'Imam puno prijatelja, ali i neprijatelja'. To je problem za DORH. I Turudićev put u propast
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL, ilustracija
Ivan Turudić mora znati da se osobe često procjenjuje po tome tko su im prijatelji, a tko neprijatelji. A kad se dolazi na čelo DORH-a priča o prijateljima i neprijateljima poprima novu dimenziju i otvara nova pitanja.
Kaže Ivan Turudić u Večernjem listu: "Imam puno prijatelja, ali i neprijatelja".
Na njegovu žalost, osobe često procjenjuje po tome tko su im prijatelji, a tko neprijatelji.
A Turudić je sve ove godine loše prolazio u javnosti upravo kad se raspravljalo o njegovim prijateljima, od Zdravka Mamića pa sve do Uskokove optužnice u kojoj stoji da je Krešo Petek, na zahtjev bivšeg šefa Janafa, kupovao odijela Ivanu Turudiću te Milijanu i Jozi Brkiću.
Pored takvih prijatelja kome uopće trebaju neprijatelji?
Pali se alarm
Osim toga, kad god neki sudac ima potrebu u javnosti govoriti o svojim prijateljima i neprijateljima, obično je to razlog da se u javnosti upali alarm. Kao što je to bilo u slučaju osječkih sudaca nakon što ih je njihov prijatelj Zdravko Mamić javno optužio da su uzimali darove i mito.
A opet, gdje bi Ivan Turudić bio bez svojih prijatelja?
Jesu li mu u karijeri više pomogli prijatelji, nego što su mu odmogli njegovi navodni neprijatelji?
Primjerice, Sandra Benčić upozorava da iza Turudićeva imenovanja na čelo DORH-a stoje Vladimir Šeks i Mladen Bajić.
Šeks je stajao i iza Turudićeve kandidature za predsjednika Županijskog suda u doba Ive Sanadera, kad je tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt osujetila tu operaciju. Turudić je sudio Ivi Sanaderu nakon što je njegov prijatelj Vladimir Šeks izbacio šefa HDZ-a iz stranke, zaštitio Jadranku Kosor i bacio kompromitiranog premijera pod noge hrvatskom pravosuđu.
Sanader je bio Turudićev prijatelj, Karamarko je bio Turudićev prijatelj, sada je to Andrej Plenković.
Najbolji za HDZ
"Turudić bio najbolji kandidat i mi smo ga predložili", objasnio je jučer premijer svoj izbor za glavnog državnog odvjetnika. "Zrelost u nastupu, iskustvo, program, način na koji je odgovarao na pitanja, nije bilo nikakve dileme".
No bi li u istom postupku, s istom "zrelošću, iskustvom, programom i načinom na koji je odgovarao na pitanja", na natječaju prošao netko tko nije već godinama "određen HDZ-om"? Netko bez utjecajnih prijatelja u HDZ-u? Netko za koga se ne može reći da je "naš dečko"?
U HDZ-ovoj državi uvijek je bilo korisnije imati prijatelje, nego potrebne kvalifikacije.
Silni prijatelji
Dokle bi Ivan Turudić dogurao u svojoj karijeri da nije imao prijatelje na ključnim mjestima? Teško je to reći, ali vjerojatno dokle su dogurale desetine onih koji su imali kvalifikacije, ali ne i prijatelje.
No ipak postoje i oni koji su bez prijatelja, zahvaljujući samo kvalifikacijama, realizirali svoje ambicije, pa se o njihovim "prijateljima i neprijateljima" ne raspravlja u javnosti danima, mjesecima, pa i godinama.
Tko zna, možda bi Ivan Turudić bio uspješniji da nije imao sve te silne prijatelje.
Odustao zbog Mamića
Recimo, 2017. godine odustao je od kandidature za predsjednika Vrhovnog suda i predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović poslao pismo u kojem objašnjava da je "u posljednjih nekoliko tjedana izložen orkestriranim i naručenim napadima u medijima, a zbog dvadesetogodišnjeg poznanstva s notornim Zdravkom Mamićem", pa stoga nije želio predsjednici "otežavati njezinu poziciju".
Iako je i ona bila prijateljica Zdravka Mamića.
Pa je onda na čelo Vrhovnog suda postavila Đuru Sessu kojeg je Zdravko Mamić kasnije optuživao da je "kleptoman i kriminalac".
Sada, pak, Turudić, Mamićev prijatelj, dolazi na novu poziciju uz prijateljsko zaleđe i stranački poguranac. Da nije HDZ-ov čovjek, ne bi se javio na natječaj, niti bi upravo on prošao na tom natječaju, neovisno o svemu što je u svojoj karijeri radio, govorio i s kime se sve družio.
Mijenja prijatelje
Ivan Turudić voli se hvaliti kako je uvijek lojalan svojim prijateljima i ne odriče se svojih prijateljstava, premda je javnost često mogla vidjeti kako je Turudić oportunistički mijenjao prijatelje, ovisno o političkoj klimi i trenutnim okolnostima.
Zbog čega se Ivan Turudić, navodno tako kvalificiran i dragocjen da može obnašati najviše sudačke, ali i pravosudne dužnosti, godinama slijepo držao HDZ-ovih skuta? Zato što nema kvalifikacije, pa mu treba politički placet? Ili zna da u HDZ-ovoj državi upravo povezanost s politikom i navezanost na prijatelje osigurava put prema uspjehu?
Zabrinjavajuće je, dakle, da se prilikom izbora novog glavnog državnog odvjetnika raspravlja o "prijateljima i neprijateljima" glavnog kandidata, jer će se i svaka njegova buduća odluka, svaki potez na čelo DORH-a, svaka istraga, svaka optužnica, svaka izjava, svaka rečenica, promatrati upravo kroz prizmu njegovih "prijatelja i neprijatelja".
Za koga radi, kome se osvećuje, kome pomaže, koga zaobilazi, kome se osvećuje, koga sve sluša...
