Djevojčicu A. B. (12) posvojili su prije osam godina. Njena majka Mirjana Brlek o tome nije imala pojma. Trenutačno najveće nade polaže u Sud za ljudska prava
"I dalje se nadam da ću vidjeti svoju kćer i reći joj da ju volim"
Da mi je barem na trenutak čuti njezin glas. Rekla bih joj: ‘Najdraža, volim te, nikad te nisam dala i ne mogu te zaboraviti. Budi uvjerena u to’, rekla je tužno Zagrepčanka Mirjana Brlek (39), koja već godinama nije ništa čula o svojoj kćerkici, koju je zadnji put vidjela 2003. godine.
Malena je tad imala nepune četiri godine. Bila je smještena u Dječjem selu Lekenik jer se Mirjana, nakon što su joj dijagnosticirali tešku psihičku bolest i oduzeli radnu sposobnost, tad nije mogla brinuti o njoj. Otac djevojčice bio je u vojsci i nije kontaktirao s Mirjanom. Međutim, njegova majka te Mirjana i njena majka dvije su godine redovito vikendom posjećivale malu u Lekeniku. A onda ih je zadesila najgora noćna mora. Jednog dana zazvonio im je telefon. Iz Lekenika su im javili da idući vikend ne mogu djetetu doći u posjet te da se u ponedjeljak jave u Centar za socijalnu skrb. Obitelj je taj ponedjeljak zapamtila kao najgori u životu. Doznali su da je djevojčicu netko posvojio.
- Rekli su mi da mi je dijete posvojeno, a da mi nismo stranke u postupku te da nemamo prava na daljnje informacije i objašnjenja. Srce mi se stisnulo. Mislila sam da ću umrijeti. Držalo me samo to što sam mislila da će se ipak nešto promijeniti, da ću nešto doznati, da ću je barem čuti. Ali nisam nikad više - u suzama je rekla Mirjana.
Trenutačno najveće nade polaže u Sud za ljudska prava u Strasbourgu, koji joj je 2008. priznao povredu ljudskih prava i dao joj novčanu naknadu, a prošle godine vratio joj je i radnu sposobnost. Mirjana sad traži da se njenoj kćeri, koja ima 12 godina, čim napuni 14, kaže kako je stranka u postupku, pa da sama odluči želi li viđati i čuti majku.
- Možda bi jednostavno rekla da ne želi imati nikakve kontakte sa mnom, ali ja bih to poštovala - kaže Mirjana. Uvjerena je kako bi sve bilo drukčije da su institucije “poštenije” obavile svoj posao. U Centru za socijalnu skrb Mirjani su nakon posvajanja rekli da je postupak proveden u skladu s Obiteljskim zakonom.
A on propisuje da će centar prema potrebi saslušati djetetove srodnike o okolnostima koje su važne za posvojenje, iz čega proizlazi da je to mogućnost, a ne obveza. Promjenu Obiteljskog zakona najavila je 2005. godine Jadranka Kosor, dok je bila potpredsjednica Vlade.
Priču o majci koja je ostala bez kćeri 24sata prate od 2005.
Pomozite mi, vi ste mi jedina nada, rekla nam je još 2005. godine Slavica Brlek (64), Mirjanina majka, koja je bila uvjerena da su joj unuku oteli i prodali. Pozvala je naše novinare da sve istraže. Ubrzo smo rasvijetlili slučaj, a cijela je Hrvatska pismima i porukama stala uz obitelj. Nijedna se institucija, međutim, nije usudila temeljito istražiti taj slučaj.