Hrvatice iz paklene Australije: 'Pored nas su bila mrtva tijela'

Australija je u plamenu. Jezivi požari tjednima pustoše kontinent, ostavljajući smrt i razaranje na svakom koraku. Deseci ljudi i stotine milijuna životinja ostavili su živote na spaljenom tlu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:43

Hrvatice pomažu u Australiji

Nebo je krvavocrveno, plaže izgledaju kao pepeljare, a prema najnovijim satelitskim snimkama, dim od katastrofalnih buktinja dolazi čak do Južne Amerike. Oblaci iznad zgarišta veličine su kopnenog dijela SAD-a. Ne zna se kad će kataklizma prestati, a u petak se očekuje novi toplinski val. Jedno od najgorih, ujedno i najnapučenijih područja je jugoistok kontinenta. Novi Južni Wales je desetkovan vatrom koja, kako se čini, ne posustaje. Proglašeno je izvanredno stanje, a više od sto tisuća ljudi u petak je dobilo zapovijed da se evakuiraju. Tamo, prema srcu australskog pakla, otišle su Anita i Josipa Batistić.

GORI DRŽAVA Zašto Australijom hara vatrena apokalipsa i brutalna vrućina?

Kroz mrak i palež da dostave spas

Ove dvije Australke iz Sydneya, podrijetlom iz Žrnova s Korčule, nisu mogle stajati mirno dok njihova druga domovina nestaje u plamenu. Članice su Hrvatskog kluba braće Radić i od tamo su organizirale prikupljanje sredstava za ljude kojima je pomoć najpotrebnija, a zatim sjele za volan i satima vozile kroz mrak, dim i pepeo kako bi dostavile spasonosne pakete.

Razgovarali smo s njima u utorak navečer, po australskom vremenu. Umorne, ispričale su nam što su vidjele.

- Upravo sam došla kući, vozila sam pet sati. Rođena sam i cijeli život živim u Australiji, a moja obitelj je iz Žrnova na Korčuli. Otac mi se tamo vraća svake godine već 35 godina - kaže nam Anita.

- Živim sad u Sydneyu, ali cijelo djetinjstvo i školovanje sam boravila u Malua Bayu. Tamo mi je otac, tamo su mi nećaci, tamo mi je živio brat. Otac je pomogao graditi njihov hrvatski klub. Vrlo sam povezana s tim krajem. U blizini Malue je Batemans Bay, jedno od najpogođenijih područja. Morala sam im pomoći - dodaje potresena žena.

Opisala nam je kako je počela cijela akcija.

- Ljudima u hrvatskom klubu u Sydneyu sam prije vikenda rekla da idem tamo, u Maluu. Rekla sam im da idem kod oca čim se otvore ceste. Ići ću golemim kombijem s prikolicom, povest ću i prijateljicu Josipu, tako sam im rekla. Zamolila sam ih da, ako mogu, doniraju bilo što. Od hrane, mlijeka, higijenskih potrepština, vode, pelena, bilo čega. Cijeli vikend su mi dolazili ljudi, nema što nisu donijeli. Sjajni su bili.

U ponedjeljak rano ujutro, čim su se otvorile ceste, Josipa i ja smo krenule na put. Čak tri sata prije nego što smo došli blizu Malua Baya počelo je strašno smrdjeti. Satima smo vozili kroz crnilo i mrak. Sve je izgorjelo, gdje god da se okrenete, i lijevo i desno, sve je bilo spaljeno. Oni stupići sa strane ceste, svi su bili otopljeni. Kad smo se približili Batemans Bayu, shvatili smo da tamo uopće nema struje. Većina trgovina bila je zatvorena, osim dva supermarketa koji su radili zahvaljujući generatoru. Radila je samo jedna benzinska crpka. Moj otac nije imao struje tjedan dana. U trgovini nemaju gotovo ništa, nemaju mlijeka, imaju samo sitnice. Kako nema struje, nigdje se ne može plaćati karticama, nego samo gotovinom - priča nam Anita.

- Oko 10.30 sati, nakon četiri i pol sata vožnje, stigle smo do Malua Baya i tamo ostavile sve što imamo. Od WC papira do hrane za bebe. Ljudi su izlazili, plakali i grlili nas. Čak su nam pokušavali dati novac. Prve smo stigle. Nakon nas su počeli dolaziti i ostali. Kako ni tamo nema struje, ljudima su se pogasili mobiteli. Vijest o dolasku se širila od usta do usta, plakali su kad bi čuli da smo im donijeli stvari, da smo im došli pomoći. Više od polovice Malua Baya morat će čekati najmanje tjedan dana na povratak struje jer je stanica iz koje se opskrbljuju potpuno izgorjela. Generatori su im najpotrebniji, svi su ih tražili. Mojem ocu od 83 godine odnijeli smo jedan mali - dodaje.

Kaos i smrt

Anita i Josipa su nam opisale razmjere kaosa u ovom dijelu Australije.

- Gorjelo je u neposrednoj blizini Eurobodall Croatian Association Boche Cluba. Taj klub je jedini hrvatski klub na južnoj obali. Bio je okružen vatrom, jedva su ga spasili. Gorjelo je i pored očeve kuće, nekih pedeset metara od nje bila je linija požara koja se protezala kilometrima dalje - govori nam Anita.

- Malua Bay i Batemens Bay inače preživljavaju od turizma, ali sad su svi otišli. Sad su to gradovi duhova. Puno ljudi je izgubilo kuće. Neki su i poginuli. Strašno. U mjestu North Rosedale ima jedna ulica u kojoj su sve kuće spaljene. Kad smo prolazile njome, policija ju je zatvorila, a nama nije bilo jasno zašto. Kasnije smo saznale da su kuće u toj ulici bile pune mrtvih. Policija i vojska su stalno kružili tuda.

Ljudi su pokušavali spasiti što imaju, moj otac je izgubio prijatelja koji je poginuo dok je pokušavao zaštititi svoju kuću od vatre. Jedan poznanik je jedva preživio. Proveo je cijelu noć u kući, a onda je u jednom trenutku odustao, namočio prekrivače u vodi, legao na pod i pokrio se njima. Pronašla ga je žena ujutro, spavao je. Nisu samo ljudi stradali, tisuće životinja su uginule. Mi smo vidjele potpuno spaljenog klokana. Ne mogu to uopće opisati - priča nam uznemirena Anita.

- Strašno, strašno. Fotografirale smo, a nismo ni znale da su u kući pored nas izgorjela tijela. Policiji je trebalo tjedan dana da pronađu jednoga gospodina koji je preminuo pokušavajući spasiti svoju farmu. Kilometri izgorjelih šuma, automobila, kuća... Plaže su pretvorene u pepeo. Golemi dio Australije gori, mi smo vidjele samo maleni dio - kaže nam Josipa. Ona je 18 godina u Australiji.

Ljudskost na djelu

Ipak, i u najcrnjim tragedijama ljudskost ipak ispliva na površinu. Anita i Josipa su nam ispričale priču o jednom čovjeku koji nesebično pomaže sugrađanima.

- U Malua Bayu ima jedna ljekarna, drži je jedan čovjek. On tamo već danima radi u potpunome mraku. Nema generatora, nego ga posuđuje na nekoliko sati od ostalih kako bi ga mogao spojiti na hladnjak. Da može održavati lijekove, da se ne pokvare. Ne prima novac. Ne može se plaćati karticama nego samo gotovinom. Ne uzima novac, nego ljudima daje sve na povjerenje. Ako se sjete, neka mu plate kad završi sve ovo - rekle su nam ove dvije hrabre žene.

U nedjelju, nakon pet dugih mjeseci bez kiše, u Australiji su napokon počele padati spasonosne kapi. Naravno, građani i vatrogasci su bili oduševljeni. Uvjeti sad jesu malo povoljniji, što vatrogasci koriste kako bi raskrčili spaljenu vegetaciju, učvrstili linije obrane i postavili kontrolirane požare.

UŽAS U AUSTRALIJI Dom koala prije i poslije požara - pakao ga je potpuno izbrisao

Međutim, za petak se najavljuje novi toplinski val. Nedjeljna kiša, nažalost, nije bila dovoljno jaka ni obilna da ugasi ili značajnije pomogne u gašenju divljih požara. Dosad je poginulo najmanje 24 ljudi te, procjenjuje se, oko 500 milijuna životinja. Koale, koje su već na rubu izumiranja, posebno su ugrožene. Vladini dužnosnici su procijenili da je izumrlo gotovo 30 posto populacije. Požari su napali svih šest australskih država i jedan teritorij. Izgorjelo je više od pet milijuna hektara zemlje. Još gore.