'Kad bi im popravio auto na cesti, žene su mi slale kolače'

Jako volim svoj posao iako ponekad zna biti jako iscrpljujuć. Radimo u smjenama od 12 sati tijekom kojih imamo do sedam intervencija. Kvarovi su najrazličitiji pa nikad nije dosadno. U 95 posto slučajeva uspijemo popraviti kvar na licu mjesta, a tek pet posto je riječ o takvim problemima da moramo zvati vučnu službu. Ja radim na području grada Zagreba, što uključuje i okolna mjesta poput Ivanićgrada, obilaznicu i autoput – priča Mario. 

Na teren izlazi sam, a komunikacija s ljudima mu ne pada teško. Čak i  zlovoljne ili nervozne vozače uspije smiriti.

– Radimo tako da kad se čovjeku dogodi kvar i ostane na cesti, zove našu centralu. Centrala zna gdje se nalazi tko, pa najbližem mehaničaru šalje nalog za intervenciju. Vrijeme dolaska je najviše pola sata, 45 minuta, ovisno o stanju na cesti. Ako je velika gužva ili bude neka prometna pred nama, moramo se naoružati strpljenjem jednako kao i naš korisnik koji je zvao. No kad vas auto iznevjeri na cesti, to je jako stresna situacija i svaka minuta se čini kao vječnost, pa ljudi nerijetko budu nervozni. 

Muškarci su smireniji od žena

- Najčešće se požale da su nas dugo čekali, ali zbilja na intervenciju uvijek ide najbliži mehaničar tako da bržu pomoć ne bi mogao dobiti – nastavlja on i kaže da nema teških poslova i sve obavlja s jednakim entuzijazmom. Problem mu mogu stvarati vremenske neprilike, odnosno kiša.

– To je jako nespretno, jer curi po vama, po autu, budete mokri do kože, no posao se mora obaviti. Naša svrha je čovjeku olakšati život i omogućiti mu u najkraćem vremenu nastavak putovanja te smanjiti moguće troškove kasnije. Inače, moram priznati da su muškarci puno otvoreniji i smireniji od žena, osobito stariji vozači. S druge strane, žene više zahvaljuju. Znale su nam slati i kolače, pohvale, sad sve manje. Među muškarcima pak često bude onih koji nam daju upute kako da nešto popravimo jer su čuli ili vidjeli negdje da se to tako radi. 

Smireno ih slušamo i pustimo da pričaju svoje, a mi odradimo posao i pozdravimo se na kraju – kaže Mario. Njegov kamionet pun je najraznovrsnijeg alata na kojem bi mu mogla pozavidjeti svaka automehaničarska radionica. Mora biti spreman na svaku moguću situaciju. 

– Najčešći kvarovi na cesti su vam kad zakuha hladnjak, pukne remenje ili treba zamijeniti gume. Bude i problema sa elektronikom, relejima, osiguračima. Često imamo i pozive za otvaranje auta kad vlasnik zaboravi unutra ključeve, a najveći stres je ako su im unutra djeca. Imali smo prije par godina slučaj kad nas je čovjek zvao na Sljeme gdje je zaglavio sa Smartom. Zalupio je vratima, tvrdio je, a ključevi su ostali unutra. Bilo je neko veliko nevrijeme i totalni kaos po gradu, čak se nije moglo autom na Sljeme, no uspjeli smo se probiti unatoč svemu nakon dva sata. On je sve to vrijeme strpljivo čekao. U par minuta sam mu otvorio auto, našao ključ unutra, no kad sam ga isprobao ispalo je da to nije ključ od tog auta. Pitam ga ima li kakav drugi ključ, a on veli da ne. I tek tad ugledam da u rukama ima još jedan ključ. Pitam ga – Gospodine, a ovaj ključ koji držite? Ispalo je da je ključ cijelo vrijeme imao u rukama – smije se Mario dodajući kako je s godinama proživio brojne anegdote, a auto mu se pokvario samo jedanput. 

Jednom mu je auto "krepao"

– To neću nikad zaboraviti. Dakle, dobijemo poziv čovjeka kojem se Mercedes pokvario na Zelenoj magistrali. Zovem ga pitati gdje je točno, a on kaže da ne zna te da samo vozim a on će me dočekati uz cestu. Bila je noć, oko pola jedan. Uspijem ga naći i shvatim da je uz njega u autu žena koja se pokrila nekom dekicom. Pitam ga što radi tu u šumi u mraku, a on mrtav hladan odbrusi: Pa nisam valjda brao vrganje! Uglavnom, akumulator mu se ispraznio pa sam ga uspio pokrenuti i upaliti na svoj, no tad je baš na nesreću moj auto krepao. Uspio sam ga popraviti – nastavlja on.

Još jedna anegdota koju pamti je svatovska. Svatovi su od mladenke trebali krenuti prema crkvi, no njezina Honda nije htjela upaliti. Uspjeli su brzo riješiti kvar i mlada je stigla na vjenčanje.

– Imao sam i tu u Novom Zagrebu jednog starijeg čovjeka koji je zvao da mu je u Ford Escortu ostao ključ. Došao sam i vidio kako čovjek ciglom pokušava razbiti prozor. Udario četiri, pet puta, ali staklo nije popustilo. Nasmijao sam se, otvorio mu auto i riješio problem. Imao sam i situaciju kad sam izašao na teren, a čovjeku se na autocesti zapalio auto. Svi su bježali i vikali da će eksplodirati, a ja sam uzeo aparat za gašenje i ugasio ga. 

Neki stalno imaju isti kvar

Također, imamo i stalne klijente. To su ljudi koji nam se s istim kvarom javljaju svakih nekoliko tjedana. Popravite mu auto, kažete što treba učiniti da takve kvarove ubuduće izbjegne i pošaljete ga u servis da to napravi, ali on to ne učini. Od članova obitelji nikog nisam spašavao na cesti, ali imao sam prije par godina slučaj gdje sam spašavao profesoricu iz škole u Bjelovaru.

Nisam mogao vjerovati da je to ona, oboje smo se ugodno iznenadili – prisjetio se Mario. Svaki dan je nova avantura, no svoj posao, veli, ne bi mijenjao ni za što. Plaća mu je oko 5.500 kuna. Ima suprugu i šestogodišnju kćer, a s obzirom na iskustva koja je stekao popravljajući automobile, kaže da bi kod kupnje uvijek prednost dao japanskim ili korejskim vozilima. 

– Istina je da su dijelovi za njih skupi, no isto je tako činjenica da se oni jako rijetko kvare – zaključuje Mario.