Haški sud kao da je rekao: Ubij bližnjeg svoga i ne boj se...

Teško je zamisliti goru političku vijest za regiju. Vojislav Šešelj je elementarna politička nepogoda, koja uvijek izaziva potrese velike magnitude. Šešelj se ni jedne sekunde, ni u zatvoru ni izvan njega, nije odricao ideje Velike Srbije. Tu ideju sud je sada dekriminalizirao. Ona, dakako, ne predstavlja vojnu ugrozu Hrvatske, jer je današnja Srbija neusporedivo slabija od one iz 1991., no njegovi su govori, puni đavolske, huškačke mržnje, dovoljni da užare političku scenu.

On u tome uživa. No nema nikakve sumnje da će ova presuda pasti kao melem na ranu Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, dvojice lidera današnje Srbije, koji su rat proveli kao Šešeljevi podređeni, kao njegovi suborci i istomišljenici. Presuda je do kraja demontirala i ugled i smisao Haškog suda - premda je on učinio i neke korisne stvari, danas se čini da je više doprinio održavanju etničkih sukoba u ovoj regiji na životu nego što ih je razriješio u poželjnoj katarzi.
 

1991. PRESUDNA GODINA - Te je godine Šešelj sudjelovao u poticanju na zločine, među ostalima i u Vukovaru te na Ovčari. Osnovao je četnički pokret i mobilizirao dragovoljce

NIJEDAN USTAŠA NE SMIJE ŽIV IZ VUKOVARA: Dana 8. studenoga 1991. godine Vojislav Šešelj je, stoji u haškoj optužnici, javno izjavio: “Čitav taj prostor će uskoro biti očišćen od ustaša”.
Dana 13. studenoga 1991. godine ili približno tog datuma je javno i privatno izjavio da “nijedan ustaša ne smije živ izaći iz Vukovara”.
OBILAZAK GRADA Tijekom borbi koje su vođene za Vukovar obišao je grad i rekao: “Čitav taj prostor će uskoro biti očišćen od ustaša”.

MASAKR Dana 20. studenoga 1991. godine snage koje je podstrekavao odvele su oko 400 Hrvata i drugih nesrba iz vukovarske bolnice nakon što su Srbi preuzeli vlast u tom gradu. Oko 300 tih nesrba prebačeno je u kasarnu Jugoslavenske narodne armije, a zatim na poljoprivredno dobro Ovčara. Tu su pripadnici srpskih snaga satima tukli i mučili žrtve.
Tijekom večeri vojnici su žrtve u grupama od 10 do 20 ljudi prevezli na jedno udaljeno stratište, gdje su iz vatrenog oružja ubili 264 nesrba iz vukovarske bolnice. Njihova su tijela potom zakopana u masovnu grobnicu.

1992. BOSNA I HERCEGOVINA I SRIJEM - Sudjeluje u kampanjama etničkog čišćenja  u Hrtkovcima

HRTKOVCI Dana 6. svibnja 1992. godine Vojislav Šešelj je održao huškački govor u selu Hrtkovci u Vojvodini, u kojem je pozvao na protjerivanje Hrvata s tog područja te pročitao popis s imenima pojedinih mještana Hrvata koji bi se, prema njegovu mišljenju, trebali iseliti u Hrvatsku. Nakon toga govora izvjestan broj Hrvata odlučio je otići iz sela Hrtkovci. Uskoro su Šešeljevi pristalice i suradnici u Hrtkovcima započeli kampanju etničkog čišćenja usmjerenu protiv nesrba, a naročito protiv Hrvata. Tijekom sljedeća tri mjeseca su mnogi nesrbi bili šikanirani i zastrašivani te im se prijetilo smrću. To ih je prisililo na odlazak. Kuće Hrvata su opljačkane i u njih su se uselili Srbi.

MALI ZVORNIK “Draga braćo četnici, naročito vi s druge strane rijeke Drine, vi ste najveći junaci. Očistit ćemo Bosnu od pogana i pokazat ćemo im put koji vodi na istok, gdje im je i mjesto”, rekao je Šešelj.

1993. - CRNA RIJEKA

Tijekom ljeta 1993. godine pripadnici jedne jedinice šešeljevaca odsjekli su glavu jednom civilu i ubili četiri ratna zarobljenika na području Crne Rijeke u općini Ilijaš. Tijekom ljeta 1993. godine pripadnici jedne jedinice šešeljevaca ubili su na brdu Žuč u općini Vogošća 25 muškaraca nesrpske nacionalnosti korištenih kao živi štit i dva muškarca nesrpske nacionalnosti koji su odbili biti upotrijebljeni kao živi štit. Dana 17. srpnja 1993. godine pripadnici jedne jedinice šešeljevaca na Igmanu u općini Ilidža ubili su dva ratna zarobljenika: Živka Krajišnika i Rusmira Hamalukića. Šešelj i njegove postrojbe cijele su godine haračili u Bosni i Hercegovini, sijući mržnju i strah, koji ni do danas nisu iščezli. Sud nije prihvatio ove dokaze.
 

1994. - 1996. JEZIVA LUBANJA - U BiH se vozio u terencu na čiju je haubu stavio lubanju mrtvog Bošnjaka 

DŽIP SMRTI Tijekom rata bio je prepoznatljiv po tome što je vozio džip na čiju haubu je pričvrstio lubanju Bošnjaka kojeg je ubio tijekom napada na selo Crna Rijeka na Nišićkoj visoravni, a na lubanju je stavio plavu kacigu UNPROFOR-a. U svibnju 1995. na Šešelja i njegove suradnike, među kojima su bili i Nikolić te Vučić, dok su se vozili u džipu s famoznom lubanjom, koji se kretao prema Palama, borci Armije Bosne i Hercegovine ispalili su strijelu koja je podbacila za samo nekoliko metara. Šešelj obilazi ratišta u BiH i Hrvatskoj.

1997. - 2003. POLITIKA

Nakon povratka iz zatvora Šešelj je nastavio s političkom djelatnošću, ali u bitno izmijenjenim okolnostima. Ključni ljudi njegove Radikalne stranke, Aleksandar Vučić i četnički vojvoda Tomislav Nikolić, osnovali su Srpsku naprednu stranku, s kojom su uskoro istisnuli konkurenciju i postali vodeća stranka Srbije, čiji ljudi danas drže sve vodeće pozicije. Šešelja se i dalje boje te nerado govore o njemu.

2004. - 2014. INCIDENTI - Sam se branio, a tražio je smrtnu kaznu 

Vojislav Šešelj u zatvor je otišao uz pratnju romskog orkestra. Na sudu je od početka počeo s izazivanjem i incidentima. Zamolio je sud za smrtnu kaznu, tvrdio da je njegova besmrtna nacionalistička duša neuništiva, vrijeđao suce kočijaškim rječnikom, sam se braneći od početka do kraja. Nakon izlaska iz zatvora, iz kojeg je pušten zbog navodne bolesti, rekao je da se tamo više neće vratiti dobrovoljno.