Kako je potonuo brod kapetana Miškića: 'Jeli smo leteće ribe...'

Koliko vrijedi ljudski život? Ako je suditi prema odštetama što su počele stizati na račune obitelji mornara nestalih u potonuću broda Bourbon Rhode prije sedam mjeseci - a među njima je bio i šibenski kapetan Dino Miškić - oko 4000 eura. Obiteljima nestalih i trojice spašenih s tegljača, koji je bio u tako očajnom stanju da nikad nije niti smio isploviti iz Las Palmasa, toliko je sjelo na račun prije nekoliko dana.

Pokretanje videa...

01:45

Zato su obitelji nestalih ukrajinskih mornara, a njih su šestorica, odlučile angažirati odvjetnike i zajednički tužiti tvrtku Bourbon. Nije poznato je li im se pridružila i obitelj Miškić. Dobiju li na sudu, odštete koje će morati isplatiti Bourbon mogle bi biti milijunske. Jer postoje fotografije snimljene na suhom doku na kojima se jasno vidi u koliko je lošem stanju bio brod.

U međuvremenu, o detaljima tragedije progovorio je član posade Igor Morozov (60). Iskusni ruski brodostrojar je 19. rujna 2019. krenuo s ostatkom posade kapetana Dina Miškića na put preko Atlantika. Odmah po ispovljavanju počeli su, kaže, problemi. A nakon nekoliko dana sustigao ih je uragan Lorenzo.

- Uvjeti su bili nemogući, valovi visine 14-15 metara, a more se samo slijevalo u stroj broda... Taj brod, shvatili smo to prekasno, uopće nije ni bio spreman za plovidbu - ispričao je za rusku udrugu moreplovaca (ITF) Morozov.

DVA MJESECA OD HAVARIJE Otac Dina Miškića: Iz Bourbona nam se više uopće ne javljaju...

- Tog kobnog dana, 26. rujna ujutro, probudio me glas kolege. "More nam prodire u brod!", vikao je. U panici smo svi stali izbacivati more van, ali uzaludno. Da je hidrodinamički sustav na brodu radio kako treba, sve bi bilo u redu. Zbog toga što to nije funkcioniralo, bili smo okrenuti krmom na valove. Ništa nismo mogli zbog velikih valova. Bojali smo se. Bili smo bespomoćni. U jednom trenutku, kada sam vidio da nam više nema spasa, otrčao sam s palube u kabinu da uzmem dokumente. More je tada već bilo do koljena. Oko devet sati smo pozvali u pomoć i svi smo se skupili na palubi. Kapetan je isključio motor. Radio je rezervni dizelski generator još sat vremena - priča Morozov.

Od ranije je iz prepiske kapetana Miškića s bazom bilo vidljivo da je reakcija iz baze kasnila. Uobičajeni sustav komunikacije Vsat i FBB (Fleet BroadBand) nije funkcionirao, a to znači da nisu imali internet. Radio je samo Inmarsat C (Marlink SSAS) sustav. Na jednu od prvih SOS poruka, a počeo ih je slati u 8.54 ujutro, Dinu Miškiću odgovorili su sa sat i 14 minuta zakašnjenja.  

U tim trenucima na brodu se odvijala drama. Opisuje je Morozov. 

- Pripremili smo svi spasiteljsku opremu, ali samo s jedne strane jer je brod već bio nagnut pa smo mogli koristit opremu samo s te strane. Spustili smo ljestve, ali se brod još više počeo okretati na bok pa nismo uspjeli čamce za spašavanje bacit u more. Prvi je s broda skočio stari mehaničar. Nije ni došao do mora, skočio je na gume... Potom su dva mornara skočila i ja za njima četvrti, a za mnom peti mornar. Ostatak posade je stajao iza nas - tri mehaničara su se zaledili, panika ih je ukočila. Ljudi su se zaledili. Samo su stajali i plakali. Kada sam skočio, oko mene se napuhao prsluk za spašavanje. Vrlo brzo nakon što sam se našao u moru vidio sam kako valovi dižu brod. Prova se digla u zrak, krma potonula u more i brod je vrlo brzo potonuo... Gledao sam naš brod kako tone iz splavi na napuhavanje, na kojoj je bilo nas petero. U jednom trenutku je vir od tonućeg broda počeo povlačiti i nas, ali nas je na kraju "ispalilo" u daljinu. Pali smo u more i držali se za konope splavi. Jedan stariji mehaničar nije izdržao, ispustio je konop i utopio se. Ostalo je nas četvero... - rekao je Morozov.

NAKON HAVARIJE Preživjeli s Bourbona tužit će tvrtku: Dali su nam 6600 eura

Još jedan mornar je potom izgubio život, a Morozov je - kaže - nekoliko puta gubio svijest.

- Prvi dan je bilo užasno, nezamislivo! A drugi dan se more smirilo. Nas troje je potom okrenulo splav na napuhavanje, koja nam se bila prevrnula u oluji, i onda smo ušli u nju. Splav je za predviđena za 16 ljudi, nas je bilo troje. Valovi su nas valjali, stalno. Nismo imali hrane ni vode, sve je ispalo u more kad se splav bila prevrnula. Jeli smo leteću ribu koja nam je dolazila. Sutradan je izašlo sunce, vidjeli smo avion koji je kružio iznad nas. Nakon nekog vremena stigao je i spasiteljski brod koji nas je dignuo iz mora. Poslije dva dana nas je preuzeo francuski ratni brod, koji je onda sudjelovao u potrazi za ostalim članovima posade. Još tjedan dana su tražili preživjele, našli su četvero mrtvih. Identificirali smo mrtve. To je bilo strašno - rekao je mornar iz Kalinjingrada. 

Još dok su bili na suhom doku u Las Palmasu bilo je jasno da ih čekaju problemi. 

- Stigao sam 26. kolovoza i ljudi su već bili na brodu. Užasnuli su se što je brod u tako lošem stanju i fotografirali su to. Posao je bio u punom jeku. Dodatno su stigli i poljski serviseri. Tada je uletio viši ukrajinski pomoćnik. Pregledao je brod i ostao šokiran. "Ako isplovimo u ovakvom brodu, svi ćemo se utopiti. Pa nećemo valjda plivati ​​do Gvajane?!", rekao je. On je odbio ploviti i dok je čekao zamjenu, obilazio nas je i uvjeravao nas da ne idemo ni mi. Mislili smo da je on jedan od onih ljudi koji ne vole prljavi posao s bijelim oblogama. Uzalud ga nismo slušali - prisjeća se Morozov i nastavlja:
- Testiranja na moru praktički nije bilo. Pregled je trajao sve skupa dva sata. Kasnili smo deset dana. I 19. rujna konačno smo isplovili prema Gvajani, u Georgetown. 

Nažalost, ispostavilo se da je brod uistinu vrlo brzo počeo puštati more na sve strane i uragan Lorenzo, koji je u međuvremenu ojačao u uragan pete kategorije, potopio ih je nasred Atlantika. Spašena su trojica, četvorica su pronađena mrtva, a sedmorici članova posade izgubio se svaki trag.