Irac u Kravarskom: Ni potresi me neće otjerati, sretan sam tu

I dok puno Hrvata svoje mjesto pod suncem traži u Irskoj, Terence Daniel Hayes (47), glazbenik i slikar, prije godinu i pol dana odlučio je odseliti se iz Dublina u Kravarsko, malo mjesto pokraj Velike Gorice. 

Ljepotama Hrvatske prvi je put je bio očaran još 90-ih godina kada je došao na godišnji odmor na Jadran, a o tome koliko mu se svidjela zemlja govori i činjenica da se ubrzo nakon toga doselio u Split gdje je živio par godina. 

Kako to da se ipak odlučio vratiti i zašto u Kravarsko? 

- Prijatelj se iz Britanije odselio u Zagreb i tu živi već godinama. Jednom mi je prilikom ispričao da su cijene kuća u okolici jako niske. Nisam mu baš vjerovao jer je glavni grad ipak blizu. Na oglasima sam tražio sve što se nudi u Zagrebačkoj županiji i naišao na ovu kuću - priča Terence. 

Većinu života proveo je u Londonu, no tijekom školskih praznika odlazio bi u Irsku kod bake na selo i tamo zavolio jednostavan život. Kravarsko ga vraća u djetinjstvo i jako mu se sviđaju Hrvati, kaže, no jedan od bitnih razloga zašto se odlučio zauvijek ovdje preseliti su ipak financije. Nije mogao samo živjeti od glazbe i slika, pa je uz to vozio i kamion. 

'Radio sam dva posla u Irskoj da platim najam i režije' 

- Cijene u Dublinu su jako visoke. Ako ste u vezi ili braku, dakle imate dva prihoda, još biste si i mogli priuštiti život tamo. No, ako ste samac, nema šanse. Radio sam dva posla kako bih plaćao najam i režije, a na kraju nisam imao ništa svoje. Puno mladih Iraca odlazi u inozemstvo raditi, najviše u Australiju. Postalo je jako teško, ali uspio sam uštedjeti i ovdje kupiti kuću. Ona je sad moja i tu sam slobodan - priča nam Terence. 

Nažalost, zbog razornog potresa krajem prosinca, zidovi su se pomaknuli za nekoliko centimetara, a kuća, koja je u blizini uništene crkve, je dobila žutu naljepnicu. Sve bitne stvari preselio je u jednu sobu pa tako trenutno spava kraj svojih bubnjeva. Ipak, zahvalan je što i dalje ima krov nad glavom i što mu se, kao ni susjedima, ništa strašno nije dogodilo. To je najbitnije, govori nam. 

- Kada je počelo tresti prvo sam čuo zvončiće u hodniku. Pomislio sam da je netko ušao u kuću i da ih je malo zanjihao, ali onda je počelo strašno tresti. Brzo sam iz sobe otišao u kuhinju i sakrio se ispod stola. Kada je sve prestalo, istrčao sam iz kuće do susjeda da provjerim jesu li dobro - priča Terence. Zasad još ne zna kada će mu sanirati štetu na kući. No, ne da se obeshrabriti. 

- Ovdje me dočekala korona, a onda i potresi, ali ne vraćam se u Veliku Britaniju, nema šanse. Ovdje sam jako sretan. Kuća će se popraviti - kaže. Pitamo ga nedostaje mu li obitelj i hoće li ga doći posjetiti. 

Slika bake ima posebno mjesto u kući 

- Kad mi zafale nazovem ih preko Zooma pa pričamo. Roditelji su već stari i boje se letjeti zrakoplovom pa mislim da neće, a braća s obitelji često dolaze na more ovdje preko ljeta. Tad ćemo se vidjeti - rekao je. Ipak, Terence je jednom članu svoje obitelji posvetio i posebno mjesto u kući. Slika mlade djevojke u svemiru stoji na zidu i ima "najbolji pogled u kući" - na dvorište i šumu. 

- Ovo je moja baka Beatrice. Od nje sam naslijedio talent za glazbu, ali i smisao za humor. Imala je preko 90 godina kada je umrla. Htio sam napraviti nešto posebno njoj u čast, ali moja majka je imala samo fotografiju koja od starosti više nije bila crno bijela, nego siva i žuta na rubovima. Uspio sam ju nacrtati i sad je moja baka u svemiru - smije se Terence. Ispod njene slike stoji buket cvijeća i zanimljive udaraljke na kojima Terence ponekad baki i zasvira. 

Treba napomenuti i kako je Terence cijelo vrijeme s nama pričao na hrvatskom. 

- Prijatelj me naučio ruski, a djevojka s kojom sam bio je bila Čehinja, pa mi hrvatski nije jako težak. Treba samo puno pričati, puno slušati i puno čitati. Obožavam čitati Zagora, volim njegovu filozofiju, a imam i majicu s njegovim likom. Mislim da je bitno znati jezik kad se doseliš u drugu zemlju, posebno u ovim malim sredinama. Susjedi me ne gledaju kao uljeza, nego kao jednog od njih - priča i dodaje kako sa svim susjedima, uglavnom starijim ljudima, ima super odnos. 

- Zovu me "sused", to mi se jako sviđa. Od njih često dobijem povrće i jaja, to je baš prava domaća hrana - kaže. I u svom dvorištu planira početi saditi voće i povrće te se nada da će mu susjedi pomoći pri tome jer to nikada nije radio. 

- Želim i imati radionice udaraljki ovdje na otvorenom, možda i neke manje koncerte, jednom kada će za to biti prilike - kaže.