I 30 godina od zabrane DDT još uvijek zagađuje tlo i vodu

Više od tri destljeća nakon zabrane korištenja u poljoprivredi, insekticid DDT još uvijek se nalazi u tlu i truje organizme. Skupina francuskih istraživača otkrili su tragove DDT-a u jezerima i tlu na poljoprivrednim površinama vinorodnih područja u Francuskoj. Službeno glasilo Nacionalne akademije za znanost SAD-a objavilo je rezultate istraživanja prisustva insekticida, herbicida i fungicida u tom poljoprivrednom kraju.

Znanstvenici su tako pronašli iznenađujuće visoke koncentracije i glifosata, "totalnog herbicida" koji se, isto kao i DDT, svojedobno slavio kao "savršeno neškodljiv" po okolinu i ljude. I DDT-u i glifosatu zajedničko je to što su bili ili su još uvijek bitan izvor prihoda multinacionalne kompanije Monsanto.

Monsanto je proizvodio DDT još od samih početaka široke primjene na početku 1940-ih. Samo koju godinu nakon početka proizvodnje, američki su znanstvenici posumnjali da bi DDT mogao uzrokovati bolesti poput karcioma, dijabetesa, raznih hormonalnih i neuroloških poremećaja poput Parkinsonove bolesti. Pa ipak, tek 1972. SAD je zabranio korištenje DDT-a, a u nekim dijelovima Europe koristio se do polovice 1980-ih.

Zanimljivo je da je u svijetu Mađarska bila prva koja ga je zabranila još 1968. Monsanto se potom "proslavio" i u Vijetnamskom ratu, proizvodnjom agent orangea, totalnog herbicida kojim su uništavali široka poljoprivredna i šumska prostranstva. U strateške svrhe, ali s jezivim posljedicima po rađanje djece s teškim malformacijama u Vijetnamu sve do danas.

Što se glifosata tiče, Monsanto ga je patentirao 1970. Proizvodi ga od 1976., te se danas godišnje proizvede 650.000 tona godišnje, što čini biznis vrijedan 6,5 milijardi dolara. Svoje brzo širenje svjetskim tržištem može zahvaliti tome što su mnoge genetski modificirane poljoprivredne kulture prilagođene tako da budu otporne baš na njega, pa se najviše koristi tamo gdje ima najviše GMO usjeva.

Prošle godine objavljeni su rezultati istraživanja Medicinskog laboratorija u Bremenu, koji su mjerili razine glifosata u urinu građana 18 europskih zemalja. Jedna od njih je bila i Hrvatska, te je tada glifosat pronađen kod čak 40 posto Hrvata.

I to s dozama u urinu od između 5 i 20 puta višima od one dopuštene za pitku vodu. Kako je riječ isključivo o osobama koje žive u urbanim područjima, isključeno je da su građani bili izloženi trovanju kao posljedici rada u poljoprivredi, nego vjerojatno kroz hranu, vodu te primjenom na zelenim površinama u gradovima.

- Rezultati koji sugeriraju da smo glifosatu izloženi u svakodnevnom životu, ukazuju na ozbiljan manjak djelovanja adekvatnih kontrolnih službi u EU te na očitu preveliku uporabu dotične kemikalije – naveo je tada u izjavi koju je medijima poslao Adrian Bebb, glasnogovornik Friends of the Earth, ekološke organizacije koja je naručila istraživanje.

Kako je riječ o herbicidu koji ubija i korov i biljku koju želimo uzgojiti, glifosat je predviđen za korištenje samo ili prije ili nakon sijanja. Međutim, mnogi poljoprivrednici koriste ga uoči berbe, kako bi se biljke osušile, što olakšava pobiranje i skladištenje uroda.

Koliko u takvim slučajevima herbicida ostaje na plodovima zastrašujuće je i zamisliti. Najogorčenija bitka protiv glifosata danas se vodi u Argentini, gdje je kao način izlaska iz krize 1990. došlo do naglog širenja genetski modificirane soje. To je dovelo do toga da 2009. GM sojom bude zasijano 19 milijuna hektara, ili čak polovica ukupne obradive površine, što je bilo poprskano s ukupno 200 milijuna litara glifosata.

Ubrzo su zaredali izvještaji o skoku spontanih pobačaja, neplodnosti, pojavi raka i deformiteta novorođenčadi kod lokalnog poljoprivrednog stanovništva. Andres Carrasco, direktor Laboratorija za molekularnu embriologiju Sveučilišta u Buenos Airesu i savjetnik Ministarstva znanosti i tehnologije, objavio je 2009. i 2010. studije koje to i dokazuju, no Ministarstvo se od njegovog rada ogradilo uz konstataciju da "oni studije nisu naručili". Ipak, već nakon studije iz 2009. Ministarstvo obrane, koje je farmerima iznajmljivalo oranice za uzgoj GM soje, njen daljnji uzgoj zabranilo je na svom svojem zemljištu.

Slično ignoriranje dokaza može se naći posvuda, pa tako i u EU gdje je EK primjenu glifosata dopustila 2002. Otada je nekoliko znanstvenika, prvenstveno iz Velike Britanije i Brazila, ustvrdilo da su studije na osnovu koji je glifosat odobren u EU kao zdravstveno neškodljiv, bile pristrane, praktično lažirane.