Kako su uhitili koljača Mladića: Skrivao se kod rođaka, i dalje je bio isti arogantni monstrum

Veoma sam ponosan što smo okončali ovaj posao. Skinuta je ljaga sa Srbije i srpskog naroda i zatvorena stranica njene teške povijesti - kazao je tadašnji srbijanski predsjednik Boris Tadić na dan uhićenja balkanskog krvnika Ratka Mladića.

Naime, specijalna postrojba MUP-a Srbije uhitila je Mladića u ulici Vuka Karadžića u 5.30 ujutro u tajnoj operaciji  u selu Lazarevo kod Zrenjanina. Policija ga je tražila od 1996. godine.  Skrivao se pod lažnim imenom Milorad Komadić na imanju svog rođaka Branislava Mladića i uzgajao je pčele. 

POGLEDAJTE VIDEO: Presuda Mladiću 2017. godine

Pokretanje videa...

01:27

Mladić nije bio prerušen, nije imao bradu, jako je ostario, a prilikom uhićenja je bio vrlo kooperativan.

'Pa tko ne bi čuvao rođaka'

No, bio je skoro neprepoznatljiv. Čovjek monstrum, odgovoran za pokolj u Srebrenici i Škabrnji te za granatiranje Sarajeva, Šibenika i Zadra nije izgledom bio ni sjena onom generalu odgovornom za  najgnusnije ratne zločine. Iako je ostario i fizički se dosta izmijenio Mladić je zadržao bahati i arogantni stav.

Njegov rođak Branislav kazao je tada za Večernje novosti:
-  Pa tko ne bi čuvao rođaka. Što vam je ljudi?
Pojavio mu se, ispričao je, pred vratima jedne noći 2006. godine

-  Pitao me 'Znaš li tko sam'?. Bio je već oronuo. Ali kako ne bih znao. Prepoznao sam ga po glasu. I primio. Tko ne bi pustio u kuću brata? Tko ne bi sakrio brata? - kazao je Branislav te dodao da je Mladić kod sebe tada imao samo dva pištolja, nekoliko stotina dolara i lijekove.

- Kakvi crni fondovi za pomoć. Živjeli smo kako smo mogli od onog što zaradim, a to je vrlo malo. Na saslušanju sam rekao policiji: 'Ljudi, pustite Ratkovu obitelj na miru. Da smo imali para, ne biste ga vi ovdje ni zatekli'. Otišao bi rođak odavde, samo da je imao gdje. Ali je znao da ga bez novaca nitko neće htjeti čuvati. Zato je prije pet godina i prekinuo sve veze i zakucao na moja vrata.
Godinama je, kazao je Branislav, bio kao zatvorenik u sobi.

- Jeli smo što smo imali . Zdravlje mu je sve više popuštalo, još za rata u Bosni imao je moždani udar i dvaput je ranjavan. Nekad zdravi zubi su mu, do jednog, propali. Doživio je i  moždani, tu kod mene u kupaonici. Tri dana je bio na ivici života i smrti. Poslije toga više nije bio isti.

Nazvao hašku optužnicu gnjusnom

Nekoliko dana nakon uhićenja, dok je Mladić još bio u pritvoru u Beogradu i čekao izručenje Haagu, organiziran je veliki prosvjed u Srbiji. Okupljanje je organizirala Srpska radikalna  stranka. Najveće ovacije dobio je tada Mladićev sin Darko koji je plačući čitao očevo pismo. 

Samo pet dana nakon uhićenja bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske prevezli su u Haag. Na prvom pojavljivanju pred haaškim sudom Mladić je optužnicu nazvao gnjusnom. 

Dok je bio bjegunac, pretpostavljalo se da se skriva ili u Srbiji ili Republici Srpskoj. 

Godine skrivanja po Bosni i Srbiji

Britanski Guardian je rekonstruirao na temelju dokumenata Haškog tribunala, izjava svjedoka i razgovora sa sudionicima svih događaja gdje se Mladić svih 16 godina skrivao.

Najprije se skrivao u vojnim objektima u Han Pijesku u istočnoj Bosni, a poslije i na drugim lokacijama na tom području te u Srbiji, gdje mu je Slobodan Milošević osiguravao sigurnost i  utočište, posebno u danima kad je intenzivirana potraga za srebreničkim krvnikom. No dok je režim Slobodana Miloševića još egzistirao, Mladić je na raspolaganju imao sve. 

Milan Gunj, nekadašnji časnik srbijanske vojske, prisjetio se dana kad su ga iz vojnog odmarališta Rajac udaljenog stotinjak kilometara od Beograda nazvali i rekli da hitno dođe. Kada je stigao, ispred ulaza je bilo desetak ljudi, među kojima i Ratko Mladić. 

- Bio sam iznenađen, uplašen i zbunjen ovakvim razvojem događaja, posebno zato što se to događalo u mojem sektoru, a ja nisam imao pojma ni o čemu. Osim toga, znao sam da Mladića traži  Haški sud zbog ratnih zločina, i u tom trenutku sam se uspaničio. Nije mi bilo lako - svjedočio je Gunj u Haagu. 

Dok se skrivao imao osobnog vozača, kuhara, konobara...

Mjesec dana poslije Mladić je prebačen u veliki vojni kompleks Stragari pokraj Kragujevca, gdje je na raspolaganju imao sportske terene, bazen, dvorane sa stolovima za stolni tenis, pa čak i lovište s jelenima. 

General Đorđe Ćurčin opisao je jedan prosječan dan s Mladićem. Razgovarali bi, pa šetali šumom, igrali šah, kartali, igrali stolni tenis. 

UZELA NJEGOV PIŠTOLJ 'Kad mu se kći ubila, sišao je s uma. I tada je naredio masakr'

Nakon ručka ponovo bi otišli u šetnju. U to vrijeme Mladić je na raspolaganju imao osobnog vozača, kuhara, konobara, tjelohranitelje koji su išli s njim kamo god je trebalo. 

Nakon toga Ratko Mladić je preselio u svoj stan u Beogradu u ulici Blagoja Parovića, a kretao se najčešće okružen tjelesnim čuvarima.  Skrivao se nije jer je viđen u restoranima i na nogometnim utakmicama u Beogradu, a videosnimke pokazuju i da je posjećivao obiteljske zabave i igrao stolni tenis. 

Đorđe Ćurčin jednom je prilikom ispričao kako su zajedno bili i na nogometnoj utakmici Jugoslavija – Hrvatska 1999. godine. 
Padom Slobodana Miloševića s vlasti i njegovim uhićenjem počelo je i Mladićevo ozbiljnije skrivanje. Prijatelji iz vojske nagovarali su ga da se sakrije i makne iz svog stana, na što je on u konačnici pristao pa je preselio u bazu Krčmar pokraj Valjeva, koja je imala podzemna skloništa i bunkere. 

Tu je ostao sve dok Srbija nije potpisala punu suradnju s Haagom, kada je zbog sigurnosti napustio bazu i počeo se skrivati kod prijatelja po Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Problemi sa zdravljem, čeka se pravomoćna presuda

Došavši nakon uhićenja u Haaškom zatvoru imao je problema sa zdravljem, a u ljeto 2011. su mu operirali kilu.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) Mladića je 2017. u prvostupanjskoj presudi osudio na doživotni zatvor.

On se žalio na kaznu doživotnog zatvora zbog njegove uloge u pokolju u Srebrenici 1995., najtežem zločinu na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, kada je vojska bosanskih Srba  pobila više od 8000 muslimanskih dječaka i muškaraca. Žalbeni postupak vodio se u kolovozu prošle godine.

Mladić je tada rekao da je protiv svoje volje bio uvučen u sukob od početka rata u Bosni. Rasprave koje su se trebale održati u ožujku 2020. prvi put su odgođene zbog Mladićeve operacije debelog crijeva, a drugi put zbog pandemije koronavirusa.

ZAVRŠAVA ŽALBENI PROCES Mladić: "Je li moj grijeh što nisam dozvolio ustaškoj nemani da baca srpsku nejač u jame?"

Suci bi trebali 8. lipnja ove godine donijeti odluku na Mladićevu žalbu

- Presuda će se izreći u Den Haagu 8. lipnja -  navodi se u priopćenju Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MTPI) koji je preuzeo nadležnost Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju nakon njegova raspuštanja.