Japanski car Akihito odriče se prijestolja nakon 30 godina

Nakon 30 godina vladavine car Akihito (85) povlači se s trona 30. travnja.

Akihito će, odjeven u tradicionalno svečano ruho, objaviti povlačenje svojih precima. Bit će to prva abdikacija otkako se 1817. car Kokaku odrekao trona. 

Sama svečanost trajat će jedva deset minuta. Počet će točno u 17 sati (10 sati po srednjoeuropskom vremenu) u najelegantnijoj dvorani carske palače, 370 četvornih metara prostranoj "Matsu-no-Ma" (Sobi borova). 

Akihito će se odreći carskih regalija, drevnog mača i dragulja, ključnih dokaza carske vlasti, koje će u prostoriju unijeti u kutijama. Treći dokaz carske vlasti, sveto ogledalo, nikada ne napušta svoje mjesto u svetištu u palači.

U dvorani se očekuje tristotinjak uzvanika, članova svjetskih kraljevskih obitelji, japanske vlade i parlamenta, sudaca. 

Prije nego što se Akihito posljednji put kao car obrati podanicima, kratak će govor održati premijer Shinzo Abe. 

Akihito će tehnički ostati car dok sat ne otkuca ponoć. Tron tada automatski preuzima njegov sin Naruhito i počinje novo doba, nazvano "Reiwa" (prekrasna harmonija).

Formalna ceremonija Naruhitova ustoličenja bit će 1. svibnja u 10.30 sati po mjesnom vremenu i također će biti vrlo kratka. Naruhito, kojem će biti predani carski mač i dragulj, na samoj ceremoniji neće govoriti, ali će se podanicima obratiti kasnije u danu. 

Naruhitovi roditelji, car emeritus Akihito i carica emerita Michiko, neće biti na svečanosti. 

Akihito je preuzeo japansko prijestolje 8. siječnja 1989., kada mu je bilo 55 godina, nakon smrti oca cara Hirohita, za čije je vladavine Japan bio jedan od pokretača i gubitnika Drugog svjetskog rata.

Svoju je abdikaciju najavio u rijetkoj video-poruci u kolovozu 2016., rekavši da je zabrinut da bi ga starost i krhko zdravlje mogli spriječiti u obavljanju službenih dužnosti.

Car nema nikakvih političke ovlasti zbog čega čak niti ne može izravno abdicirati. Japanski je parlament u lipnju 2017. usvojio zakon koji mu je to omogućio.

Akihitovu vladavinu obilježilo je otvaranje carske obitelji i modernizacija društva, ali i nekoliko razornih prirodnih i najveća nuklearna katastrofa nakon černobilske. 

Godine 1995. potres magnitude 7,3 po Richteru pogodio je grad Kobe, gdje je stradalo preko 6400 ljudi, dok je potres magnitude 9 po Richteru usmrtio oko 18.500 ljudi te izazvao katastrofu u nuklearnoj elektrani Fukushimi 2011.

Car koji je modernizirao Japan

Japanski car Akihito i carica Michiko dramatično su modernizirali monarhiju okovanu tradicijom. Vladar koji će abdicirati 30. travnja i njegova supruga "spustili su se među ljude" i značajno povećali popularnost dinastije. 

Akihito je prekinuo tradiciju u gotovo svemu, od vjenčanja s pučkom ljubavi do isprike za japanske ratne zločine. 

Njegov pristup često je uzrujavao tradicionaliste koji cara doživljavaju polubožanstvom. 

Rođen je 1933. godine, u vrijeme kada je Japan započinjao svoje militarističko širenje Azijom. Bilo mu je 11 kada je Japan, ponižen i razoren, izgubio Drugi svjetski rat. 

Prijestolje Krizantema naslijedio je 1989. nakon smrti oca, cara Hirohita. 

Za Hirohitove vladavine Japan je prošao put od agresivnog ekspanzionizma do institucionaliziranog pacifizima, ustavne kategorije koju si im nametnule poslijeratne američke okupacijske snage. 

Amerikanci su Hirohita ostavili na vlasti, ali mu je status iz polubožanskog degradiran u figuru bez političke moći. 

Uloga je to koju je Akihito prigrlio i tiho transformirao monarhiju dotad otuđenu od naroda. 

Bio je prvi član carske obitelji koji je oženio pučanku, kći vlasnika tvornice brašna. 

Michiko Shoda rođena je 1934. u Tokiju i pohađala je ekskluzivnu djevojačku kršćansku školu, a potom studirala englesku književnost. 

Upoznali su se na teniskom turniru i vjenčali 1959. godine. Odluka tadašnjeg prijestolonasljednika da odbaci tradicionalni dogovoreni brak i oženi se onom koju voli, doživljena je kao snažna potvrda demokratizacije Japana. 

Mladi par odlučio je i živjeti sa svojom djecom umjesto da ih, po običaju, prepuste na odgoj dadiljama. 

Njihove metode izazvale su, naravno, kritike u palači i među tradicionalistima, a to je posebno iskusila Michiko, naročito u prvim godinama braka. 

Godine 1960. rodila je budućeg cara Naruhita, ali je tri godine kasnije pobacila i na neko se vrijeme povukla iz javnog života.  Drugi sin, princ  Akishino, rođen je 1965.

Michiko je izdržala sve kritike, tračeve i neprestano bivanje pod povećalom tradicionalista i danas je voljena, među ostalim i zato što je u carsko domaćinstvo unijela svježinu i modernost. 

'Nadam se da me razumijete'

Par je postao poznat i po obilascima mjesta prirodnih katastrofa i pružanju potpore unesrećenima. 

Nakon razorna potresa i cunamija 2011. koji je izazvao nuklearnu katastrofu u Fukushimi, Akihito se televizijski obratio naciji, što je bilo prvi put u povijesti monarhije, kako bi je smirio i spriječio paniku.  

Carski par je dva mjeseca poslije i osobno posjetio Fukushimu na užas čistunaca koji smatraju da je primarna careva uloga da izdaleka vodi molitvu, a ne da razgovara s podanicima. Šira javnost je, međutim, carevo suosjećanje i bliskost objeručke prigrlila.

Akihitu je popularnost omogućila i da iznosi stavove koji su bili na rubu toga da prekrši zabranu političkog upletanja. Posebno je jasno pokazao svoje protivljenje nacionalizmu i iskazao "duboko žaljenje" za japanske poteze u Drugom svjetskom ratu. 

Za povijesna posjeta Kini 1992., car je rekao da je Japan "nanio veliku patnju kineskom narodu" i dodao povijesnu rečenicu: "Zbog toga duboko žalim". 

Koreju nije posjetio, ali se i Korejcima ispričao za patnje nanesene tijekom brutalne japanske vladavine Korejskim poluotokom od 1910. do 1945. godine. 

Na kraju vladavine prekršio je još jednu tradiciju. Prije tri godine je javno zamolio javnost da mu dopusti abdikaciju zbog poodmakle dobi i narušena zdravlja.

"Iskreno se nadam vašem razumijevanju", rekao je narodu. 

Vlada ga je poslušala i promijenila zakon po kojem su carevi bili prisiljeni vladati do smrti.