Ivo Brešan, dramski pisac, prozaik i scenarist govori o svojoj novoj tragikomediji "Sedam stuba do trona", o tajkunima, Crkvi, partiji, svom sinu Vinku, političarima...
Ivo Brešan: Vinka ne gledam kao sina, već kao redatelja
Šibenski pisac Ivo Brešan (76) nedavno je objavio roman "Sedam stuba do trona". U njemu daje sliku tranzicijske stvarnosti. U formi trilera i tragikomedije analizira fenomen urušavanja moralnog sustava te nastajanja predatorskoga kapitalizma balkanskog tipa. Brešan nas uvodi u krvav pohod glavnog junaka Kristijana koji se na majčinu grobu zaklinje da će se osvetiti ocu tajkunu Viktoru. Dotični ih je davno odbacio i odbio je platiti liječenje bivšoj supruzi i time joj spasiti život. Pa Kristijan s dijaboličnom domišljatošću ubija jednog po jednog člana Viktorove dinastije. Oni predstavljaju mračnu stranu Hrvatskog društva - zločince i gubitnike koji se kriju iza krinke cijenjenih građana.
Tako je jedan Viktorov sin beskrupulozan poduzetnik, a drugi fanatičan katolik i pedofil. Nećak mu je odvjetnik kriminalca, a jedna nećakinja primjer pomahnitale zlatne mladeži dok je druga političareva sponzoruša. Viktorova sestra je bivša udbašica i novopečena nacionalistkinja, a brat pijani nasilnik.
24express: Vaš je roman strukturiran na elementima trilera i klasika poput "Grofa Monte Kristo". Čime je motiviran?
Poticaj za roman nije mi bio ‘Grof Monte Christo’, nego jedan stari britanski film, snimljen 1949. godine, čija se radnja zbiva u viktorijanskoj Engleskoj, a kod nas se prikazivao u kinima 50-ih godina pod naslovom "Nježno srce". Glavni je junak sin vojvodske kćeri koja je izopćena iz obitelji, jer se udala za jednog talijanskog pjevača. Planira i izvodi likvidaciju desetero svojih rođaka da bi se domogao vojvodske titule. Tu se prvi put proslavio Alec Guinness, odigravši svih deset žrtava, uključujući i žene. Ja sam želio napisati našu, suvremenu varijantu "Nježnog srca".
24express: Preostaje li nam jedino osveta kad društveni mehanizmi zakažu?
Ne vjerujem u djelotvornost osvete čak i kad svi društveni mehanizmi zakažu. Potreba za osvetom je posve iracionalna, rezultat duboke povrijeđenosti i afekta, koji čovjeka srozavaju na razinu onoga tko mu je počinio nepravdu i dovodi ga do ruba zločina.
24express: Kako biste okarakterizirali Kristijana? On svakako nije crno-bijeli lik, a teško bi ga se moglo svrstati u kalup pozitivca ili negativca?
O njemu se ne može razmišljati na liniji pozitivac - negativac. Sa stajališta onoga što radi, on je zločinac, višestruki ubojica s predumišljajem. Ali on nije bez nekog etičkog osjećaja. Neprekidno ga progoni sumnja u vlastito poslanje, javlja mu se grizodušje i kajanje, a kad mu splasne mržnja i želja za osvetom, odluči čak i odustati od svega, ali je preduboko utonuo u zločin da bi mu to uspjelo. Pitanje je složeno, kao na primjer, može li se Raskoljnikov iz "Zločina i kazne" uzeti jednostrano kao pozitivac ili negativac.
>>> Cijeli intervju pročitajte u 24sataExpressu