Kafići su se zatvorili i više nema boca za tetu koja ih skuplja: 'Ljudi su ih donosili u vrećama'

Hladno je ovdje na betonskom platou. Mraz se hvata za asfalt zagrebačkih Ravnica dok Dragana puši i priča. Naslanja se na visoki stol i naginje šalicu s kavom. Naočale joj se magle.

- Sad smo skužili koliko zapravo lockdown utječe na sve ljude, ne samo na nas ugostitelje - objašnjava dok pali novu cigaretu. 

Dragana Dilparić vlasnica je kavane Darling & Shegrts u blizini Maksimira i nju je, kao i sve ostale vlasnike kavana, barova i restorana, prošlog tjedna dočekala ista odluka. Ključ u bravu do 21. prosinca. Zatvorila je i sada funkcionira samo kao ispostava kava za van. Situacija je loša, ali, kao što su Dragana i njeni šegrti shvatili, uvijek ima onih kojima je gore.

Jedna starija gospođa, znamo joj ime, ali ona ne želi da ga spominjemo, navraćala je u protekloj godini do kavane gotovo svakog dana. Dragana i ekipa bi joj ujutro u kutiji ostavili boce koje može zamijeniti za 50 lipa, a teta bi ih pokupila. I trajalo je to neko vrijeme, na obostranu korist vlasnice i starice, sve do one večeri u kojoj je premijer, koncentrirano zagledan u kameru, pojašnjavao razloge novog zatvaranja.

- Taj dan, u petak prije lockdowna, ona dolazi i pita odnosi li se to i na nas. Kažem joj da jest. A ona pita: A kako ću ja sad? - prepričava Dragana. 

Otvorila je ovaj obiteljski posao u studenom prošle godine i, kako kaže, pogodila je kao prstom u... pa znate što. Krenuo je prvi val, pa prve rigorozne mjere, pa katastrofalno ljeto i taman kad se činilo da će malo stati na noge, opet su morali zatvoriti.

- I ništa, objavila sam status na Facebooku i zamolila susjede da, ako imaju viška boca, nek ih donesu. Mi više nemamo prometa, osim ovih kava, i teti možemo ostaviti samo ono što sami popijemo - priča Dragana. 

Ljudi su se odazvali. I to u veličanstvenom broju. 

- To je bilo čudo koliko je boca došlo. Ljudi su u vrećama donosili. I kad smo bili tu, i kad nismo. Izađeš vani, a ono tu dvije velike vrećurine. Prvo su počelu ostavljati u kutiji, ali onda nije više bilo mjesta - prepričava razdragana Dragana. 

Tijekom godine, dok je radila sa svojim obiteljskim šegrtima, sprijateljila se s tetom.

- Ona je genijalna, stalno se viđamo jer tu radim i živim, evo ovdje na početku ulice. Totalno je drukčija od svih, neobična, uvijek nasmijana i draga. Čim smo otvorili, shvatili smo da imamo hrpu boca koje ne moramo vraćati, to su oni sokovi i craft pive, ali koje ipak prihvaćaju za naknadu. I onda smo se udružili s tetom. Njoj dobro, nama dobro - priča Dragana. 

Ganuta je odazivom svojih susjeda, šegrta u pomoći s bocama.

- Čim je došla prva žena s punom vrećom, počela sam plakati. Dolazi zatim druga, šeta psa i nosi samo jednu bocu, jer nije imala više. Pa treća. Nemam pojma koliko je ljudi dosad stiglo i donijelo. Neki su javili i adrese jer ne mogu doći - prisjeća se Dragana i dodaje kako teta dolazi nekoliko puta dnevno. Ne može se valjda sve odnijeti u jednoj rundi. 

Pa, eto, ako budete prolazili preko Ravnica, ako naletite na jednu kavanu na hladnom platou i ako pri sebi slučajno imate pokoju bocu, spustite je u kutiju. Nekome će značiti.