Gulio kožu sa živih ljudi, pekao ih na ražnju i nabijao na kolac

Okrutni ruski car Ivan Grozni s razlogom je dobio taj nadimak po kojem je ostao poznat u povijesti. On je zaista bio strašan. Surovi tiranin svojim nemilosrdnim metodama jest pripojio Rusiji ogromna prostranstva, uveo reforme i stvorio snažnu rusku državu, ali je u isto vrijeme ovaj psihički nestabilni sadist ugnjetavao i ubijao sve koje mu se nisu sviđali.

Smrt roditelja i teško djetinjstvo

Bio je dugo iščekivani sin, a kad se rodio cijelo je carstvo slavilo. No uskoro su uslijedile tragedije. Otac mu je umro kad su mu bile tek tri godine, a već kao dijete postao je veliki knez Moskve. Po očevoj želji tijekom njegove maloljetnosti namjesnik je postala njegova majka Jelena Glinska i sljedećih pet godina uspješno je vladala državom. Nakon pet godina od smrti oca umrla mu je i majka, a tada osmogodišnji Ivan gledao je grupe plemića kako se bore za njeno mjesto. U njemu se tada javio otpor prema plemićima i sumnja da su isti ti plemići krivi za smrt njegove majke. Istina je bila da je zaista nisu voljeli prvenstveno zbog njenog litvanskog porijekla.
Dok nije postao car sa svoji 17 godina bio je usamljen te je trpio poniženja moćnih regenata, a zlostavljanje, nasilje i ubojstva bili su sastavni dio života u palači. 

Uspješni reformator

Ivan je izrastao u robusnog, visokog i snažnog, ali i pametnog mladića opčinjenog čitanjem knjiga čiji je cilj bio imati neograničenu moć. Nakon krunidbe odmah je krenuo s reformama, modernizirajući i centralizirajući državu. Promijenio je zakone, uveo lokalne samouprave u seoskim oblastima. Naredio je izgradnju preko 100 crkava, omogućio razvoj tiska u Moskvi, osnovao prvu tiskaru i zapravo otvorio puteve Rusije ka Europi. U vojnim pohodima je bio također vrlo uspješan te je pripojio Rusiji velike teritorije. Za vrijeme njegove vladavine broj stanovnika Rusije povećao se za 30 do 50 posto.

A onda je sve krenulo naopako. Najprije je prebolio opasnu bolest, a kad mu je nekoliko godina kasnije nakon 13 godina braka umrla prva žena, obožavana Anastasija kojoj je oženio kao 17- godišnjak i bio joj jako privržen sumnjao je da su i nju otrovali plemići. Tada je započeo s ubijanjem plemićkih obitelji. Poslije Anastasije žene je redao kao na traci, pa se tako navodi da je imao još šest zakonitih. On uskoro postaje pravi psihopat sa brzim i naglim promjenama raspoloženja. U tom razdoblju izvadio je oči arhitektima koji su izgradili katedralu Svetog Vasilija. Odlučio ih je oslijepiti kako nikada i nigdje više ne bi napravili zdanje takve ljepote i sjaja.

Vladavina užasa

Postao je užasno brutalan, uveo je pravu strahovladu, a neke od tih kazni koje je primjenjivao uključivale su guljenje kože sa živih ljudi, nabijanje na kolac i potom pečenje na ražnju. On je  1570. zbog sumnje na izdaju naredio palež i razaranje Novgoroda. Sve stanovnike, skoro 30 tisuća ljudi, je pobio a neke je natjerao u rijeku Volhov kojom su u čamcima plovili njegovi vojnici sa zadatkom da sjekirama pobiju sve koji se nisu odmah utopili. Plemića Ivana Fjodorova Čeljadina optužio je za urotu, dao ga je obući u carsku odjeću, posjeo ga je na prijestolje te mu potom izrezao srce iz grudi. Neki od dvorjana također su skončali užasnom smrću. Jednom su otkidali komad po komad tijela, a rizničara je skuhao u kotlu.

Da uživa u nanošenju boli vidjelo se dok je još bio dječak jer je znao pa iz čista mira bacati pse i mačke s krova palače i čerupati ptice, probadati im oči i rezati tijela. 

Pijanke i obilne gozbe bile su česte u to vrijeme na dvoru, ali često su takva slavlja završavala na način da bi on otputovao u neki udaljeni samostan u kojem bi zatim danima molio i postio.

U naletu bijesa ubio sina nasljednika

Ubio je tako tijekom jedne svađe najstarijeg sina i nasljednika Ivana Ivanovića, a razlog svađe je bila njegova snaha, Ivanova žena. Naime, Ivan Grozni strašno se naljutio kad je vidio svoju snahu Jelenu kako nosi po njegovom mišljenju preslobodnu odjeću. Fizički ju je napao zbog toga, a Jelena koja je tad bila trudna nakon toga je pobacila. Kad je carević čuo za očev napad sukobio se s ocem. Car ga je udario svojim žezlom, a šiljati vrh štapa nanio je smrtonosnu ozljedu careviću.

Kad je vidio što je učinio, navodno se izbezumio, bacio na pod k ranjenom sinu i pokušavao ga spasiti. Molio je za čudo no carević je ipak podlegao ranama. On je nakon toga bio u totalnoj agoniji grižnje savjesti, očajno je lupao glavom o sinovljev lijes, a zatim rastreseno lutao hodnicima palače u potrazi za sinom.

Unatoč ludosti bio je jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena, odličan govornik te je posjedovao fenomenalno pamćenje i ogromno vjersko obrazovanje. Skladao je i glazbu, a sam je napisao i neke crkvene himne.  Vjeruje se da je imao jedinstvenu zbirku od preko 800 rukopisa na grčkom i latinskom jeziku.

Engleski istraživač, diplomat i političar Jerome Horsey koji je u to vrijeme boravio u Moskvi, ostavio je svjedočanstvo u kojem kaže: „Da car Ivan nije vladao čvrstom rukom, ne bi preživio. Protiv njega su se stalno kovale zavjere, ali ih je on otkrivao, jednu za drugom.“

Umro od trovanja za vrijeme partije šaha

Sve supruge nakon voljene Anastasije završile su tako da ih je ili poslao u samostan nakon kratkog vremena ili bi umrle, a jednu je zadavio jer je nakon vjenčanja shvatio da nije bila djevica.

Ivan Grozni bolovao je od sifilisa, a liječio je živom o kojoj je bio ovisan. Pred kraj života izgledao je barem dvadeset godina stariji. Duga sijeda kosa padala mu je niz staračku osušenu kožu. Umro je u 54. godini od trovanja dok je igrao šah, nakon 37 godina vladavine. Naslijedio ga je maloumni sin Fjodor I.