Hrvatska živi shizofrenu političku stvarnost. S jedne strane, Plenković se hvali velikim uspjesima, s druge padaju njegovi lokalni šerifi i ministri. A premijer i šef HDZ-a ponaša se kao da ta prljavština ne dopire do njega.
Hapse se HDZ-ovi šerifi i dižu optužnice protiv Plenkovićevih ministara. A što je s Plenkijem?
Može se Andrej Plenković hvaliti u Hrvatskom saboru velikim postignućima svoje Vlade i "godinom isporuke" svojih grandioznih obećanja. Može optuživati oporbu da je nesposobna i kritizirati je što je njezin doprinos društvu i građanima "ravan nuli". Može čak i naganjati "ruske agente" u oporbi, ratovati s desnim radikalima i upozoravati na paramilitarne skupine.
Može se naslikavati s Nancy Pelosi i drugim stranim delegacijama na summitu Krimske platforme u Zagrebu.
Može biti najveći, najvažniji, najuspješniji. Čak i najdominantniji.
Ali već drugog dana pojest će ga optužnice protiv HDZ-ovih ministara i lokalnih šerifa.
Ravno do dna
Već drugi dan Plenković će sletjeti licem ravno u korupcijsku kaljužu, aterirati u afere i Uskokove optužnice, raspravljati o svojim uhićenim načelnicima općine ili komentirati optužnicu protiv čak četiri ministra u svojoj Vladi.
Prvu takvu u povijesti, ali tek još jednu u nizu.
Može Plenković lebdjeti na oblacima svojih uspjeha i ostvarenja, svojih pregnuća i postignuća. Ali na kraju će ga svejedno pojesti afere, optužnice, korupcija, pronevjere, organizirane akcije u Vladi i zulum lokalnih šerifa na terenu.
Četiri mušketira i jedan šerif
Samo dan nakon što je uhićen Vinko Zulim, bivši saborski zastupnik HDZ-a kojega je upravo Andrej Plenković postavio na svoju izbornu listu, i načelnik općine Seget Donji koji je u restoranima potrošio pola milijune općinskih kuna, prijetio novinarima i vrijeđao saborske zastupnike, Uskok je objavio da je potvrđena optužnica protiv Darka Horvata, Borisa Miloševića, Josipa Aladrovića i Tomislava Tolušića.
Četiri Plenkovićeva ministarska mušketira.
I kao što se Plenković hvali svojim uspjesima, veliča vlastita ostvarenja, pripisuje si najveće zasluge, tako se ovdje radi o uhićenjima članova njegova HDZ-a, o njegovim saborskim zastupnicima, o njegovim ministrima, njegovim koalicijskim partnerima.
Za što bi on trebao preuzeti odgovornost.
Ali Plenković nema veze sa svime time. On djeluje u izoliranom eko sustavu, u mjehuru od sapunice, u izdvojenom entitetu okruženom sanitarnim kordonom koji, poput polupropusne membrane, do premijera propušta samo komplimente i zasluge, a zaustavlja smeće i prljavštine.
Premijer je samo za zasluge
Ministri serijski, rafalno, nezaustavljivo završavaju na optužnicama - ili bi tamo trebali završiti - članovi HDZ-a rutinski se, gotovo svakodnevno, uhićuju - ili makar javno raskrinkavaju - ali Plenković se ponaša kao da se to događa nekom drugom.
Kao da to nije njegova stranka i njegova Vlada.
To je toliko nevjerojatno, da je postalo fascinantno.
Plenković postoji samo radi preuzimanja zasluga. Sve ostalo nije njegov mandat. Dobro, premijer postoji i radi prozivanja neprijatelja i izigravanja žrtve.
Ali sve ostalo krivnja je nekog drugog.
Pa makar ti drugi bili njegovi najbliži suradnici.
Paralelna stvarnost
Tako funkcionira paralelna Plenkovićeva stvarnost: s jedne strane cvjetaju ruže, dižu se mostovi, uvodi se euro, otvaraju se granice, a u drugoj, cvjeta korupcija, redaju se optužnice, nižu afere.
I sve je to postalo normalno, uobičajeno, svakodnevno. Pa čak i "vjerodostojno".
Plenković je ratnik, patnik i pobjednik. Sve ostalo je tuđa briga.