Hrvat spasio Nijemca: 'Hvala ti što si mi omogućio novi život'

Pozdrav, Petre, tako se veselim što ćemo se nakon dvije godine napokon upoznati. Moja supruga Heidi (56), sin Patrik (34), kći Bianka (32) i ja tako smo sretni zbog mog drugog života, koji bez tvoje pomoći ne bi bio moguć.

POGLDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

00:20

Video: 24sata/pixsell

Također, moju unuku kojoj je sada devet mjeseci, nikad ne bih upoznao da nije bilo tebe, piše u poruci koju je Petar Bijelić (44) iz Kraljevačkih Novaka kraj Sesveta primio na svoj e-mail. O tom trenutku sanjao je pune dvije godine, još od 25. veljače 2015., kad je doznao da je njegove matične stanice primio muškarac srednjih godina koji je zbog leukemije morao ići na kemoterapiju.

Muškarac se zove Thomas Dahm (55), iz okolice je Frankfurta i, zahvaljujući Petru, danas je zdrav čovjek koji uživa sa svojom obitelji.

- Kad sam dobio Thomasov mail, sve mi je bilo nestvarno. Dogovorili smo susret u travnju - u dahu priča Petar.

Ovaj otac petero djece u Registar dobrovoljnih davatelja matičnih stanica upisao se prije devet godina. U studenom 2014. godine nazvala ga je pročelnica Registra dr. Mirta Mikulić te obavijestila da njegove matične stanice odgovaraju bolesnicima iz Njemačke i Nizozemske.

Za Petrov pothvat znala samo obitelj

- Rekla je da bih trebao doći na Rebro kako bismo utvrdili s kime se točno podudaraju te me pitala bih li bio voljan to napraviti. Bez razmišljanja sam pristao. Redoviti sam darivatelj krvi, čak i na separatoru, pa kako ne bih čovjeku spasio život - prisjeća se Petar. Dva dana kasnije otišao je na Rebro, uzeli su mu dosta bočica krvi i nakon nekoliko dana mu javili da se podudaraju s muškarcem iz Njemačke. Iako ih je trebao donirati vrlo brzo, saznao je da je muškarac koji ih treba primiti pod jakom kemoterapijom i da se doniranje mora odgoditi. Uz detaljan ultrazvuk slezene i krvne pretrage utvrdili su da je potpuno zdrav te je 24. veljače 2015. godine donirao matične stanice. Za njegov je pothvat znala samo njegova obitelj: supruga Marijana (40), kćeri Matea (17) i Petra (16) te sinovi Vedran (10), Jakov (7) i Josip (5). Kolegama u ZET-u, gdje radi kao vozač autobusa, Petar nije rekao ni jednu jedinu riječ.

- Nikoga u tvrtki time nisam želio opterećivati. Ustajao sam u 2.30 sati, poljubio svako dijete u krevetu, odradio svoj posao i jurio na Rebro raditi pretrage. I tog 24. veljače priključili su me u devet sati ujutro na aparat za leukaferezu. Pet sati nisam se smio ni pomaknuti jer se postupak ne smije prekidati - pripovijeda Petar. Čitavo vrijeme bio je pod nadzorom tri medicinske sestre, a vrijeme je, kaže, kratio gledanjem DVD-a. Postupak izdvajanja matičnih stanica trajao je do 14 sati, a sat i pol kasnije Petar je saznao da je prikupljeno dovoljno.

Pet sati nije se smio pomaknuti

- Doktorica mi je rekla da će u 17 sati matične stanice krenuti za Njemačku i da će ih bolesnik primiti već sljedećeg dana u 8 sati. Protokol nalaže da se dvije godine ne smije znati tko ih je dobio. Nakon nekoliko tjedana sam zamolio liječnicu da mi kaže je li sve dobro prošlo. I jako me usrećila vijest da je čovjek spašen. Od tada čekam trenutak da stupimo u kontakt i napokon se upoznamo - priznaje Petar.

U protekle dvije godine, kaže, ta misao bila je sve jača i jača. Iako je nastavio skrbiti za obitelj i vrijedno raditi, muškarac kojem je spasio život non-stop mu je bio u mislima.

Dopisuju se i dijele obiteljske fotke

- Prije mjesec dana dobio sam dopis iz njemačkog registra u kojem su me tražili da popunim formulare. Proslijedio sam ih u Registar na Rebru. Kroz nekoliko dana nazvala me žena iz Registra i pitala želim li da mi proslijedi e-mail muškarca koji je primio moje matične stanice. Kad sam otvorio i pročitao tekst, ostao sam bez riječi. I od tada sam s Thomasom u kontaktu - otkriva Petar. Njihovo dopisivanje sve je učestalije, dijele obiteljske fotografije, a Petar jedva čeka travanj kad će ga, nada se, napokon i upoznati.