Habsburgovci su pobjegli od korone i spas našli u Dalmaciji

Prvi čovjek ‘plave krvi’, odnosno prvi plemić koji je obolio od korona virusa u svijetu, bio je glavom i bradom nesuđeni hrvatski kralj. Dok je Karlo Habsburško-Lotarinški (59), prijestolonasljednik austrijskog cara, zbog te neobične zaraze ležao u svojoj postelji negdje u Austriji, barunica Francesca Thyssen-Bornemisza (von Habsburg) povela je njihove kćeri na dubrovački otok Lopud. Siguran zaklon od koronavirusa pronašle su u impresivnom samostanu od povijesnog značaja...

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:16

Video: 24sata/pixsell

- Je, je, dame Von Habsburg su tu, na Lopudu, ali to je sve što vam mogu reći na tu temu. Razumjet ćete, molili su za diskreciju - rekao nam je jedan dobro upućeni mještanin.

Franjevački samostan posvećen Gospi od Špilice, podignut 1483. godine, od početka nije građen kao običan sakralni objekt.

Barunica i njene dvije kćeri, nadvojvotkinje Eleonora i Gloria od Austrije, došle su već prije mjesec dana. Mještani kažu - provesti samoizolaciju. Neki tvrde da dva tjedna nisu izašle iz Gospe od Špilice. Nemaju zarazu, sada su sigurne, ali i dalje su na otoku. Čini se da ne namjeravaju uskoro otići.

Zašto i bi? Imaju sve što im treba, a franjevačka apoteka krije i recept protiv groznice iz 18. stoljeća:

“Pomiješajte finu mljevenu papriku i rakiju. Popijte kad groznica poraste. Pokrijte se dobro, znojit ćete se, što će vam pomoći da se osjećate bolje. Likarije priprostite”; savjetovali su franjevci. Posljednji su ondje živjeli početkom 19. stoljeća.

Objekt je posve napušten 1840. godine, a onda ga je zadesila zla sudbina: dijelom je stradao u požaru. Samostan je dvjesto godina stajao razrušen, a upravo je barunica ta koja ga je vratila u život.

Obnova je završena prije dvije godine. Na svečano otvorenje pozvala je i stanovnike Lopuda, a pri restauraciji je pazila da poštuje smjernice očuvanja kulturnog dobra. Od tada samostan služi u svrhu umjetnosti.

Organizirane su razne radionice, izložbe, predstavljanja, performansi. Dolazili su artisti sa svih strana svijeta. Barunica je velika obožavateljica slikarstva. Tu je ljubav naslijedila pokojnog oca, baruna Heinrich “Heini” Thyssen-Bornemisza, uz impresivnu zbirku umjetnina koja je svrstava među veće kolekcionarke na svijetu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:27

Video: 24sata/pixsell

I dok ženski dio obitelji uživa u upijanju ljepota Lopuda, austrijska televizija intervjuirala je njihova oca (i bivšeg supruga) Karla Habsburga:

- Iritantno je, ali nije to kuga... Kad je počelo, mislio sam da je obična gripa. Onda me prijatelj koji je bio na kongresu u Švicarskoj gdje je bilo i dosta Talijana nazvao i rekao da je pozitivan na koronavirus. Tad sam se i ja prijavio za testiranje - izjavio je sin Otta von Habsburga, inače unuk zadnjeg hrvatsko-ugarskoga kralja Karla IV.

Strogu karantenu provodio je u svojoj kući u Donjoj Austriji, a iako je, kako mediji javljaju sada izliječen, još nema direktan kontakt s obitelji. Nije poznato hoće li i nesuđeni hrvatski kralj uskoro krenuti put Dubrovnika.

Pa ako je 59-godišnji Karl nesuđeni hrvatski kralj, onda je Ferdinand Zvonimir Habsburško-Lorenski (23), sin barunice i sadašnjeg čelnika kuće Habsburgovaca, ujedno i nesuđeni hrvatski ‘princ’, za kojeg su proroci kroz povijest najavljivali da će spasiti Europu.

Trenutačno služi vojsku, a za medije izjavljuje da se, čim završi, vraća vožnji automobilističkih utrka koje su njegova glavna okupacija.

Da nabrojimo svih deset prinčevih imena zauzeli bi barem tri retka, a opet vam se nijedno ne bi istaknulo kao - Zvonimir. Nadjenuo mu ga je pokojni kardinal Franjo Kuharić kad ga je 1997. godine krstio u Zagrebu. Kumovi su bili nadvojvoda Grgur Austrijski, princ Alojzije Löwensteinsko-Wertheimsko-Rosenberški i kraljica Margarita Bugarska.

U kompliciranoj križaljci Habsburgovih, koju je sasvim poremetio atentat na Franza, odnosno “po naški” Franju Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine - što je bio i okidač za Prvi svjetski rat - na prijestolje je došao Zvonimirov pradjed, a Karlov djed. On je ujedno bio i posljednji ugarsko-hrvatski kralj, poznatiji kao Karlo IV. Njemu je inače ubijeni Franjo Ferdinand bio stric...

Od svih Habsburgovaca najveći je prijatelj Hrvatske bio pokojni Otto, djed Ferdinanda Zvonimira i Karlov otac, inače najstariji sin Karla IV. Kad je Otto preminuo 1991. godine u 98. godini, tijelo mu je pokopano u Austriji, a srce u Mađarskoj...

No, vratimo se na Lopud.

Taj je otok od pamtivjeka privlačio zanimljive priče i osebujne likove. Zato ne čudi da postoje i brojne legende koje se za njega vežu. Zapisano je tako u knjizi Tomislava Đurića, “Legenda puka hrvatskog”.

Poznata je priča o pomorcu imena Miho Pracat. Jedini je to pučanin kojemu je Dubrovačka Republika podigla spomenik. Miho je u dva navrata kupovao brodove i pokušavao zaraditi na njima, no svaki put bi ih dotukla oluja.

Jednog je dana sjedio u dvoru svoje sirotinjske kuće, sav tužan i očajan, promatrao malenu guštericu koja se pokušavala popeti na kamen. Prvi put je pala. Drugi put je pala. Ali, treći put je uspjela. Sjetio se tada Miho svoga broda i kako bi i on mogao pokušati ponovno. Kako nije imao novca da kupi brod, dao se u pljačku. Čekao je da padne noć, a onda je ušao u Gospinu crkvu i pokrao svo zlato, kupio brod i otišao na put u Afriku.

Ondje je došao u gostionicu gdje je uz jelo dobio batinu. Kad je Miho upitao što će mu to, gostioničar je rekao da goste stalno napadaju štakori kojih se nikako ne mogu riješiti. Miho je otišao u Dubrovnik i otkupio gotovo sve mačke. Davao je za njih po tri, četiri solda. Napunio je njima čitavi brod, a prodao ih je k’o od šale. Pun zlata vratio se kući, a vratio je i novac crkvi. Vratio je Miho i više nego li je uzeo - preminuo je kao jako imućan čovjek, a svo blago ostavio je Republici, crkvi, siromasima i dubrovačkoj bolnici. Velikodušan je bio prema franjevcima iz spomenute Gospe od Špilice.

Otkad su ta crkva i samostan izgrađeni, otočić Lopud ne prestaje pisati povijest.