'Kad nam dođu šeici, sa zidova moramo maknuti svu golotinju'

Nepravedno stigmatiziran i podcjenjivan posao sobarice u hotelu zapravo je vrlo odgovorno i teško zanimanje. Vesna iz Zagreba uskoro će u mirovinu i cijeli radni staž provela je kao sobarica u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, a njezina kolegica Elizabeta tek je prije šest mjeseci počela raditi. Doživjele su svašta, a dio svojih bogatih iskustava podijelile su sa nama.

Pokretanje videa...

00:19

Video: Željka Krmpotić/24sata

Uzela stvari i ostavila novac

- Prije dvije – tri godine nakon odlaska gošće iz Sarajeva ulazim u sobu i odmah s vrata primjećujem da nedostaje nekoliko stvari. Nema noćne svjetiljke, nedostaje kožni etui za račune, podni ručnik u kupaonici i još nekoliko sitnica. Na noćnom ormariću stoji hrpica eura. Gospođa je, naime, uzela stvari koje su joj se sviđale, procijenila je koliko te stvari za nju vrijede i pristojno ostavila novac - kroz smijeh priča Vesna Šašo (56) iz Zagreba koja u hotelu Dubrovnik kao sobarica radi već 39 godina. Kaže da tako nešto nikada nije vidjela, pa je zvala šeficu da odluči što učiniti. Šefica je uzela novac i za njega kupila nove predmete koji su nedostajali.

- Dokaz je to da u ovom poslu stalno imaš nešto novo za učiti i kad misliš da si sve vidio uvijek ostaje nešto što te može iznenaditi - objašnjava Vesna koja se u ovom poslu našla slučajno, ali toliko je bila zadovoljna da nije iskoristila niti jednu od drugih prilika koje su joj dolazile tijekom godina.

To je težak i odgovoran posao

- Ljudi uopće ne razumiju i ne znaju što mi radimo. Često sam se surela s predrasudama i rečenicama tipa: Pa mogla si bolje. Neke moje poznanice i dan danas misle da je moj posao isto što i posao čistačice u nekom uredu, da skupljam smeće i čistim i to je to. Kažu mi: Baš te briga, pustiš mozak na pašu!. A to uopće nije istina. Moj posao je vrlo odgovoran i zahtjevan, a vjerujem da ne moram napominjati koliko je fizički težak. Uostalom, ja sam stasala u nekom drugom sistemu u kojem si na jednom radnom mjestu bio cijeli život i to je bio dokaz da si dobar i vrijedan radnik. Danas mladi svako toliko mijenjaju posolve - ističe Vesna. Počela je raditi još kao srednjoškolka, a na poslu je upoznala i supruga s kojima dvije odrasle kćeri.

- Upoznali smo se godinu dana nakon mog dolaska, on je ovdje radio kao konobar. Zaljubili smo se, vjenčali, a kruna naše ljubavi su moj kćeri stare 36 i 28 godina. Starija je lektorica, a mlađa radi u računovodstvu. Suprug nije ostao raditi ovdje, danas je u privatnom sektoru, a ja imam do mirovine još oko tri godine. Brzo mi je prošlo - kaže Vesna koja je radi komunikacije i razumijevanja s gostima naučila engleski, njemački, talijanski i francuski.

- Znam ih pozdraviti i razumijem što od mene traže kad dođem u sobu, nisu to nikakvi duboki razgovori. Inače, moj dan započinje oko 7.20 ujutro. Svaka sobarica u hotelu zadužena je za jedna kat. Ja sam zadužena za šesti kat. Imam 21 sobu. Dolaskom na kat tefonom mi domaćica daje izvještaj koliko je soba popunjeno, tko je od gostiju na odlasku, a tko još ostaje. Kad sam tek počela raditi, svaka soba imala je svoj ključ, a sobarice su sa sobom nosile cijeli bunt ključeva. Bila je lutrija pogoditi koji otvara koja vrata. Naš hotel je među prvima uveo sigurnosne brave s karticama. Sad imam jednu karticu koja otvara sva vrata. Prednost je i to što na vratima vidiš je li gost u sobi ili ne. To znači da nema neugodnih iznenađenja i upada u nezgodnom trenutku - opisuje Vesna.

Elizabeta Vidas (24) počela je raditi prije samo šest mjeseci. Završila je trgovačku školu, ali nikada nije željela raditi na blagajni nekog trgovačkog centra. Stoga je na crno čistila kafiće. 

- Udala sam se u dvadesetoj i iste godine rodila sam kćer. Nisam je mogla upisati u vrtić jer kad radiš na crno to ti nigdje ne uvažavaju. A novac nam itekako treba i volim raditi. Kad je ovdje bio natječaj prije koju godinu predala sam papire, no nisu mi se javili i ja sam na to zaboravila vjerujući da od toga ništa. A onda su mi se iznenada javili i pitali jesam li zainteresirana. Pa kako ne bih bila. Meni je ovaj posao poput dobitka na lutriji - priča mlada mama četverogodišnje djevojčice i ističe kako je doživjela samo lijepa iskustva te želi na tom poslu ostati što duže jer ovdje vidi svoju budućnost.

- Važno je da s gostima uvijek i u svakom trenutku budeš ljubazan i nasmijan. Čak i ako su zahtjevni ili nečim nezadovoljni, razoružaš ih iskrenim osmijehom i pristojnošću  - otkrivaju naše sugovornice. Kažu kako rade u hotelu s četiri zvjezdice, pa su njihovi gosti uglavnom vrlo pristojni ljudi.

- Od trenutka kad otvorim vrata sobe, moj posao je promijeniti posteljinu ako je potrebno, usisati i obrisati prašinu, urediti kupaonicu, zamijeniti ručnike. Inače, osobno sam zadužena za svu posteljinu i ručnike na mom katu i točno moram znati gdje mi je koji komad. Ako nešto nedostaje ili imam viška, tad nastaje problem. Recimo, ako sam sve provjerila i čini se da je netko od gostiju uzeo ručnik, to moram prijaviti – nastavlja Vesna. Budući da su sobarice prve prije gosta u sobi i posljednje nakon njegova odlaska, vrlo je važno da su žene od povjerenja i nadasve poštene.

'Nezamislivo je da netko krade od gosta'

- Znale smo po sobama viđati svašta, od neprocjenjivog nakita, novca, računala, mobitela, satova. Ali nikad nikome nije palo na pamet da nešto otuđi. To je nezamislivo. Recimo, imala sam dvije situacije u kojima su gosti ustvrdili da im je nestao novac. Stariji gospodin tvrdio je da mu je sobarica uzela novčanik i nigdje ga nismo mogli pronaći. Još dok se on žalio, dotrčao je konobar i donio novčanik koji je gospodinu ispao tijekom ručka. U drugom navratu gospođa je ustvrdila da joj nedostaje izvjesna suma novca. Nakon njezina odlaska moja kolegica je ušla pospremiti sobu i ispod košare za veš pronašla skriven taj novac. Gospođa je zaboravila da ga je ondje sakrila. Naši su joj ga odmah poslali, a žena je potom svima koji su bili uključeni poslala novčani dar i ispriku - kaže Vesna.

Njihov rad ipak mnogi gosti zamjećuju, a ponekad i nagrađuju. Nije čudno da im u ruke tutnu koju novčanicu. Kažu kako ta napojnica može biti od par kuna do nekoliko stotina kuna, a bilo je situacija i da su im ostavljali tek nekoliko lipa ili marke, forinte, dinare ili tolare.

Upoznaju puno zanimljivih ljudi, uče jezike...

- Imali smo jednog gosta iz SAD-a koji je ovdje dolazio sa svojom mamom. Tu su boravili po mjesec dana. On je znao ime nas sobarica koje smo mu uređivale sobu, ime konobara koji su ga dvorili za ručak i večeru itd. Prilikom odlaska uvijek se osobno oprostio od svakoga od nas i ostavio nam 200 kuna napojnice, a ako netko nije bio nazočan prilikom odlaska, onda bi u kuverti s našim imenom ostavio napojnicu na recepciji. No oni već godinama ne dolaze, ne znam što je s njima - kazala je Vesna.

Od posebno zahtjevnih gostiju pamte posjete arapskih šeika radi kojih su morali micati aktove sa zidova, a bilo im je zabranjeno dolaziti ako su supruge bile u sobi.

- Ovdje upoznate i druge kulture i njihov način života kakav inače ne biste imali prilike upoznati nigdje drugdje. Primjerice, ovdje sam naučila da Japanci spavaju odvojeno od supruga, da ne vole tuš nego kupku. Kinezi i Koreanci piju puno čaja i za njih se posebno donosi kuhalo za vodu kako bi mogli pripremati čaj kad god požele. Također, njima obavezno moramo donijeti papuče - pričaju naše sugovornice.

Naučile su razlikovati turiste i poslovne ljude. Poslovni ljudi su vrlo konzervativni i ne komuniciraju gotovo ni sa kim, dok obiteljski ljudi s djecom koji su došli na odmor razgovaraju, pitaju što posjetiti i gdje vrijedi otići. Uz hotele i opuštene goste na odmoru često se veže i pojam prostitucije. Na to pitanje naše sugovornice odgovorile su diplomatski: "Ne možemo reći da ih nema, ali nikad nismo vidjele niti jednu kojoj piše na čelu što radi. Prije bih to nazvala escort damama nego prostitutkama, jer kako smo rekl na početku, mi smo hotel s četiri zvjezdice i naši su gosti vrlo pristojni", kazale su.

'Nikad ne bih ostavila razbacani krevet'

Vesna tvrdi da je s godinama naučila posao ostaviti na poslu, a kućanstvo doma.

- Dok su djeca mala i idu u školu normalno da razmišljaš o njima i kako će proći. No eto, s godinama sam uspjela usavršiti vještinu da posao ne nosim kući ni obiteljske stvari na posao. Sretna sam zbog toga i život mi je puno lakši - kazala je. O plaći, tvrde naše sugovornice, ne smiju govoriti jer im brani ugovor. Radni dan sobarice u ovom hotelu završava u 14 sati, što im ostavlja dovoljno vremena da ostatak dana provedu s najmilijima, skuhaju zrav objed ili prošeću prirodom. Tako se lakše prebrode i dežurstva i rad vikendom.

- Ljuti me, i molim da mi se to ne uzm za zlo, kad se tvrdi da samo blagajnice u dućanima rade nedjeljom. To uopće nije istina, i ima cijeli niz profesija koje, poput mene, rade i subotom i nedjeljom i noćima - kazala je Vesna.  

I za kraj, pitali smo naše sugovornice što nikada ne bi učinile odsjedajući u nekom drugom hotelu:

- Nikad ne bih ostavila WC školjku nakon obavljene nužde a da nisam pustila vodu, nikad ne bih ostavila razbacani krevet nego bih se potrudila makar ga malo urediti za sobom. Prljave ručnike bih odvojila, složila i ostavila ih na podu kupaonice u znak sobarici da ga treba zamijeniti, a ne bih ih držala sve na jednoj hrpi, i čiste i prljave – zaključila je Vesna koja kaže da svoj posao unatoč svemu nikada ne bi mijenjala.