmani nisu dobila prolaznu ocjenu za posao koji su izveli, pa im, po odluci ministra Radića, više neće biti dopušteno da se natječu za nove poslove koje će raspisati njegovo ministarstvo”.
Žinić ponosan na obnovu
Obnovu nakon potresa sad čeka između 15.000 kuća, koliko ih je prijavljeno do ovog trenutka, a moguće je da broj naraste i na 20.000.
Za obnovu je bio zadužen inženjer arhitekture, tad pročelnik u Radićevu ministarstvu, a danas župan Sisačko-moslavačke županije, Ivo Žinić, inače inženjer arhitekture, koji će u novoj obnovi ponovno imati važnu ulogu. Za N1 je rekao kako misli da su najave istraga preuranjene.
- Prema izjavama stručnjaka sinoć u razgovoru sam doznao da nijedna kuća obnovljena nakon rata nije srušena. Kuća ima oštećenja, tako da se ne može koristiti, ali nije se srušila. Pozivam DORH da utvrdi ima li tu odgovornosti. Sva dokumentacija je u Državnom središnjem uredu, za svaki objekt. Ponosan sam što sam sudjelovao u obnovi - kazao je Žinić, koji misli da je sustav bio sjajno posložen.
- Sustav obnove uključivao je stotine stručnjaka. Ministarstvo je bilo koordinator, dok su provedbu, nadzor i ostalo provodile hrvatske tvrtke. To je jedan od najboljih sustava. Kao glavni inženjer imao sam koordinativnu ulogu, ponosan sam na to vrijeme, ovog trena oštećene kuće koje se nisu srušile, da su bile loše izgrađene, srušile bi se. Graditeljstvo je postupak, to nije dolazak na izlet, prati se gradnja. Obnova je izvedena sukladno svim regulativama koje su bile na snazi - kaže Žinić. Među stotinama tvrtki koje su radile obnovu bila je i tvrtka Franje Andrašeka. Obnovila je stotine kuća i desetke sakralnih objekata.
Franjo Andrašek komentirao je navode da je jedna od kuća koje je njegova tvrtka Andrašek d.o.o. obnavljala u Prekopi kraj Gline, i to na postojećim temeljima, dobila crvenu naljepnicu.
- Ne mogu svaku kuću znati napamet. Naša postavka je bila da dobivene projekte poštujemo i da po njima izvodimo. Imali smo i nadzor, onaj osnovni, a taj nadzor je imao i svoj nadzor. Nije se tu moglo puno fušati, eventualno, možda se moglo ako je netko toliko nesavjestan da izostavi armaturu ili tako što, ali kod mene ne i stabilnost objekata nam je bila na prvome mjestu. Nismo tad mislili na potrese, nego na to da živim u tom kraju s tim ljudima i da ono što napravim mora biti korektno napravljeno - rekao je Andrašek na početku.
Odgovorio je i na optužbe o neozbiljnom postupku obnove.
- Ja sam bio zauzet svojim poslovima, ali ako ima loše izvedenih objekata, onda je to stvar pojedinca, to nikako nije bila stvar sistema koji je uspostavljen. Spomenuo sam da je bio nadzor, postojali su projekti i nadzorom se pratilo da se oni provode, a i oni su imali svoj nadzor - objasnio je.
'Naše kuće nemaju pukotine'
Otkrio je i kakvo je stanje kuća koje je on obnavljao.
- Ono što znam, baš i nemaju pukotine. Moja kuća, koja nije nova, u Petrinji, ima puno pukotina, ali susjed, kojemu smo novu kuću gradili, nema nikakve pukotine, ni mikro ni ikakve. Dobio sam dojavu od poznanika da su kuće koje sam ja radio dobro napravljene. Jedan je rekao da će mi janje kupiti da mu ni crijep nije pao s kuće u Petrinji - pohvalio se Andrašek i dodao da ne zna podatke za sve kuće koje su obnavljali po terenu jer je tad imao svoje inženjere i nije on radio na svakoj kući.
Osvrnuo se i na dodjelu poslova u obnovi.
- Bili su natječaji i po mogućnostima izvođača dodjeljivali su se radovi. Moja je firma bila samostalna i isključivo sam radio sa svojim ljudima, imao sam 180 ljudi zaposlenih tad, uglavnom prognanika, koji su se i kasnije nastanili u Petrinji - rekao je.
Dodao je i da je u to doba dobio dojam da su se “svi” počeli baviti građevinom, pa i neki koji su bili autoprijevoznici prije, no ne želi reći da u tome leži odgovornost za loše izvedene radove.
Na kraju je još jednom naglasio da njegova firma nije nesavjesno obavljala radove i da je u to siguran.
Poslove obnove komentirao je i varaždinski župan Radimir Čačić, koji je 2000. naslijedio resor Jure Radića. Čačić kaže kako za svaku kuću postoji cjelovita dokumentacija i sve će se moći ustanoviti.
- Kad sam preuzeo ministarstvo, obnova je manje više bila gotova - kaže Čačić.
- Imali smo različite prijave što se sve događalo i ja sam, kad sam formirao ministarstvo, u njegov sastav uvrstio upravu za unutarnju kontrolu.
'Nismo ulazili u prošlost'
To je bila neka vrsta unutarnje policije. To smo morali napraviti s obzirom na financijske dimenzije poslova obnove. Dao sam im zadatak da vide što je tu tko radio, tko je bio povezan s kim itd. Ta je unutarnja uprava otkrila neke neobične situacije koje su nam pokazale da postoje određene sprege. Mi smo toga bili svjesni, sprege su bile vidljive. Neki ljudi koji su vodili projekte bili su u nekim relacijama s nekim izvođačima. I to što smo našli smo proslijedili DORH-u. Nismo ulazili u prošlost i ispitivali poslove iz Radićeva vremena - kaže Čačić.
U potresu teško oštećeno 20 crkava
U strahovitom potresu potpuno je uništena i katedrala Uzvišenja sv. Križa u Sisku i šest župnih crkava, a teško oštećeno je još 20 župnih crkava Sisačke biskupije, uglavnom kulturnih dobara. Među oštećenim crkvama u općini Majur kraj Hrvatske Kostajnice je i crkva svetog Ive u Mračaju.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
