Hrvatski par u Norveškoj: Ima posla, ali ponesite ušteđevinu

Nama nije bilo loše u Hrvatskoj, a ovdje smo došli zbog Lovre koji je dobio dobru ponudu. Odlučili smo pokušati i vidjeti kako će biti. Tri i pol godine kasnije, mogu reći da mi se sviđa život u Norveškoj, ispričala nam je Ivana Šipovac (29) koja je sa suprugom Lovrom (29) iz Hrvatske preselila u Bergen, u kojem su, kaže, stvorili dom, a sada planiraju i proširiti obitelj. Ono što joj najviše nedostaje iz Hrvatske su prijatelji i obitelj, jer tamo nema druženja kao što ima ovdje.

No u početku uopće nisu planirali ići u Norvešku, već u neku drugu zemlju, a cijela stvar odigrala se prije vjenčanja. Lovro koji je inženjer automatizacije dobio je tri mjeseca prije svadbe ponudu za posao. Tada su odlučili kako neće kupovati stan u Hrvatskoj, već da će se preseliti u Norvešku, priča Ivana, ali kako su svadbu i medeni mjesec već uplatili, Lovrini novi šefovi odlučili su ga pričekati. Nakon povratka s medenog mjeseca u Egiptu, u roku tjedan dana spakirali su sve svoje stvari i preselili.

Nostalgija za domom

Međutim, Ivana se prisjeća kako nije sve u početku bilo idealno. Dok je Lovri bilo odlično čim su se preselili jer je za njegov posao trebao engleski jezik, Ivana kaže kako je ona prvih šest mjeseci stalno bila nostalgična i htjela nazad u Hrvatsku.

- Došli smo u 11. mjesecu kad su počele kiše, bilo je hladno, mračno i bilo mi je teško prihvatiti sve to. Ne znaš nikoga, ne znaš jezik u novoj zemlji i osjećala sam se izgubljeno - kaže Ivana koja je u početku radila sitne honorarne poslove poput čuvanja djece. Iako svi pričaju engleski, shvatila je da mora znati i norveški, kad su već odlučili živjeti ovdje.

U tome su joj najviše pomogli besplatni tečajevi za strance te besplatne govorne grupe u kojima se kroz razgovor s Norvežanima može naučiti jezik, ali i Lovro koji se od prvog dana forsirao da čim prije nauči jezik.

Nedostajala im je domaća hrana

Uz hladno vrijeme, zbog kojeg je sve ljetne stvari odmah vratila u Hrvatsku, jedan od velikih izazova kad su preselili u Norvešku bio joj je i hrana. Kaže kako Norvežani jako štite svoje proizvode, na snazi je protekcionizam i ogromne uvozne carine i nema velikog izbora. Izrazito preferiraju svoje proizvode, čak i kad su oni nejestivi, primjerice određeno povrće.

- U početku mi je bio problem naći neke proizvode i kako uopće pripremiti neka jela. Primjerice, mi imamo glatko i oštro brašno, oni koriste jedno. No s vremenom sam navikla na to i danas kupujem norvešku hranu i proizvode - ispričala nam je Ivana, ali i dodala da za norveške prijatelje često radi pite krumpiruše i zeljanice, što im se jako sviđa.

Najtraženija namirnica Čokolino

Dodaje i da se u malim trgovinama koje drže Turci mogu naći naši proizvodi poput Napolitanki ili Vegete, a da je jedna od najtraženijih namirnica Čokolino. Kako su se odlučili prilagoditi, tako sada jedu i jako puno ribe, za koju kaže da je odlična, a često jedu i ribu koju ulovi suprug koji odlazi na ronjenje kad god uhvati priliku.

Inače, kad smo došli u Norvesku prvo je radio kao dizajner sustava automatizacije i na elektro dizajnu, ali mu je dojadilo stalno raditi u uredu, pa se preselio u drugi odjel u istoj firmi te sad radi kao inženjer za puštanje u pogon, na offshore projektima isključivo na terenu po cijelom svijetu. Trenutno je offshore u Škotskoj.

'Ima posla, ali moraš se pokazati'

Iako je imala diplomu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, prvi posao u Norveškoj dobila je preko burze i to u gradskoj upravi gdje radi na projektima vezanima uz digitalizaciju. Kaže kako bi joj sada trebali produžiti ugovor ili ponuditi stalni posao. Iako je to izvan njene struke, kaže kako je sretna s poslom, a planira upisati i tečaj kako bi mogla biti projektni menadžer.

- Ima posla ovdje, ali moraš se pokazati. Ja ne bih dobila ovaj posao da se nisam dokazala - priča Ivana koja kaže kako je odličan odnos prema radnicima i čini se kako je bolji nego u Hrvatskoj te da su dosta fleksibilni prema ljudima.

Dodaje da se sve pokušava riješiti digitalno ili barem preko mobitela i to ne samo u poslu već i u svakodnevnom životu. Kaže kako gotovinu uopće ne koriste, a da se sve pokušava obaviti online, kako bi se ljudima olakšao život, pa su i oni tako kupili skuter i apsolutno sve obavili online te su ga samo došli preuzeti, bez javnih bilježnika i sličnih budalaština.

Norveški par im pomogao oko snalaženja

Iako je čula za dosta negativnih iskustava s Norvežanima, Ivana nam je ispričala kako ih oni nisu imali.

- Mogu reći da su mi kao i Hrvati. Radim s Norvežanima, otvorena sam s njima, a oni meni govore da nisam kao stranac - priča Ivana i dodaje kako se ne možeš držati za tuđa iskustva.

Na priče o zatvorenim Norvežanima kaže da to ovisi od mjesta do mjesta i da možda i jesu zatvoreni prema onima koje ne poznaju, ali da je to dijelom i zbog stranaca koji su ih iskorištavali kako bi preko njih dobili posao.

- To se i meni počelo događati, da ljudi pokušavaju preko mene tražiti posao i onda se malo zatvoriš - dodaje Ivana.

Prisjeća se kako se po dolasku u Norvešku nisu toliko fokusirali na Hrvate, već su se podjednako družili sa svima, pa su se tako jako zbližili s norveškim parom koji ih je integrirao i u svoje društvo Norvežana, ali i pomogao oko snalaženja. Kao i mnogi koji su odlučili preseliti u Norvešku, čitali su po internetu, no sve što su trebali pokušavali su pronaći na norveškim stranicama. Dodaje i kako su im od velike pomoći bile razne Facebook grupe koje povezuju Hrvate u Norveškoj ili Bergenu, a najviše ističe grupu Mame u Norveškoj. Tamo se okupljaju majke iz naših krajeva koje izmjenjuju iskustva oko odgoja djece, a upravo joj je to od velike pomoći jer planiraju uskoro imati i djecu.

Obična kava košta 30 kuna

Iako je prosječna plaća u Norveškoj 44.310 kruna (prije poreza koji su oko 40 30-35 posto, ali progresivno raste s prihodima), što je otprilike 34.000 kuna i cijene su puno više. Tako obična kava košta 25-30 kuna, a otprilike je toliko i cijena kruha.

Kako kaže Ivana, oni su samo najam stana plaćali oko 10.000 kruna, a da bi dobili taj stan u centru grada morali su imati i preporuku od tvrtke u kojoj joj radi suprug. Zbog toga kaže i da griješe oni koji misle da mogu doći ovdje s par tisuća kuna.

- To što se nekome ipak posreći ne znači da svatko može uspjeti tako na blef, pa smo i sami imali prilike vidjeti kako su se neki naši ljudi nažalost morali vratiti podvinuta repa nakon što su potrošili svu ušteđevinu, bez da su uspjeli pronaći posao – kaže Ivana.

Upravo zbog tih cijena dodaje i da se s društvom najčešće nalaze kod nekog doma, dok kave nakon posla nisu pravilo. To je, dodaje, rezervirano najčešće za druženja s našim ljudima.

Vikendi u prirodi

Druženja i aktivnosti su najčešće rezervirana za vikend i prirodu. Za Norvežane kaže i kako su jako aktivni, ali i veliki individualci, pa im nije potrebno društvo da odu na planinarenje kojim se bave i Ivana i Lovro. Dok nije radila, s Crvenim križem je svakog vikenda išla na planinarenje, a nakon obilaska svih planina oko Bergena bili su i na najvišem norveškom vrhu, 2469 metara visokom Galdhøpiggenu.

Kupili stan na kredit

Prije otprilike godinu dana preselili su iz centra Bergena u obližnje prigradsko naselje Nesttun, u kojem su i kupili stan od otprilike 65 kvadrata koji ih je koštao oko 2,5 milijuna kruna - naravno na kredit, ali i uz veliki dio koji su uštedjeli. Na selidbu su se odlučili jer je suprugova tvrtka preselila u novu zgradu, ali i zbog toga što u krugu stana ima nekoliko vrtića i škola. Bez obzira na to što žive u predgrađu, drugi najveći grad u Norveškoj, odlično je povezan i do centra se stigne za 15-ak minuta direktnim busom.

Iako im je sada dom u Bergenu, Ivana priča da im nedostaju prijatelji i obitelj, ali i njima oni, pa stalno slušaju priče kad će se vratiti.

Jednom godišnje idu u Hrvatsku

- Bili smo sada za božićne blagdane u Hrvatskoj i planiramo barem jednom godišnje otići doma. Lovrini roditelji su nas posjetili lani, a ove godine će nas i moji roditelji i jedino što nam fali je možda da smo im bliže, osobito kad su neka obiteljska događanja u pitanju - dodaje Ivana.

Lani u Norvešku stiglo 519 Hrvata

Inače, prema podacima norveškog Zavoda za statistiku vrhunac imigracijskog vala u ovoj sjevernoj europskoj zemlji bio je 2011. godine, a prema najnovijim podacima u Norveškoj je ove godine 5318 Hrvata i ljudi kojima su Hrvati roditelji.

Najveći broj ljudi u Norvešku je stigao u protekle četiri godine kad se bilježi i skok u odnosu na prethodne godine. Tako sada godišnje na sjever Europe odlazi oko 500 ljudi. U 2017. u Norvešku je stiglo 519 Hrvata.

POTPLAĆENI

U Eurozoni je prosječni trošak rada po satu lani bio 227 kuna. U Hrvatskoj se za sat rada izdvajalo 80 kuna, podaci su Eurostata.

DANCI VODE

Najbolja satnica prošle godine bila je u Danskoj. Sat rada poslodavca je stajao 318 kuna. Slijedi Belgija s 297 kuna te Luksemburg s 282 kn.

TO SE TRAŽI

Prema studiji McKinsey globalnog instituta do 2030. nedostajat će učitelja i nastavnika te menadžera. Zbog starenja stanovništa trebat će i staratelja za starije osobe.

IT JE UVIJEK IN

Tehnologija je budućnost pa će se do 2030. pojaviti od 20 do 50 milijuna novih poslova iz područja informacijskih tehnologija.

NAMA FALI...

U Hrvatskoj su već godinama najtraženija zanimanja konobari, prodavači, kuhari, vozači, medicinske sestre, ekonomisti, zidari...