Dino Kulišek početkom je lipnja postao osuđenik s drugom najvećom kaznom ikad izrečenom u riječkom pravosuđu. Riječanin Ivan Dvorski za trostruko ubojstvo dobio je 40 godina zatvora, dvije više od Kulišeka...
Hrvatski monstrumi: Pogledao me u oči i dobio metak u čelo...
Dino Kulišek (24) osuđen je na Županijskom sudu u Rijeci na 38 godina zatvora zbog ubojstva Ivana Jagodića (22) i pokušaj ubojstva njegove djevojke, tada 19-godišnje Meriem Demo. U kaznu mu je uračunato vrijeme dosad provedeno u zatvoru. Mora platiti i 53.000 kuna sudskih troškova. Nakon izricanja presude, majka ubijenog Jagodića pustila je suzu olakšanja.
U strašnim bolovima ga molio da prestane
Kulišek je, podsjetimo, 13. srpnja 2014. godine došao do vrata stana na drugom katu zgrade u crikveničkoj Ulici Kralja Tomislava 118B s velikim nožem, razvalio ulazna vrata te, gotovo bez riječi, Jagodiću zadao 43 uboda nožem koji su ga usmrtili, iako ga je žrtva u strašnim bolovima molila da prestane.
Kada je vidio da je u stanu Jagodićeva djevojka, potencijalna svjedokinja ubojstva, krenuo je na nju, uhvatio je te joj je također zadao dvadesetak uboda nožem.
I Meriem ga je molila da stane, ali Kulišek je nije poslušao.
Nastavio ju je ubadati i kad je pala na pod, ostala ležati u lokvi krvi i pravila se mrtva. Kada je Kulišek napokon stao i otišao, Meriem je još bila pri svijesti i slabašnim je glasom zazivala pomoć, a život joj je spašen hitnom medicinskom intervencijom.
'Glasovi su mi rekli da moram ubiti vraga, i to nožem u srce'
Kulišek je pri kraju suđenja rekao da mu se u snu pojavljivao vrag s rogovima, a kasnije se taj vrag preobrazio u lik Jagodića.
- Mislio sam da ću ubiti zlo ako ubijem vraga. Ako nastupi smrt Sotone, onda prestaje zlo. Imao sam glasove u glavi, oni su me nagovarali na to. Govorili su mi da imam misiju, da moram ubiti vraga, nožem u srce. Pukao mi je film. Na kraju sam mu pokucao na vrata, napravio to što sam napravio i otišao, rekao je Kulišek u svojoj obrani pred sudom u Rijeci.
Kulišek dodaje kako nije mogao kontrolirati svoj mozak i nije znao što se događa.
- Trajalo je to dva mjeseca, počeo sam osjećati veliki smrad, a imao sam i vizije. to sam sve pripisivao Jagodiću. Imao sam osjećaj da mi se Bog ubacio u glavu. Oko Jagodića se stvorila nekakva magija, sanjao sam demone, a pročitao sam da se Sotona može pojavljivati u obliku takvih smradova, govorio je.
Više od njega na riječkom pravosuđu dobio je samo Ivan Dvorski
Što god netko učinio, ne zaslužuje da ga se likvidira na način kako su smaknuti Đani i Benito Vukoša te Mirjam Švaljek, obratila se sutkinja Ika Šarić optuženicima Ivanu Dvorskom (22), Luki Obrovcu (23) i Reneu Ljubojeviću (22) nakon čitanja presude u lipnju 2008. godine.
Dvorski je osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora, za hladnokrvno trostruko ubojstvo, razbojništvo i dovođenje u opasnost ljudi i imovine nakon zapaljenja stana na riječkoj Vežici u ožujku 2007 godine. To je ujedno i najveća kazna ikad izrečena na Županijskom sudu u Rijeci.
Dvorski poznat i po nadimku Psiho je zapravo dobio 101 godinu zatvora, ali prema hrvatskom zakonu, moraju ga pustiti nakon 40 godina. Psiho je prvi kojega je riječki sud poslao na maksimalnu robiju. U ožujku 2007. godine. Upao je u njihov stan, u istočnom dijelu Rijeke, kako bi ih opljačkao. Plan mu se izjalovio pa je hicima iz pištolja ubio Đanija Vukošu (42), njegova oca Benita (75) i Đanijevu djevojku Mirjam Švaljek (29).
Nakon toga je zapalio stan na 12. katu i ugrozio sve stanare nebodera. Rene Ljubojević Parizer (22) čuvao mu je stražu, a Luka Obrovac (22) dao mu je pištolj. Trojac je pobjegao i zavjetovao se na šutnju do kraja života.
Otvorio dušu kada su policajci već odustali
Nikad se neće saznati jesu li Psihovi suučesnici znali što se sprema te kobne večeri.
Odmah je uhićeno deset ljudi među kojima su bili i Dvorski, Obrovac i Ljubojević. Privedeni su i razdvojeni. Policajcima su postali sumnjivi nakon nesuvislih alibija. Istražitelji su znali da su na dobrom tragu i usmjerili su istragu u tom pravcu. Nakon što su prikupili dokaze željeli su čuti i priznanje. Bezuspješno su ispitivali Dvorskog. Već su odustajali. Dvorski je tada zatražio cigaretu i otvorio dušu.
- U ponedjeljak navečer, 12. ožujka 2007., moja baka je pala i ozlijedila se. Nazvali smo Hitnu i oni su je odvezli u bolnicu - počeo je ispovijest.
Rene ga je, kako je ispričao, nešto kasnije odvezao do bolnice da vidi kako je baka. Vratili su se u stan i uzeli njezinih 1200 kuna te otišli u kasino "kako bi ih udvostručili".
To se, naravno, nije dogodilo. U jednom kasinu izgubio je pola, a u drugom ostatak novca. Dok su se vozili kući Psiho je došao na ideju da odu nekamo nabaviti još.
'Rene nije htio raditi sr***, ali sam ga razuvjerio'
- Sjetio sam se da Đani Vukoša sigurno ima novac koje je zaradio od dilanja. Rene je rekao da nećemo ići raditi sr***, ali sam ga razuvjerio - ispričao je Dvorski.
Nazvao je Obrovca kojemu je objasnio plan nakon što je došao. Obrovac je, također, bio protiv. Rekao mu je kako je to bezveze te da im ne treba da si stvaraju nove neprijatelje. Ipak, Dvorski je bio uporan.
- Rekao sam mu da mi samo treba praviti društvo. I njega sam uvjerio - dodao je Dvorski.
Otišli su po pištolj, kratku devetku, Makarov. Izvadio je metke iz šaržera u WC-u, obrisao i vratio natrag. Rene i Luka pitali su ga što će mu pištolj, a on im je odgovorio kako je to samo za slučaj nužde. Pozvonio je poznaniku koji ih je pustio u neboder.
'Đani se htio dignuti, ali je bio previše nadrogiran'
- Izašao sam iz lifta na hodnik i stisnuo okidač. Mislio sam da pištolj nije repetiran, ali je bio. Ispalio sam metak u zid - pričao je Psiho. Pozvonio je jednom ili dva puta i, nakon što nitko nije otvarao, nogom je razvalio vrata i krenuo prema prostoriji u kojoj je bilo upaljeno svjetlo.
- Đani je držao mačetu. Htio se dignuti, ali nije mogao jer je bio previše nadrogiran. Stavio sam mu pištolj na čelo i rekao 'Šta si me htio izbosti?'. Odgovorio mi je 'Ne, mislio sam da je policija' - nastavio je Dvorski. Naredio mu je da ostavi sablju i legne na trbuh na pod. Njegovoj šokiranoj djevojci Miriam naredio je isto. Bili su zaista preplašeni.
Počeo je prijetiti Dvorskom da će ga ubiti
Tražio ih je novac i drogu. Međutim, rekli su mu kako su heroin upravo potrošili, a policija im je oduzela sav novac dva dana ranije. Mirjam je rekla kako možda otac ima novca u sobi. Psiho je dao Luki sablju da čuva Đanija i upozorio ga da ne radi probleme. Otvorila je ormar i uzela novčanik. Nakon što su se vratili u sobu, Đani je počeo vikati i prijetiti Dvorskom da će ga ubiti.
- Više se nije bojao. Odjednom se počeo dizati i ulovio je Luku za ruku želeći mu oteti sablju. Luka se nekako otrgnuo i ubo ga u leđa. Mirjam je vrištala. Uspio sam Đanija udariti nogom u glavu, ali to ga nije zaustavilo. Pridigao se na noge i vidio Lukino lice. Tada se okrenula i Mirjam i sve vidjela - rekao je Dvorski. Uhvatila ga je panika. Ispalio je metak u Đanijeva prsa. Pao je na koljena. Lijevom rukom pritisnuo mu je glavu u pod i pucao dva puta u potiljak. Mirjam je učinio isto jer mu je prošlo kroz glavu kako je sve vidjela te da je se mora riješiti.
'Pogledao me u oči. Ispalio sam mu metak u čelo'
Luka je za to vrijeme sjedio na krevetu. Krenuli su prema izlazu i na hodniku vidjeli oca.
- Pogledao me u oči. Nisam ništa razmišljao. Ispalio sam mu metak u čelo - rekao je.
Pobjegli su iz nebodera i već su bili kod auta kad se Dvorski sjetio da su ostavili puno dokaza. Luka i Rene su trebali obrisati ono što su dirali, a Dvorski je zapalio deke, posteljinu i stolnjak.
- Rekao sam Luki i Reneu: 'Nikome ništa nikada nećemo reći. Tu ćemo tajnu ponijeti u grob'. Zakleo sam se ako nas ipak uhvati murija da ću sve preuzeti na sebe - rekao je Dvorski.
Svjedocima govorio da će gorjeti u paklu
- Ja nisam Bog da se imam pravo igrati s tuđim životima i uzimati im živote koliko god smrad, đubre, trovač bio Đani Vukoša. Kajem se. Ja sam imao osjećaj kao da gledam sebe, kao da mi je duša izašla. Nisam gledao sebe već sam gledao kako on to radi i mislio sam da je njega nemoguće zaustaviti - rekao je na kraju policajcima.
Ipak, samo dan kasnije, pokazao je srednji prst dok su ga privodili kod istražnog suca, a na suđenju je verbalno napadao svjedoke govoreći im da će gorjeti u paklu.
Čitanju presude u lipnju 2008. nije prisustvovao nitko od obitelji Dvorski. Prisustvovala je samo djevojka Dvorskog u pratnji majke i tete.
- Ivane, molim te budi dobar. Volim te i zovi me - govorila je jecajući dok su Dvorskog vodili iz sudnice.
Vrhovni je sud potvrdio 40-godišnju zatvorsku kaznu Ivanu Dvorskom (24) u veljači 2010. godine. Drugi put se tada žalio na presudu i tvrdio da nije ubojica.
Suprugu živu zapalio: Neke stvari nikad nisu razjašnjene
Valter Vičević (53) iz Omišlja na otoku Krku osuđen je na 34 godine zatvora zbog brutalnog ubojstva svoje supruge Nele koju je 2003. godine živu zapalio. Kaznu je nakon dva suđenja na Županijskom sudu u Rijeci potvrdio i Vrhovni sud, a iz zatvora bi trebao izaći 2041. godine.
Postupak na Županijskom sudu vodila je sutkinja Ika Šarić, a tijekom oba suđenja, kao i za vrijeme istrage otkriveni su brojni detalji okrutnog zločina koji je Vičević planirao duže vrijeme.
Iako nikada nije priznao zločin ni što ga je natjeralo na tako brutalan čin, razlog je vjerojatno 60 tisuća maraka koje je nakon ubojstva supruge trebao dobiti zahvaljujući polici životnog osiguranja koju je sam ugovorio na njeno ime.
Prvi pokušaj ubojstva mu propao
Vičević je suprugu pokušao ubiti i ranije. Naime, prije suđenja se doznalo da je nesretna Nela prije smrti autom sletjela u more, ali spasio ju je tada 17-godišnji sin koji je skočio za njom i izvukao je iz auta. Ona je tvrdila da su joj otkazale kočnice, a istražitelji su zaključili da je riječ o njezinoj pogrešci. Kako god, nitko nije posumnjao da je riječ o pokušaju ubojstva, a i mediji su se fokusirali na hrabrog sina koji je spasio majku.
Kada je Nela umrla, pojavile su se sumnje da ni prvo slijetanje nije bilo nesreća nego pokušaj ubojstva.
Odmah se 'bacio' na nove planove
Nela je nesreću preživjela bez posljedica za zdravlje, a njezin suprug već je planirao novi pokušaj, prometnu nesreću u kojoj je trebala izgorjeti, a koji je nažalost bio uspješan.
Neli je suprug u jesen 2003. godine kupio Zastavu 128, a ona je u to vrijeme već odlučila da će ga napustiti jer im se brak raspadao, a supruga se bojala. Dvoje od njihove troje djece već je bilo punoljetno pa je Nela odlučila započeti novi život.
Rekla mu da ga napušta, a on krenuo s realizacijom monstruoznog plana
Priznala mu je svoj plan i rekla da od Nove godine odlazi od kuće, ali on je tada krenuo u realizaciju monstruoznog plana. Suprugu je 30. prosinca izvukao iz kuće, ali ne zna se kako ju je svladao.
Ne zna se što se idućih 20-ak sati događalo s Nelom, a sudski vještak, doktor Dražen Cuculić, iz ostataka je uspio zaključiti tek da je udahnula dim što znači da je bila živa kada je izbio požar. Ne zna se je li bila pri svijesti.
Dok je Nela bila zarobljena, Vičević je šetao Rijekom kako bi imao alibi. Kada je sve bilo spremno, u Zastavi je krenuo prema vrhu Učke, na benzinskoj je kupio benzin i ulje, a zavarao je i jednog automehaničara na Učki pa je kod njega ostavio automobil u kojem je kasnije pobjegao.
Svjedoci su vidjeli Zastavu koja ide na Učku u rano poslijepodne, a ne zna se je li Vičević cijelo vrijeme bio na planini s obzirom na to da je dojava o požaru zaprimljena oko ponoći.
Zapalio ju i pobjegao na Krk raditi na alibiju, ali ostavio je dokaze…
Zastavu je u oštrom desnom zavoju na granici Primorsko-goranske i Istarske županije izgurao s ceste te izazvao požar mješavinom ulja i benzina. Od Nelinog tijela ostali su tek dijelovi zdjelice i kralježnice.
Vučević je pobjegao na Krk i radio na alibiju, a kada je načelnik Robert Mišan zaprimio dojavu o nesreći s poginulom osobom Vičević je već bio doma.
Mišan je osobno izašao na očevid, a izlijetanje mu je odmah bilo sumnjivo iz nekoliko razloga: zapravo jako mala oštećenja izazvala su silan požar, tijelo je izgorjelo toliko da se nije mogao reći ni spol što nikad ranije nije vidio, a iz ostataka konstrukcije vidjelo se da je suvozačevo sjedalo bilo spušteno.
Odlučio je još jednom obići mjesto nesreće i tada je pronašao najlonsku rukavicu kakve se koriste na benzinskim postajama, a onda i lijevak s benzinskog kanistra.
Pozvani su kriminalisti, a zahvaljujući registracijama došlo se do Vičevića koji je oko 10 sati i sam došao u policijsku postaju u Opatiji doznati gdje mu je supruga.
Policajac uočio da je Vičeviću zapaljena obrva i da ima opekotinu
Jedan od policajaca uočio je tijekom razgovora da je Vičeviću izgorjela obrva i da ima opekotinu na ruci zbog čega je završio u zatvoru zbog sumnji da je ubio suprugu.
Otkriven je zahvaljujući rukavici koju je, kako vjeruje Mišan, ostavio na mjestu zločina jer je pobjegao u panici, a nije imao vremena za povratak, iako je vjerojatno shvatio da je ostavio dokaz, jer je morao prijeći Krčki most i uzeti karticu koja će mu poslužiti kao alibi. Upravo je karticu s mosta koristio tijekom obrane uz tvrdnju da nije mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme.
Neki vjeruju da je u brutalnom zločinu imao pomagača zbog čega neka stvari nikad nisu razjašnjene.
Majka iz pakla: Otrovala tabletama pa ugušila 2-godišnju kćer
Vijeće Županijskog suda u Rijeci u prosincu 2014. osudilo je Zrinku Babić (35) na 37 godina zatvora zbog ubojstva 2,5-godišnje kćeri u listopadu godinu dana ranije. Vrhovni sud joj je poslije kaznu smanjio na 25 godina.
Babić je malenoj Magdaleni dala tablete psihofarmake te ju zatim utopila u kadi. Sama je pozvala Hitnu pomoć no po dolasku su ustvrdili da je djevojčica mrtva već 20 sati.
Sutkinja Jesenka Kovačić kazala je da je obdukcija pokazala da je djevojčica umrla od trovanja tabletama koje je dovelo do teških poremećaja životnih funkcija te do prestanka disanja i rada srca. Utapanje je konkurirajući uzrok smrti, ali je vodeći ipak trovanje.
Sudsko vijeće prihvatilo je stavove tužiteljstva i optužnicu koja ju je teretila za dva stavka teškog ubojstva - ubojstva na okrutan ili podmukao način, te ubojstva osobe posebno ranjive zbog njezine dobi. Tijekom služenja kazne morat će ići i na psihijatrijsko liječenje.
Zrinka Babić na suđenju je ostala dosljedna u svojoj obrani šutnjom, u kojoj je ustrajala od početka istrage. Sudski proces je tako došao do kraja, a da se uopće nije saznalo kakvo je viđenje slučaja iz kuta same optuženice.
Ubio pa silovao dvije curice
Aleksandar Relja je 1987. ubio i zatim silovao djevojčicu (13) na Mlaki u Rijeci. Curicu je namamio u stan. Rekao joj je da joj nešto treba predati za roditelje. Ubio ju je čekićem i velikom vazom. Pobjegao je u Italiju, ali se vratio i predao. Tada je imao 19 godina. Dobio je kaznu od 15 godina zatvora jer je tada bio stariji maloljetnik.
Prema presudi osuđen je na zatvor uz obvezu liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Na sudu je rekao da se kaje, ali je i upozorio da se ne može kontrolirati i da bi mogao ponoviti zlodjelo. Liječio se u Psihijatrijskoj bolnici Rab. Jednom je bio pušten na probni izlaz koji je završio problemima i incidentom, ali tada nije nikoga ubio.
Pet godina nakon presude opet ga puštaju iz bolnice na Rabu. Dobio je terapijski izlaz od tjedan dana. Vrijeme je trebao provesti s ocem. No Relja je pobjegao ocu, vratio se u kvart na Mlaki i gotovo na istom mjestu ubio i silovao curicu (8).
Curica je išla u videoteku. Odvukao ju je u grmlje i zadavio vezicom s njezine tenisice. Sam je nakon toga otišao na policiju i rekao: 'Dogodilo se ono što sam vam prije pet godina rekao. Našao sam se na slobodi i ponovno ubio'.
Tada je utvrđeno da je psihički bolestan, ali da je bio svjestan svojih postupaka.
Utvrđeno je da je imao seksualno izopačenu svijest. Žrtve je morao ubiti da bi s njima imao odnos te je birao nemoćne djevojčice. Nakon drugog ubojstva osuđen je na 20 godina zatvora.
Iz zatvora bi, da je živ, izašao 2019. godine. Tada bi imao 51 godinu. No Relja se objesio u zatvoru u Lepoglavi u travnju 2004. godine. U zatvoru je tada bio 16 godina. Nije ostavio oproštajno pismo.
Jednom je ranije pisao odvjetniku kojem se požalio da ga ne liječe i da će opet postati opasan. Požalio se i da su mu rekli da je "medicina digla ruke od njega".