HDZ je u proteklih trideset godina uspio razbiti ili suzbiti svaku političku konkurenciju

"Naša stranka bit će nešto sasvim novo u političkom svijetu u Hrvatskoj", pohvalio se ovoga tjedna Mario Radić, odbjegli disident Domovinskog pokreta. "Bit ćemo dosad nešto neviđeno".

A vjerojatno neće biti ni predugo viđeno.

Domovinskom pokretu nije dugo trebalo da se raskoli i rascijepi, da neki istaknuti članovi i zastupnici demonstrativno napuste stranku, a da njezin ključni dužnosnik i financijer Mario Radić najavi skoro osnivanje nove stranke. 

Koja će propasti brzo kao i mnoge druge.

Jer, sve je dulji i bogatiji popis stranaka koje su stradale, izgorjele, nestale, razbile se i rascijepile u HDZ-ovoj orbiti. Odnosno, sve je više političkih stranaka koje je HDZ iskoristio, uništio ili naprosto poništio.

Tko god dođe blizu HDZ-a ili se promovira kao prijetnja HDZ-u, brzo mu se piše smrtna presuda.

Dramatično potonuo

Evo, Domovinski pokret dramatično je potonuo u anketama i nakon stranke koja je bila zvijezda prošlih parlamentarnih izbora i vlasti se dokopala s velikim planovima i ambicijom da ucjenjuje Andreja Plenkovića, sada može biti sretna da ju Plenković i HDZ uopće više žele uz sebe na vlasti.

Ili će tu vlast morati dijeliti s disidentom Radićem.

Jednom su se DP-ovci već slomili na Miroslavu Škori, sada su se slomili na obračunu Marija Radića i Ivan Penave, između imovinskog i domovinskog krila stranke.

A lista takvih stranaka sve je dulja.

Iz pokreta u sektu

Most je nakon prve koalicije s HDZ-om izgubio skoro pola zastupnika, nakon druge koalicije iz pokreta pretvorili su se u sektu, a nakon prošlih izbora ostali su čak i bez bitnih uzdanica u vidu bračnog para Selak Raspudić.

Most je smetalo, ali više nije smetnja.

Na koaliciji s HDZ-om Ivan Vrdoljak uspio je razbiti HNS, nakon smrti svog lidera nestala je stranka Milana Bandića koja je također bila HDZ-ov partner i nositelj žetončića, a tijekom Plenkovićeve vladavine osipao se i SDP čiji su otpadnici u Hrvatskom saboru izravno i zaobilazno pomagali Plenkoviću.

Sa scene je tijekom godina praktički nestao HSLS kojeg je HDZ iznutra razbijao još od davnih devedesetih godina, nestaje i HSS na čijem je uništavanju donedavno radila HDZ-ova izborna uzdanica Marijana Petir, a radi se o strankama koje su bile dio trgovačke koalicije s Ivom Sanaderom.

Pomor na desnici

Još je dulja lista konkurentskih stranaka koje je HDZ uništio na desnici. Pomeo je sve pravaške stranke i frakcije, neke uz pomoć svojih agenata Ruže Tomašić i Ante Đapića, nestao je Glavašev HDSSB kao konkurencija u Slavoniji, na tom putu je sada i DP, rijetki se sjećaju Hrvatskog bloka Ivića Pašalića...

A iščeznula je i populistička konkurencija u vidu Živog zida koji je implodirao u obiteljskim svađama oko europskog mandata.

Ne treba bi zanemariti stranke koje su nestale kao konkurencija SDP-u, poput OraHa i Laburista. čak i famoznih Socijaldemokrata koji su krahirali na nedavnim izborima, dok se u Istri počeo raspadati monopol IDS-a.

I da, raspao se i liberalni Fokus.

Mad Max

Na političkom poprištu koji sve više naliči na pustopoljinu iz filmova o Mad Maxu, preživljava, dominira i suvereno vlada samo HDZ.

"Navikli smo već raditi sa 76 mandata", ustvrdio je Andrej Plenković nakon raskola na izbornom saboru Domovinskog pokreta, neopterećeno kalkulirajući o tome koliko će zastupnika te stranke na kraju podržavati njegovu Vladu. 

Bitne su ruke u Saboru, a ne stranke u koaliciji.

Kad god se na političkom horizontu pojavi neka nova opcija, kao što sada Mario Radić priprema svoju, "dosad neviđenu" stranku, treba se prisjetiti svih onih stranaka, gotovo desetina njih, koje su nestale, iščeznule, potonule, implodirale ili naprosto se zacementirale u svojoj nevažnosti.

Ne trpi konkurenciju

HDZ nikad nije trpio konkurenciju - prvo na desnici, a onda i na ljevici. Nekada ju je kupovao i podmićivao, nekad iznutra preko svojih ljudi podrivao, nekad čak i javno denuncirao. Progutao je i ispljunuo stranke nakon jednokratne uporabe, kako bi se lakše nosio s njezinim ostacima, poput današnjeg Mosta. Ili je pak profitirao od unutarnjih lutanja stranaka čiji su lideri radi u korist HDZ-a.

HDZ se godinama hranio raskolima, čistkama i sukobima u drugim strankama, pa čak i onda kad je trebalo kompenzirati sukobe, raskole i čistke u vlastitim redovima.

U takvoj situaciji razbijene političke scene, koja se svodi na usamljene lokalne džepove otpora u pojedinim gradovima ili županijama, čak i ovakav korupcijom i aferama izrešetani HDZ može suvereno vladati i dominirati.

Prije nego krene u novo gaženje svježih političkih izdanaka kao što su Možemo! u Zagrebu ili Centar u Splitu.

I zato, suprotno onome što govori DP-ov disident Mario Radić, doista nema toga što još nije viđeno na hrvatskoj političkoj sceni. Kao i onoga što HDZ nije napravio toj političkoj sceni.