Kad posljednji s popisa umre, nikoga više neće tu pokopati...

- Oko kapele svetog Mihaela bilo je obzidano groblje, a ukopi su se obavljali još iz vremena njezine gradnje. Teško je reći koliko je tu bilo pokopanih. U to su vrijeme pod kapelu potpadali stanari 86 kuća, a na tom groblju pravo ukopa imalo je njih tridesetak. Ostali su, vjerojatno, bili pokapani u susjednim selima – objašnjava Boris Mašić iz Muzeja Grada Zagreba koji se bavio istraživanjem starih zagrebačkih groblja.

Broj stanovnika Gračana je stalno rastao, pa prostor oko kapele postao premalen za tolike umrle. Zato su već krajem 19. stoljeća razmišljali o preseljenju groblja na novu lokaciju. Pronašli su je u blizini kapele, a za samo 74 forinte zajednički su je kupili mještani Gračana, Dolja, Zvečaja i Blizneca. To je i danas gračansko groblje. 

- Dana 2. listopada 1892. godine na samo miholjsko proštenje groblje je blagoslovio župnik, a već 14. listopada ondje je pokopana Magda, kći Pavla Grdjana i Kate, stara samo jedan dan. Gračani su 1983. postali samostalna župa pa je kapela postala župna crkva. Uskoro su poravnati stari grobovi unutar cinktora i uklonili su križeve, a umjesto njih su 1985. godine postavili spomen ploču koja svjedoči da je ondje bilo groblje – objasnio je Mašić. 
Ipak, u prostoru oko crkve ostalo je desetak grobova koji su i danas u funkciji. 

- Prilikom otvaranja župe 1983. godine pastoralno vijeće odlučilo je da će se taj prvi red bivšeg groblja zadržati i ondje još i danas imamo ukope. Riječ o ukupno desetak grobova. U perspektivi ondje više neće biti ukopa. Pastoralno vijeće u suradnji sa župljanima pripremilo je spisak i točno se zna tko još može biti gdje ukopan. Znači – ima pravo taj i taj, njegova supruga i snaha na grobu broj taj i taj. Za svaki grob postoji lista tko se još ondje ima pravo pokopati. Nakon što posljednji s popisa bude položen u zemlju, ukopa ovdje više neće biti – objasnio je župnik fra Mirko Kralj. 

Iako neki od grobova datiraju još iz 1800. - te, i dalje su uređeni i netko skrbi o njima. Ploče su uredne, obnavljanje. 
- Čujte, svatko ima familiju, nekoga tko je još živ, tako da ljudi stalno uređuju te grobove i to je lijepo za vidjeti. Iskreno, ja još nisam tu bio župnik pa ne znam iz kojeg su razloga neke grobove preselili a neke odlučili zadržati. Vjerujem, budući da su u tom prvom redu bili grobovi sa spomenicima, da im je možda bilo jednostavnije zadržati ih nego seliti – zaključio je župnik.