I tako, gejevi su sad postali jugonostalgičari. Što je radila zastava SFRJ na Povorci ponosa

I tako, gejevi su ispali jugonostalgičari.

Jugoslavenska zastava na Povorci ponosa izazvala je zanimanje, čuđenje, pa i kritike, ne samo političke desnice, nego i nekih simpatizera tog pokreta. 

"Ovi koji mašu jugoslavenskom zastavom mogu biti ili potpuni idioti ili peta kolona", kaže Žarko Puhovski u Jutarnjem listu. "Petokraka na Prideu je bizarna, pomalo i u suprotnosti s logikom", ističe Andrej plenković, dodajući kako "u bivšoj državi ovakve parade ne bi bilo da se čekalo još milijun godina". Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba, misli da toj zastavi tamo nije bilo mjesto.

Što je onda ta zastava, jugoslavenska trobojnica s petokrakom, radila na Prideu?

Nostalgija ili prkos?

Radi li se doista o nostalgiji za bivšom državom, možda za komunizmom, odnosno socijalizmom, ili je to naprosto prkosna poruka aktualnoj vladajućoj, još desnijoj političkoj garnituri? Pojednostavljeno, ustaškim zastavama na stadionima kontrira se jugoslavenskom zastavom na Povorci ponosa?

Prije svega treba reći da jugoslavenska zastava nije (samo) simbol velikosrpske agresije, budući da su pod tom zastavom Hrvati i drugi narodi živjeli pedeset godina - neki bolje, neki lošije - nakon čega je ona zloupotrebljena kao simbol u agresiji Miloševićeva režima i njegovim velikosrpskim tendencijama. 

A onda se postavlja pitanje žale li gejevi možda za komunizmom?

Jugo gejevi

Franko Dota u svojoj doktorskoj disertaciji na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod nazivom "Javna i politička povijest muške homoseksualnosti u socijalističkoj Hrvatskoj (1945. – 1989.)" tvrdi kako jugoslavenski pristup homoseksualnosti nije bio jednoznačan, ni isključivo represivan.

U intervjuu Telegramu Dota objašnjava kako se može govoriti o fazi progona i suđenja koja je bila intenzivna u poratnim godinama, do ’50., zatim o fazi ublažavanja sudskih progona, ali i zadržavanja kažnjivosti muške homoseksualnosti, što je bio europski fenomen, a ne jugoslavenski izuzetak.

"Dapače, Jugoslavija je tu bila nešto blaža od zapadnih zemalja", ističe Dota. "Općenito, u socijalizmu je represija prema homoseksualcima bila manja nego na Zapadu. Što idemo prema zemljama koje danas smatramo progresivnijima i liberalnijima, naprimjer Njemačkoj, tu je represija veća, a što idemo istočnije, prema socijalizmu, tu je ona manja".

A koja institucija u socijalističkim državama, pa tako i u Jugoslaviji, nije bila dominantna? Katolička crkva.

Crkva za usporedbu

Jugoslavija se tako sve češće koristi kao točka usporedbe s modernom Hrvatskom, ne samo u pitanju statusa homoseksualaca, već i društvenog položaja žena. Debate o pobačaju često na površinu izbace argument o pravu žene na pobačaj u SFRJ, gdje nije bilo notornog priziva savjesti.

Mnoge druge usporedbe, kao i kritike na račun demokratske Hrvatske, dotiču se upravo utjecaja Katoličke crkve. 

U Jugoslaviji nije bilo slobode govora i djelovanja, vladala je represija i jednopartijski režim, dominirao je kult ličnosti, partijska kontrola medija, ali današnji kritičari Katoličke crkve s veseljem ističu činjenicu da u takvoj Jugoslaviji ni svećenici nisu imali utjecaj na politiku, društvo, školstvo, odgoj, ženska reproduktivna prava, pa tako i na gej zajednicu.

Naravno da se s prostorom slobode u demokratskoj Hrvatskoj otvorio i prostor homoseksualcima za slobodno izražavanje, što je možda i rezultat demokratskog društvenog napretka, međutim istodobno se otvorio i prostor Katoličkoj crkvi da sužava prostor svim slobodama koje se navodno kose sa crkvenim naukom ili kršćanskim vrijednostima.

Prava homoseksualaca

Pa i u ovoj kampanji za Europski parlament konzervativne i klerikalne stranke, uz zaleđe Katoličke crkve, vode kampanju protiv rodne ideologije, woke kulture, protiv micanja vjerskih manifestacija i vjeronauka iz škola, a na referendumu o braku vidjeli smo kako se pokušavaju ograničiti i suziti prava homoseksualaca.

I zato se Jugoslavija, odnosno zalutala jugoslavenska zastava na Povorci ponosa, može tumačiti i kao otpor drugačijoj vrsti utjecaja od onog koji je imala Komunistička partija u bivšoj državi, a to je utjecaj Katoličke crkve.

U socijalizmu žene su bile pod manjim pritiskom, bez obzira što je njihov materijalni i društveni položaj također bio nezavidan, pa i težak. Ali nije bilo klečitelja, nije bilo inicijativa da se žene makne s tržišta rada, nije se zazivala zabrana pobačaja, nije se govorilo o tome da žena spada u obitelj, da je "drugotna" i slično.

Ograničen prostor

Kao što su danas istospolne zajednice na udaru upravo Katoličke crkve i klerikalnih organizacija koje nastoje ograničiti prostor slobode, čak i u vremenima pojačane svijesti o ravnopravnosti i jednakosti svih građana.

Jugoslavenska zastava može se stoga gledati kao prst u oko Katoličkoj crkvi.

Pritom, naravno, mahanje tom zastavom nije samo anakrono, već i daje mogućnost klerikalnoj desnici da pojačava predizborne strasti i nabija gejevima neke nove etikete, ovog puta "komunjara" i "jugonostalgičara". Kao što služi Plenkoviću da u kampanji optuži političare s liberalne ljevice da stupaju pod simbolom velikosrpske agresije.

To je, dakle, bilo kontraproduktivno, pa i prvoloptaški. 

Ali je svejedno podsjetilo na činjenicu da je u Jugoslaviji nositelj represije bila Komunistička partija, a danas s tako doživljava organizacija koja je rušenjem komunizma dobila gotovo neograničeni utjecaj, a to je Katolička crkva.