'Hvala Ljerki na pomoći, sad imamo lijep i normalan život...'

Upoznali smo se u Siriji. Kad je počeo rat, skupa smo pobjegli. Danas muž ima posao, a mi krov nad glavom. Konačno imamo neki mir, rekla je Rama Aziza (21), koja je s obitelji u Hrvatsku došla u lipnju prošle godine.

Nakon dugog i teškog puta preko Libanona i Turske došli su do Grčke. Tamo su u kampu čekali godinu i četiri mjeseca, kad su preko programa relokacije poslani u Hrvatsku. Dva mjeseca kasnije odobrena im je međunarodna zaštita. U listopadu su se upoznali s Ljerkom Matanović Zovko, koja im iznajmljuje stan u Utrinama. 
- Vidjela sam na Facebooku objavu u kojoj jedna gospođa traži smještaj za sebe i djecu, ali u međuvremenu je pronašla smještaj drugdje. Nije dugo prošlo kad su me kontaktirali iz centra za socijalnu skrb bih li bila voljna prihvatiti obitelj Ashkaer – govori nam Ljerka. Dodaje kako nije imala nikakav strah jer joj je jedino bilo bitno da su ljudi pristojni. Samo dan prije useljenja u stan obitelj je dobila novu pridošlicu, malog Ibrahima, koji danas ima dva mjeseca. Hrvatski još ne znaju, ali svaki dan uče pomalo.

Žele se što prije adaptirati 

Abdalellah Ashkaer (29) u međuvremenu se zaposlio u obližnjoj samoposlužnoj autopraonici pa se nada kako će tako brže naučiti jezik. Za našu kulturu kažu da se još privikavaju. Normalno im je da postoji razlika, ali nastoje se što bolje adaptirati kako bi postali ravnopravni članovi društva. Za sada njihova petogodišnja kći Hasnna ne ide u vrtić, ali planiraju je upisati u školu. 
- Dok on radi, ja se prošećem s djecom. Beba je sad jako mala pa moram stalno biti s njim. Vole se prošetati u parku i otići sa mnom u dućan. Još istražujemo gdje nam je najpovoljnije za kupnju – prepričava Rama.

Ovdje imaju svoj mir 

Za sada se o najmu ne moraju brinuti jer od trenutka kad su dobili rješenje, imaju pravo na to da im država plaća najam dvije godine. Za susjede kažu kako su jako pristojni i ljubazni prema njima te da nisu imali problema. 


- Uvijek se pozdravimo na hodniku, ali nekad mi zna biti neugodno. Htio bih s njima porazgovarati, ali jezična barijera mi to onemogućuje. Zato i želimo sve naučiti što prije - govori nam Abdallelah. Ljerka kaže da je susjede samo zanimalo odakle su došli, nisu je puno ispitivali o njima. Kad su se upoznavali, vidjela je da je riječ o jednostavnoj obitelji koja samo želi svoj mir tako da joj ni u jednom trenutku nije palo na pamet nešto loše o njima. 


- Jako smo sretni. Dosta nam je svega i želimo ovdje stvoriti život – završava Rama.