Bez Amerike se ovdje malo što moglo učiniti. Šteta je, međutim, što se Tuđman nije odmaknuo dalje od uzora iz popularne kulture, što se nije ponašao kao ultimativni američki ljubimac Vaclav Havel
Je li Hrvatskoj svejedno sjedi li u Bijeloj kući Trump ili Biden?
Trump ili Biden? Kakve će biti implikacije izbora jednoga, odnosno drugoga, na Hrvatsku i regiju? Tko bi bio bolji?
POGLEDAJTE BIDENOV GOVOR:
Balkan im nije bitan
Dva predsjednička kandidata u kampanji su rijetko spominjala ovaj prostor, pa je iz njihovih izjava nemoguće precizno iščitati namjere.
Nezainteresiranost Donalda Trumpa za Hrvatsku tijekom cijelog mandata (izuzev projekata vezanih za plin, prodaju američkog oružja i projekt Tri mora) bila je posve očita.
Trumpova administracija u tom je smislu učinila manje od svih dosadašnjih, zanemarimo li konstruktivne sugestije aktualnog američkog veleposlanika Roberta Kohorsta o potrebi bržih reformi u pravosuđu.
Nedavni posjet državnog tajnika Mikea Pompea imao je, kako ga je sažeto opisao predsjednik Zoran Milanović, tek jedan cilj – “da nam pokuša uvaliti avione”.
Zadnjih mjeseci Donald Trump se intenzivnije bavio regijom, ali isključivo odnosima Srbije i Kosova. U regiji ga je zanimala, više kao predizborni simbol instant uspjeha nego kao ozbiljna agenda, samo srpsko-kosovska priča.
Podržao akciju protiv Srba
Bez toga vjerojatno ne bi znao na karti pokazati ni jednu od bivših jugoslavenskih republika. Nakon spektakularnog potpisivanja “pisama namjere” Beograda i Prištine Trump je rekao kako je okončao 500 godina ubijanja.
Zatražio je Nobelovu nagradu za mir, digao palac u zrak, i to je bilo to. Aranžmanom su više bili zadovoljni Srbi nego kosovski Albanci premda je jedini istinski dobitnik, uz Trumpa, bio Benjamin Netanyahu, kojem su obje strane obećale preseliti veleposlanstvo u Jeruzalem.
Ameriku se pita za savjet
Srpsko-kosovski dogovor imao je, smatraju analitičari, više štetnih nego korisnih posljedica.
Sporazum o “ekonomskoj normalizaciji” ublažio je pritisak na Beograd. Sudjelujući u inicijativi Bijele kuće, Aleksandar Vučić poboljšao je svoj imidž bez potrebe davanja značajnijih ustupaka Kosovu. Trumpov posebni izaslanik za Srbiju i Kosovo, Richard Grenell, rekao je da je Washington usredotočen na ekonomske aranžmane i da će se bitnom pitanju međusobnog priznavanja (koje Vučić želi izbjeći) okrenuti tek nakon što ekonomske odredbe zažive. Vučiću je to savršeno odgovaralo. A Trumpu je bilo svejedno – ključno mu je bilo da se prikaže kao mirotvorac.
On je trgovac u politici. Kad je, nedavno, Bugarima prodao vojne avione, Bugarska je vojno zaprijetila Sjevernoj Makedoniji, što je ostalo bez američke reakcije iako su i Makedonija i Bugarska u NATO-u. Bugari su kupnjom aviona Trumpu začepili usta.
Joe Biden, koji se desetljećima bavi vanjskom politikom, odlično poznaje ovu regiju. On je klasični demokrat.
“Ja sam tip koji je uložio velik napor u pokretanje akcije kojom je uklonjen inicijator genocida na Balkanu, Slobodan Milošević”, rekao je lani u intervjuu za NBC.
Podržao je vojnu intervenciju protiv Srbije, založio se za pojačanu prisutnost američkih trupa u istočnoj Europi, žestoko se usprotivio Trumpovoj odluci o povlačenju američkih trupa iz Njemačke. Biden će se zalagati za jačanje NATO-a te ograničavanje utjecaja Rusije i Kine gdje god je to moguće, a u ovoj regiji sigurno.
Moguće je pretpostaviti – makar u kampanji nije govorio o Hrvatskoj - da bi bio sklon potražiti snažan oslonac u Zagrebu, no i njegov će fokus biti na srpsko-kosovskim odnosima. Biden na ove prostore kani poslati specijalnog izaslanika, koji će biti stručnjak za regiju.
Bude li izabran za predsjednika, pojačat će pritisak za ostvarenje konačnog dogovora Srbije i Kosova (dva puta je posjetio taj prostor, a po njegovom sinu, koji je bio član jednog američkog tima za jačanje pravne sigurnosti, na Kosovu je nakon njegove smrti nazvana jedna ulica).
Biden kani podržati i formiranje “mini Schengena”, ekonomske zajednice onih balkanskih država koje nisu članice EU, što bi, smatra, bio poticaj njihovu oporavku nakon recesije prouzrokovane epidemijom.
Joe Biden nekoliko je puta rekao da je ponosan “na napor koji je uložio u održavanje mira na Balkanu”, gdje ključnim faktorom smetnje vidi Rusiju. No u zadnje vrijeme “primat” te vrste Rusiji uzima Kina, pa će se u ovoj regiji možda voditi još žešća bitka za geopolitički i ekonomski utjecaj, što može biti dobro – ali i loše. Analitičari smatraju da bi Biden taj utjecaj mogao pokušati ograničiti ubrzanim prijemom preostalih zemalja regije u Europsku uniju.
Odlučuju elektorski glasovi
Američka prisutnost na ovom prostoru imala je u nedavnoj prošlosti uglavnom pozitivne, ili vrlo pozitivne posljedice. Jedna od dalekovidnijih odluka Franje Tuđmana odnosila se na orijentaciju prema Sjedinjenim Državama, ne samo u političkom nego i u estetskom smislu: držanje ruke na srcu dok svira himna, tip vojnih odora, čak i ona neustavna interpolacija u tekst prisege koja je naknadno ozakonjena (“Tako mi Bog pomogao“), zaživjeli su u Hrvatskoj prije svega zahvaljujući činjenici da se prvi hrvatski predsjednik oduševljavao američkom kinematografijom. U strateškom pogledu, savezništvo s Amerikom osobito je došlo do izražaja u vrijeme Oluje.
Bez Amerike se ovdje malo što moglo učiniti. Šteta je, međutim, što se Tuđman nije odmaknuo dalje od uzora iz popularne kulture, što se nije ponašao kao ultimativni američki ljubimac Vaclav Havel.
Havel je Češku poveo putem koji je tu zemlju vratio na put uspjeha, čiji je vidljivi simbol Škoda; nekadašnji ponos austrougarske industrije, koji je u socijalizmu bio pao na niske grane, ponovno diše Volkswagenu za vrat. Tuđman, koji se zadržao na simbolima, Amerikancima je prije predstavljao opomenu negoli uzor.
A Hrvatska već desetljećima tapka u mjestu, dijelom i zato što se u “tranziciji” nije maknula daleko od početka, makar su je razne američke administracije pokušavale na to natjerati.
Badava.