Ivica Todorić je zatvorio krug. Nakon što je 2000. godine izjavio da preživljava uz "tatinu penziju" i uz plaće svoje djece, jučer se pohvalio da "nema velikih troškova", da "štedi i da mu prijatelji pomažu kad treba".
"Živim u stanu od roditelja, niti imam para na računu, vozim auto od firme i to je - istina. Da ja ne primam plaću, da mi ne rade sin i kćer i da tata nema penziju teško bih u današnje vrijeme izvukao kraj s krajem".
Tako je govorio Ivica Todorić 2000. godine u intervjuu za Vjesnik.
Jučer je, pak, Ivica Todorić u gostovanju na N1 televiziji, na pitanje kako danas živi, odgovorio: "Mi nemamo velikih troškova. Velika nam je kuća, tu imamo troškova. Štedimo, prijatelji nam pomažu kad treba".
Ivica Todorić tako je zatvorio krug.
Od tatine penzije do pomoći prijatelja. Od toga da "nema para na računu" do blokirane imovine. Od toga da živi u stanu od roditelja do toga da ima veliku kuću u kojoj ima troškova, ali da inače nema velikih troškova.
Todorić, osoba koja je na kraju imala privatni otok, privatnu plažu, privatni dvorac kojeg je izmuzao uz političku makinaciju, privatni helikopter - ali sve prijavljeno na Agrokor - ponovno se prikazuje kao socijalni slučaj, kao skroman, pa čak i požrtvovan obiteljski čovjek koji jedva spaja kraj s krajem.
Nakon što je, primjerice, u zlatno doba njegova carstva dobavljače i vjerovnike isplaćivao bonovima koji su u jednom trenutku u Hrvatskoj figurirali kao paralelna valuta.
Osoba koja je dvadeset godina zazirala od medija, ucjenjivala novinske izdavače, pritiskala novinare, bježala od intervjua, sada se ne skida s televizije, iz novina i s portala, gdje iznosi svoju obranu i objavljuje svoju tešku ljudsku sudbinu.
Od lešinara do spasitelja
Osoba koja je više od dva desetljeća drmala Hrvatskom, njezinim gospodarstvom, političkom scenom, institucijama, medijima, sada se predstavlja kao najveći prijatelj Hrvatske, njezin spasitelj, jamac prosperiteta i napretka.
I osoba koja je tajkunski ubirala jednu po jednu postsocijalističku kompaniju, neke prosperitetne firme, ali i neke firme pred propašću, nakon čega mu je država uredno otpisivala dugove, sada upozorava da kod nas djeluju "samo lešinari koji kupuju za male pare vrijednosti".
Baš kako je on to činio dvadeset godina.
A onda, pred kolapsom svog carstva, kad ga je politika odbila spasiti, a kreditori dalje podržavati, objavio kako je "ponosan čovjek jer sve što je izgradio svojim potpisom predao hrvatskoj državi".
Sada, pak, tvrdi kako bi, da je ostao na čelu Agrokora, "promijenio Hrvatsku, digao vrijednost burze, kompanije, dobio novi potencijal da gradi uspješnu kompaniju". "Čudo bi se dogodilo", kazao je jučer Todorić.
No dok je to prvo Todorićevo "čudo" bilo u punom pogonu, dok je na čelu Agrokora drmao državom, hrvatsko gospodarstvo je tonulo, Agrokor je uništavao konkurenciju, dobavljače i male tvrtke, kao što je pazio da previše ne plati svoje radnike, izbjegavao je plaćanje poreza, svojim napuhanim balonom od kompanije ucjenjivao politiku i tvrdio da je "prevelik da propadne", dok je na toj ruševini hrvatske ekonomije izrastao u Gazdu koji se pravdao da mora imati dvorac i helikopter kako bi mogao primati ugledne bogataše i goste.
Iako je tvrdio da "nije bogataš ni po jednom kriteriju".
Hotel i dvorac
Pa je svejedno kupio dvorac koji nije bio vraćen pravom vlasniku, lažno ga registrirao kao hotel, pa se nakon promjene GUP-a zahvaljujući čemu je napokon privatizirao rezidenciju odužio Milanu Bandiću tako što je pomagao njegovu predsjedničku kampanju.
Je li Hrvatska danas bolja bez Ivice Todorića? Pa nije bila previše sretna ni dok je Ivica Todorić drmao Hrvatskom.
Odnosno, dok je živio od tatine penzije.
Ivica Todorić danas u medijima opet bije svoje bitke, kao što je i na čelu Agrokora uvijek vodio računa samo o vlastitim interesima, a njegovi napadi na politiku koju je nekad držao u džepu, a sada ju napada jer je ostao bez onoga što mu je politika omogućila, nemaju željeni efekt.
Ivica Todorić na vrhuncu moći nije mario za Hrvatsku. Zašto bi Hrvatska danas marila za njega?
Osim da mu pruži moralnu podršku s podmirivanjem troškova u velikoj kući. Očito nije lako biti propali tajkun.
