Ne možete ravnodušno pričati o tim danima. Ali nas vuče da dođemo tu, to je jedini način poštovanja i sjećanja, kaže nam Snježana Mađar Brico
'Kad je pao Vukovar mislila sam da je sve uzalud. Kći mi je tada imala 9 mjeseci, oca se ne sjeća'
Snježana Mađar Brico, čiji je suprug 1991. poginuo na Mitnici, svake godine dolazi u Kolonu sjećanja.
POGLEDAJTE VIDEO Priča Snježane Mađar Brico
Pokretanje videa...
- Mog supruga i njegovog kolegu su uspjeli, dok se još moglo ući u Vukovar, iznijeti iz grada i sahranjeni su u Vukovaru. Svake godine dolazim s kćerkom i unukom odati počast žrtvama Vukovara i onima koji nisu još pronađeni. Svake godine mi se vrate osjećaji boli, ali nastojim sjećanja prenijeti na žrtvu Vukovara svom unuku - priča Snježana.
Kad je pao Vukovar, kaže da je imala osjećaj da je sve uzaludno. Pad je dočekala u Slavonskom Brodu, gdje je bila s kćerkom koja je tada imala devet mjeseci i oca se praktički ni ne sjeća.
- Ne možete ravnodušno pričati o tim danima. Ali nas vuče da dođemo tu, to je jedini način poštovanja i sjećanja - zaključuje Snježana.
UŽIVO IZ VUKOVARA: