Roditelji autističnog dječaka iz Virovitice kažu da im je dijagnoza bila novi početak, a ne kraj. Otkrili su da imaju talentiranog sina koji danas izlaže svoje crteže na izložbama, ilustrirao je knjigu i dobitnik je brojnih diploma
Jakov (12) će vam sve reći, ali kroz crteže: 'Ako nema olovku, crtat će na zamagljenom staklu'
Njegovi se šareni likovi na stotinama komada papira gotovo uvijek sjajno zabavljaju, slave rođendane, igraju u parku, voze vlakom, a katkad jednostavno odlete u svemir na dobro našiljenoj olovci. Vole se, grle i najčešće imaju široke osmijehe na licima, a vrlo rijetko plaču ili su nesretni. Jakov Knežević (12) iz Virovitice mršti se dok crta tužne slike, ali im nekad pribjegne kako bi dočarao nešto što ga muči. Tako je zapravo i počela njegova crtačka priča. S četiri je godine, vrativši se kući iz vrtića, nacrtao djevojčicu na ljuljački i dječaka pored nje koji leži na podu i plače. Mama Vedrana je drugi dan u vrtiću saznala da je Jakov pao. Olovke, bojice, bilježnice i blokovi postali su mu neizostavan alat kojim je s obzirom na svoje stanje, uspio kreirati savršen most između svog unutarnjeg i vanjskog svijeta. Kroz njegove su crteže, uskoro svi mogli saznati što dječak misli i osjeća. Jer Jakov je dugo bio neverbalan. Primijetile su to prvo tete u vrtiću kada je imao 18. mjeseci. Ubrzo je dobio dijagnozu. Bio je to autizam. Nesretna dijagnoza iz koje su Jakov i njegova obitelj uspjeli izvući maksimum. Otkrili su čudesan svijet i neizmjerni talent jednog dječaka uz kojeg su, kažu, naučili nevjerojatnu lekciju i kojeg nikada ne bi mijenjali. I tu priču žele ispričati baš svima.

'Obrišeš suze i kreneš dalje'
- Mi ništa nismo primijetili. Mislili smo da je s njim sve u redu. Nije baš pričao, ali je doma puno pjevao. A onda su nam tete iz vrtića rekle da ne reagira na svoje ime, da se s njim ne može uspostaviti kontakt. Polako smo shvatili da ne reagira ni kad nam doma dođu gosti. Proveo je godinu dana s rehabilitatorom na terapijama, a s tri godine stigla je i službena dijagnoza. Rekli su da ima autizam. Uslijedile su faze neprihvaćanja i žalovanja, a onda smo obrisali suze i krenuli raditi s njim - rekla je dječakova mama Vedrana. Plan je bio da ona, koja je po zanimanju profesorica hrvatskog jezika i suprug Josip koji je profesor tjelesnog odgoja, udruže snage i svoje znanje uspjehe na Jakova. Vedrana je s njim radila govorne vježbe i sve vezano uz jezik, a tata je sa sinom radio na poboljšanju motorike. No, nije bilo većih rezultata. U njihovom mjestu nije bilo ni privatnih logopeda i rehabilitatora pa su neprestano dijete vodili do Daruvara i Zagreba. Upravo je tijekom tih rehabilitacija, Jakov koji je inače imao običaj crtati gdje god bi stigao, na podu s kredom, na zamagljenom staklu auta, još intenzivnije počeo crtati.

Po jedna slika za svaku riječ
- Shvatili smo da nam dijete odrasta u slikama, da mu treba slika za svaku riječ. Isprintali smo na tisuće slika i sve ih pregledavali s njim. Svuda smo ih lijepili, pokazivali mu, birali ih, micali, dolazili do novih. S četiri godine je prvi put rekao mama. Stvorio je dobar fond riječi. Danas ide u peti razred i pohađa redovni program, čita, piše, množi, dijeli, ide u kino s prijateljima - rekla je Vedrana.

I ono najvažnije, Jakov je doslovno počeo graditi svoju crtačku karijeru. Ilustrirao je slikovnicu poznatog pisca Božidara Prosenjaka. Ilustrirao je brojne pozivnice za svatove i krizme, imao je vlastitu izložbu i osvojio 15 diploma i zahvalnica na likovnim natječajima.

Lutkica koju je izradio sa svojom učiteljicom izložena je na Međunarodnom festivalu kazališta lutaka PIF u Zagrebu kao lutka koja se najviše istaknula. U veljači će u galeriji Crta Maksimir imati i drugu svoju izložbu. U posljednje vrijeme, sam je svladao program za montažu, pa svoje crteže polako pretvara u dijelove animiranog filma.

Roditelji su prepoznali njegov veliki talent i snažno ga poduprli u tom smjeru omogućivši mu sudjelovanje na svim likovnim aktivnostima za koje bi doznali. I priznaju, otkako dobiva mnogobrojna priznanja, Jakovu je naraslo samopouzdanje i kao da se napokon probudio iz nekog mraka u kojem je dugo bio te je sada željan sve nadoknaditi.

Iako ne skriva koliko je težak i dug put bio do toga, ističe kako joj je najvažnije svima poručiti kako se uz puno rada i truda sve može, kako autizam nije bauk i kako uz njega ne treba vezati samo loše stvari.
Početak, a ne kraj
- Ta dijagnoza nije bila kraj, kasnije smo shvatili, nego tek početak. Tu djecu treba poticati, otkrivati njihove talente, ne trebaju biti nevidljivi, treba raditi na tome da se za sve njih čuje - odlučna je Vedrana. Dodaje i da joj je na cijelom tom putu krucijalna bila i potpora supruga. Nadopunjavali su se, kaže, zajedničkim snagama se borili, te podizali jedan drugoga u teškim situacijama.

- Jakov nas je puno toga naučio i prizemljio. Dok smo još bili mladi, živjeli smo bajku. Ta se bajka brzo rasplinula, ali danas smo jaka i sretna obitelj - kaže Vedrana koja uz Jakova ima i sina Roka (8), a braća se obožavaju.

Dječakova majka ističe da je Jakov empatičan i drag. Svojim prijateljima iz razreda, kada su tužni, kada slučajno padnu na tjelesnom ili se posvađaju u razredu, putem zagrljaja i blizine pruža utjehu i razumijevanje.

- I to je još jedna predrasuda koju je Jakov razbio u svojoj okolini – da su djeca koja imaju poremećaj iz spektra autizma isključivo vezana uz svoj svijet, da im je teško podnijeti tuđi dodir, prepoznati emocije i na njih reagirati. Jakov je po tome ponešto drugačiji jer jako brzo reagira upravo na to – emociju. Brine se kada nekoga nešto boli, kada je ljut ili tužan, pa mu pokušava taj tren ublažiti, dodirnuti osobu - kaže Vedrana.
