Jergović: Vedrana Rudan jedini je hrvatski intelektualac i umjetnik cijepljen protiv covida

Jedan vrlo lijep događaj zaokupio je pažnju zlovoljnika po hrvatskim, ali i srpskim portalima i virtualnim toaletima: u organizaciji Ateljea 212 i redateljice kazališnih komada uprizorenih po njezinim djelima u Beogradu se protiv covida-19 cijepila hrvatska književnica Vedrana Rudan. Ona je mjesec dana nakon procjepljivanja Hrvatskog sabora i Vlade, Glavnog stožera Civilne zaštite, te - vjeruje u to onaj koji ovo piše - njihove rodbine, u slučaju da su se željeli cijepiti, jedini cijepljeni hrvatski pisac i umjetnik. A cijepljena je, važno je i to reći, kineskim cjepivom, državnog proizvođača Sinefarm, čijih je milijun doza početkom godine stiglo u Srbiju. Efikasnost ovog cjepiva je inače preko 79 posto, i testirana je, prema izvještajima zapadnih novinskih agencija, a prema tvrdnjama kineskih proizvođača, na svim dobnim skupinama.

★★★

 Vedrana Rudan mogla se cijepiti zato što u Srbiji u tom trenutku nisu postojale nikakve prepreke da se cijepe strani građani, bez prijavljenog boravišta. No, čini se da je Vedrana Rudan cijepljena na poziv beogradskog gradskog ureda za kulturu, i da se našla u skupini umjetnika čiju je imunizaciju organiziralo kazalište s kojim su prethodno surađivali. Sve to djeluje vrlo starinski, otprilike su tako izgledala cijepljenja u socijalizmu, ali i vrlo efikasno. Nastupi li uskoro covid-apokalipsa, kojom u svojoj ubitačnoj nesposobnosti članovi Glavnog stožera Civilne zaštite, predvođeni u toj stvari doktoricom Markotić, plaše hrvatske građane i reduciraju njihova prava na mjeru vlastite profesionalne i svake druge ograničenosti, Vedrana Rudan će biti jedini preživjeli hrvatski pisac i umjetnik. To je dobro i lijepo.

★★★

 Hrvatski zlovoljnici zamjerili su joj što se išla cijepiti u Srbiju. A bilo je i onih koji su joj zamjerili što se uopće cijepila. Srpski, pak, zlovoljnici zamjerili su Vedrani Rudan i njenim domaćim, beogradskim, pomagačima, jer je, kažu oni, nekoga u Srbiji ostavila bez cjepiva. Primjedbe su s obje strane jednako budalaste i nedomišljeno zlovoljne: nije neka prevelika žrtva jednu od milijun doza kojima Srbija raspolaže žrtvovati za nekoga tko dolazi iz prvoga susjedstva. Nitko zbog toga neće ostati necijepljen, jer očito je da će cjepiva u Srbiji i dalje biti.

★★★

 Nekako u isto vrijeme kada se dokona javnost u Hrvatskoj odlučila domoljubno frustrirati cijepljenjem Vedrane Rudan saznali smo da je efikasnost cjepiva što su ga (možda) za nas naručili ministar Beroš i drugovi (te drugarice) jedva 60 posto, i da nije testirano na starijima od 65. Jedna za drugom članice Europske unije odbijaju njime cijepiti netestiranu generaciju, a neke granicu već spuštaju na 55 godina. Vladajući u Hrvatskoj, međutim, koji su se između sebe procijepili Pfizerovim cjepivom (efikasnost veća od 95 posto) ne samo da nisu postavili dobna ograničenja, nego prijete, Markotićkinim glasom, u njenim nastupima za javnost, da će onaj koji odbije cijepljenje AstraZenecinim cjepivom morati da čeka neizvjesno dugo dolazak nekoga drugog cjepiva.

★★★

 Krešimir, pak, Capak, čije se stražnjice sjećamo s kutije Pfizerovih cjepiva, kojima su cijepljeni on i njegova društvena klasa, krajnje nevješto, opasno se poigravajući onim što mu je određeno Hipokratovom zakletvom, objašnjava da je tih 60 posto efikasnosti ustvari sto posto, jer je sto posto da se nećete fatalno teško razboljeti i umrijeti. Premda je to sasvim vjerojatno istina, Capak na vrlo opasan način obmanjuje ljude. Naime, cijepljenika AstraZeneca štiti od teških oblika bolesti, ali onaj kome cijepljenik - uz 40 posto vjerojatnosti, jer je to cjepivo 40 posto neefikasno - prenese virus, može se teško razboljeti i umrijeti, jednako kao i da nikakvog cijepljenja nigdje nije bilo. Naravno, u slučaju da sam nije cijepljen. Dakle, suprotno Capaku, stvari izgledaju ovako: ti se, mlad i zdrav, cijepiš, i započneš život u bezvirusnoj slobodi i blaženstvu, jer ti je Capak obećao da ćeš se s AstraZenecom možda malo prehladiti, ali to te neće ubiti. I onda se zaputiš svojoj devedesetogodišnjoj baki, koju si godinu dana čuvao od sebe i od mogućnosti da joj preneseš virus. Zaboravljaš da je samo 60 posto vjerojatnosti da si zaista imuniziran, pa joj doneseš virus koji si negdje usput pokupio. Što će se onda dogoditi?

★★★

 Nije glavni problem što su ti ljudi sebe cijepili jednim cjepivom, onim koje je statistički za trećinu efikasnije, a građane bi cijepili drugim cjepivom. Problem je što su u ovih godinu dana stvoren način života prema kojem jedna pravila važe za njih, druga za nas. Oni imaju svoje klubove i konobe, u kojima se okupljaju, derneče i slave. Kada im netko umre, oni imaju masovne sprovode, bez ograničenja broja sudionika. Kada dođe Božić, oni se, Markotićka i Capak, demonstrativno zapute na svetu misu, premda su svojoj slijepoj publici “preporučili” da misu gleda na televizijskom ekranu. Kada dođe vrijeme cijepljenju, oni se pred televizijskim kamerama cijepe visokoefikasnim cjepivom, a narodu preporučuju cijepljenje svetom vodicom.

★★★

Za razliku od ostatka svijeta, na istoku kao i na zapadu, koji nakon što je odredio prioritete cijepljenja među starijima i bolesnima, te među zdravstvenim radnicima, odredio je i vlastite elite, kojima bi bilo važno da prežive krizu i što prije se vrate normalnom životu, u Hrvatskoj je izgubljen svaki pojam o elitama. Osim ako elita nije ono što se skuplja u Kerumovoj konobi. I dok se na istoku i na zapadu među prvima cijepe novinari - jer bi netko o svemu ovom trebao izvijestiti - gospođa Brnjac, ministrica turizma, o čijem životnom djelu i građanskom liku ne znamo ništa, osim što naokolo nabada u visokim potpeticama, veli ovih dana da se u Hrvatskoj prioritetno imaju cijepiti - turistički radnici. Ako bih se pokušao useliti u njezinu imaginaciju, rekao bih da je mislila na sobarice i konobare. Ne, nemam baš nikakav problem s tim što su nam sobarice i konobari, čini se, elita. Drugi je moj problem s imaginacijom gospođe Brnjac. Ona, naime, zamišlja da će turisti doći u zemlju u kojoj vlada kuga, ili samo covid-19, ako znaju da su protiv kuge cijepljeni sobarice i konobari. Jer zašto bi s bilo kime, osim sa sobaricom i konobarom, turist u Hrvatskoj dolazio u kontakt?