Josip Smojver (75) iz Zadra, većinu radnog vijeka radio je u tvornici kao bravar, a mirovinu je dočekao kao zaštitar. Sad se sam brine o nepokretnoj majci Slavki. Jedva spajaju kraj s krajem...
TEŽAK ŽIVOT UMIROVLJENIKA
Josip sam brine o nepokretnoj majci (97), zajedno imaju 800 € mirovine: 'Nemamo ni za drva'
Čitanje članka:
3
min
Svaki dan sam uz svoju staru majku, a i sam sam već u visokim godinama, priča nam Josip Smojver (75), zadarski umirovljenik koji se skrbi za nepokretnu majku Slavku (97). Kućanica cijeloga života, Slavka je rođena u Hercegovini i brinula se za troje djece. Sad je jedno od njih, sin Josip, jedini kojega ona vidi svaki dan. Dvojac Smojver ukupno ima 172 godine, a žive s manje od 1000 eura mjesečno. Slavka ima 395, a sin 435 eura mirovine. Teško je opisati kako se ovaj umirovljenik snalazi i preživljava.
- Da bih kupio nešto, moram dizati kredit. Trebaju nam četiri metra drva pa sam otišao u banku, i ispalo je da ne mogu imati tako mali iznos kredita. Morao sam zato uzeti tadašnjih dvadeset tisuća kuna na dvije godine otplate. Registrirao sam automobil i kupovao malo više hrane, živio nakratko malo komotnije - govori Josip kako se financijski snalazi.
Većinu radnog vijeka radio je kao bravar u nekadašnjoj tvornici "Vlado Bagat", a potom je dočekao mirovinu kao zaštitar. Sad ima ulogu njegovatelja. Njegova je majka bila pokretna sve do pada u studenom prošle godine, kad je slomila ruku.
- Donedavno je bila potpuno lucidna i pokretna starica, doduše hodala je uz pomoć hodalice, no valjda je sanjala nešto loše, pala je i slomila ruku, i tad počinje naša golgota - objašnjava Josip kako se dvoje ljudi u trećoj životnoj dobi našlo u ovakvoj situaciji.
Za ovakve slučajeve postoji i Dom za umirovljenike, ali za njega nema novca. Josip je iskren i kaže da ne bi ni podnio nakon svega da se netko drugi brine o njegovoj majci.
- Skrbim o njoj 24 sata dnevno, vezan sam za kuću i jedini mi je slobodni trenutak kad odem na kavu ujutro na pola sata. Nakon toga počinje ritual: Pričam s njom ako može razgovarati, poslije kuham ručak i radim sve ostalo u domaćinstvu što treba, puno je toga na našem rasporedu - govori umirovljenik kako provodi dane.
Gospođa Slavka je pod medicinskom skrbi jer starost donosi samo zdravstvene tegobe. Neko vrijeme se borila s dekubitusom, sad je izliječen.
- Liječnica je došla kod nas kad je trebalo i na kraju se ispostavilo da majka ima pravo na inkluzivni dodatak koji se ipak zbog procedure čeka godinu dana. To će nam, nadam se, pomoći. Sve je bolje od situacije kupovine drva na kredit. Režije su nam skupe - objašnjava Josip koji ni sam ne zna kako je uspio godinu dana skrbiti o nepokretnoj osobi.
Broje svaki cent
A dok dodatak ne stigne, broji se svaki potrošeni cent.
- U međuvremenu se snalazimo kako možemo, nas dvoje živimo s osamstotinjak eura mjesečno. Režije su nam prevelike jer majci treba uvijek biti toplo. U sobi vječito gori uljni radijator, a to je kod nas luksuz za koji se mora naći novac, pa se prvo plate računi za tekući mjesec, a ono što ostane se podijeli na hranu i ostale troškove - govori umirovljenik koji ima i sina.
On ne živi u Zadru, ali uvijek uskače u pomoć koliko može.
- Čak i da mogu platiti dom za umirovljenike, kod mene majka dobije poljubac ujutro prije ručka i prije večere, to tamo sigurno ne bi imala. Osim toga, bez 1500 eura nema uopće šanse da ikoga zaposlimo kao ispomoć - zaključuje Josip i dodaje:
- Odrekao sam se društvenog života, volio bih izaći prošetati se Kalelargom. Nemam doticaja previše s ljudima jer sam stalno kod kuće. Majka je pri svijesti, svjesna kolika mi je briga, i zna u kakvoj smo situaciji. Kaže mi često: 'Sine, znam da ti je teško - izdrži'.
Čak 45 posto umirovljenika u Hrvatskoj živi ispod praga siromaštva. Taj prag za jednočlano kućanstvo iznosi 5930 eura, a to znači da gotovo polovica umirovljenika cijelu godinu mora preživljavati s manje od toga. Čak 300 tisuća umirovljenika živi s manje od 300 eura mjesečno. Od naših su umirovljenika siromašniji samo oni u Slovačkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj, svi ostali primaju veće mirovine od hrvatskih. To znači da naši umirovljenici rade 30, 40, pa i više godina, jednako kao i kolege na zapadu, a onda u mirovini, umjesto da putuju, idu u zdravstveni turizam, posjećuju kazališta - oni sebi ne mogu priuštiti ni "luksuz" izlaska na kavu. Svoje boljestojeće prijatelje u Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj mogu samo promatrati sa zavišću, kad dođu na Jadran. I nikad u životu većina naših umirovljenika neće osjetiti lakoću zapadnjačkog življenja, u kojem nije potrebno baš svaki euro dvaput okrenuti.
Prosvjed na trgu
- Vlada me penalizirala zbog ranijeg odlaska u mirovinu, a oni su ti koji su nam uništili tvornice. Zato nemam ni 400 eura mirovine, nisam na moru bila gotovo dvadeset godina, ne mogu ići na kave niti u kazališta. Imam petero unuka kojima za Božić ne mogu kupiti ni čokoladu - poručila je s nedavnog prosvjeda umirovljenika jedna gospođa.
U Hrvatskoj tako živi tisuće i tisuće umirovljenika.
Puno više nego prije dvije godine danas ih i radi na pola radnog vremena - ne zato da bi si priuštili neki luksuz, nego da bi živjeli pristojnije, dostojanstvenije. Na različitim poslovima danas je zaposleno oko deset tisuća više umirovljenika nego prije dvije godine. Zbog malih mirovina vjerojatno bi ih radilo još i više, ali s narušenim zdravljem za to nisu sposobni.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
