Izložba slika "Od boemstva do vječnosti" veliča žene, među kojima je i Suzanne Valadon

Djela koja su stvarali slavni svjetski slikari i kipari te koja su obilježila, kako tvrde neki teoretičari, presudno umjetničko razdoblje modernizma stigla su u Hrvatsku. Izložbu "Od boemstva do vječnosti" u Galeriji Klovićevi dvori, koja se za javnost otvara 15. svibnja, organiziraju 24sata uz podršku Turističke zajednice grada Zagreba. Posjetitelji će je moći pogledati do 30. lipnja. Kao zvijezde izložbe ističu se djela Edgara Degasa, Henrija Matissea, a tu je i Amedeo Modigliani, koji je samo dva mjeseca prije smrti naslikao portret “Annie Bjarne”. Stotinjak umjetničkih djela stiže iz ugledne galerije “The Hub of Fine Arts” u Mostaru,  iz kolekcije privatne zaklade MT Abraham (MTA). Izložba je jedinstvena po tome što rekreira najširu panoramu umjetničkog života u Europi, Latinskoj Americi te Sjedinjenim Američkim Državama. Umjetnička zbirka Zaklade MTA ustrojena je prije točno 20 godina, ali je sakupljana mnogo dulje s posebnom ljubavlju prema umjetnosti i otvorenim očima modernoga kolekcionara.

Izložba veliča i umjetnice. Mlada i šarmantna Marie-Clémentine bila je omiljeni model mnogih umjetnika s Montmartrea (njene veze s tim muškarcima i njen „slobodan način života“ bili su legendarni), uključujući Renoira, Toulouse-Lautreca i Puvisa de Chavannesa, koji ju je naučio crtati. „Bila sam zadivljena njime... i nisam se usuđivala priznati da pokušavam crtati sama, da sam od svoje devete godine skicirala na svakom komadu papira koji mi je došao pod ruku, što je jako ljutilo moju majku... Ludo sam crtala misleći na vrijeme kada više neću moći vidjeti. Imam oči na vrhovima prstiju“, prisjetila se Valadon, koja je promijenila ime iz Marie-Clementine u Suzanne i njime se potpisivala na svojim radovima. Valadon je uglavnom radila portrete i aktove. Nakon mnogo godina poziranja kao model, slikala je aktove ne mareći za „žensku pristojnost“.

Životinjska erotičnost njenih aktova, njihova „ružna anatomija“ („debljina i težina udova, ruku i grudi, kao i njihova snažna lica i držanje, naglašavaju osjećaj muškosti“), odavali su dojam "đavoljeg, senzualnog zadovoljstva“. Akt u pejzažu, koji je za umjetnicu rijedak prikaz nage figure na otvorenome, evocira Valadonino remek-djelo "Radost života" (1911., Metropolitan Museum of Art, New York).

U dobi od 18 godina Valadon je 1883. rodila sina Mauricea Utrilla (1883. – 1955.), umjetnika koji će postati poznat po svojim pogledima na Montmartre. Majka i sin često su izlagali zajedno. S njima je izlagao i Utrillov prijatelj, slikar André Utter (1886. – 1948.), s kojim je Valadon počela vezu 1909. godine. Vjenčali su se 1914. Utter, koji je bio istih godina kao njen sin, vodio je njene i Utrillove umjetničke poslove sve dok se par nije razveo 1934. godine. Valadon je izradila 273 crteža i 478 slika. Suvremenici su vjerovali da je slikala „kao muškarac“, što se nije temeljilo samo na izboru tema nego i na agresivnosti boja, linija i oblika.

„Ne znam što će trajati od vizualnih umjetnosti našega doba, ali Valadonino djelo, rađeno u samoći, ostat će izvan vremena kao nešto istodobno osjetljivo, čisto i snažno“, primijetio je francuski likovni kritičar René Barotte. Bila je bliska prijateljica Edgara Degasa, koji je kupovao njezine radove i podučavao je graviranju. Godine 1894. postala je prva članica Nacionalnog društva lijepih umjetnosti. Bila je i u vezi sa Jeanom Paulom (Gen Paul), čije ćemo slike također vidjeti na ovoj izložbi. „Bez sumnje najveći i možda jedini predstavnik ekspresionizma u francuskoj tradiciji”, ustvrdio je Henry Bing, pariški trgovac umjetninama, koji je ovog legendarnog stanovnika Montmartrea nazvao „velikim umjetnikom”. Upravo je Gen organizirao njezin sprovod 1938. godine. Gen Paul također je postao poznat po svojim prizorima s Montmartrea. Godine 1922. objavljeno je 40 akvatinti s prizorima iz života na Brdu (Butte) u albumu pod naslovom "Autour de nos moulins" (Oko naših vjetrenjača). Naime, Moulin de la Galette, tema slika Renoira i mnogih drugih, bio je jedva pola bloka udaljen od Paulove kuće i ateljea. Negdje u blizini Gen Paul je pronašao inspiraciju za "Boćare" (a boćanje je igra koju Francuzi i danas rado igraju). 

„Privržen suvremenom životu koji ga inspirira, a koji on prevodi, hvata njegov ritam i smisao. Duh i izvedba njegovih djela su neiscrpnog zanosa... Ima urođenu sposobnost, prirodni dar za lakoću izvedbe, toliko da se čini kako slika kao što se piše ili govori”, napisao je Henry Bing u katalogu izložbe 1928. godine. Bing je Gena Paula smatrao ne samo nasljednikom ekspresionističke tradicije nego i slikarom "duboko angažiranim u vlastitoj eri, koji slavi moderni duh običnih ljudi”.

Partneri projekta su Erste banka, Hitachi Energy, Wiener osiguranje Vienna Insurance Group, HEP, Stega tisak, Orbico Group, SAINTS HILLS, Arena Hospitality Group, Badel 1862, Korlat i JANAF.

Pokretanje videa...

00:22

Od | Video: 24sata Video