Gradio je carstvo unatoč bombi i bez pomoći politike: Harmonika je bila 'pupoljak' Pere Gudelja

U tjednu koji je iza nas, u dva dana, jedan za drugim, umrli su Mustafa Nadarević i Pero Gudelj. Dok za glumačkoga maga Mustafu Nadarevića svi znaju, dotle je ime Pere Gudelja ostalo manje poznato izvan granica Bosne i Hercegovine.

Tko je Pero Gudelj? Ne vjerujem kako postoji punoljetna osoba u Bosni i Hercegovini koja to ne zna. To je jedna od poveznica između Nadarevića i Gudelja, a druga je da se radi o dvojici genijalaca kakvi se u zemljama poput Bosne i Hercegovine rađaju jedanput u sto godina.

Pero Gudelj je bio jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, osnivač i suvlasnik viteškog FIS-a, poslovnog carstva s više od 3100 zaposlenih u cijeloj BiH. Gudelj je rođen 1955. godine u selu Gornja Večeriska kraj Viteza. Još prije rata, osamdesetih, bavio se poduzetništvom. Radi se o jednoj od stotine sličnih predratnih biografija, kad se privatno poduzetništvo uglavnom svodilo na kafiće, prodavaonice mješovite robe, restorane, grillove ili videoteke. Tih dinamičnih osamdesetih Gudelj je otvorio kafić FIS i u sklopu njega videoteku. Zanimljivo je da je kablovski spojio susjedne objekte sa svojom videotekom, stvorivši tako neku vrstu primitivne televizije. Prije toga radio je u Vitezitu, viteškoj tvornici eksploziva. Usput je godinama svirao harmoniku po svadbama i slavljima, a kafiću je dao ime po FIS-duru, iz kojega je, po vlastitim tvrdnjama, započinjao svaku svirku, kao nekakav homage harmonici kojom je zaradio inicijalna sredstva za svoje poslovno carstvo. Radi se o nekoj vrsti tipičnog bosanskohercegovačkog “kapitalizma s ljudskim licem”, odnosno američkog sna na bosanski način. Harmonikaši su u godinama prije rata na svadbama bili svojevrsna institucija. U to vrijeme nisu postojali profesionalni bendovi niti industrija vezana za svadbe kakvu imamo danas. Postojali su samo harmonikaši koji su u društvu uživali izniman ugled, veseljaci koji nisu svirali samo za novac, nego i iz vlastita zadovoljstva.

NAKON KRATKE BOLESTI Umro Pero Gudelj, najbogatiji Hrvat u BiH: Počeo na harmonici i čudom preživio metak u glavu

Nije ga zaustavila bomba 

Od tih silnih prijeratnih “poduzetnika” i poduzetnika, Pero Gudelj je jedan od rijetkih koji se uspeo do ovih visina. Odmah nakon završetka rata, 1996. godine, Gudelj, uz još neke privatne poduzetnike, gradi Poslovni centar Vitez uz glavnu prometnicu Travnik - Sarajevo. Danas taj Poslovni centar zauzima veću površinu od samoga grada Viteza. Središnji dio te zone zauzimao je shopping centar trgovačkog lanca FIS, koji je zapravo najzaslužniji za strelovitu ekspanziju Poslovne zone. U porušenoj zemlji, koja je tek izišla iz krvavog rata, u Gudeljevu FIS-u mogli smo prvi put i u vlastitoj sredini vidjeti nešto od obilja onog mitskog kapitalizma o kojemu smo dotad samo slušali. Možemo, konačno, bez rezerve govoriti o svojevrsnom Gudeljevu vizionarstvu, jer se radi o vremenu prije nego što su strani trgovački lanci počeli stizati i u Hrvatsku, odnosno Zagreb, a kamoli negdje drugdje.

Gudeljev FIS potom se strelovitom brzinom širio. Uz novosagrađeni shopping centar, koji je bio višestruko veći od starog, nekoliko godina potom, Gudelj otvara tvornicu tekstila, a nekoliko godina kasnije i namještaja. Na Vlašiću je proteklih desetak godina sagradio skijaški centar s vlastitim skijaškim stazama i apartmanskim naseljem, a planirao je tu sagraditi sletno-uzletnu stazu za manje zrakoplove.

Privatni život Pere Gudelja nikad nije dolazio do medija, niti su se on, a ni njegova djeca razmetali bogatstvom. U medijima se pojavljivao rijetko, i to isključivo kao jedan od harmonikaša u emisijama revijalnog tipa. Privatno se družio uglavnom s ljudima s kojima se družio i prije rata, a radi se o pjevačima i harmonikašima s kojima je nekad svirao.

Mediji su se s pojačanim intenzitetom bavili Gudeljem u dva navrata. Prvi put kad je u listopadu 2008. godine u trgovačkom centru FIS od podmetnute eksplozivne naprave poginuo FIS-ov zaštitar, dok je drugi teško ranjen. Mnogi su tad predviđali kraj FIS-a.

IZNENAĐENI Pero Gudelj supruzi Snježani na svemu zahvalio u pismu

Omiljen u cijeloj BiH 

Međutim, smirenom i pravovremenom reakcijom Gudelj je uspio spriječiti paranoičnu reakciju kupaca i centar je kroz nekoliko dana nastavio normalno raditi. Za ovaj teroristički čin osuđen je na devet godina zatvora 36-godišnji Suvad Đidić iz Viteza. Bez obzira na to, FIS je ovaj mučni period preživio neokrznut te nastavio sa širenjem. Kad je riječ o ovom slučaju, vrijedi zabilježiti jednu veliku Gudeljevu gestu koja govori jako puno o tom čovjeku. Gudelj je, naime, nedugo nakon tog događaja posjetio obitelj osuđenog Đidića spriječivši tako bilo kakav revanšizam prema njegovoj obitelji.

Drugi put se pisalo o Gudelju prije pet godina, u kolovozu 2015. godine, kad je Gudelj pronađen u mjestu Krčevina kraj Viteza s prostrjelnom ranom u predjelu glave. Tad se pisalo o pokušaju samoubojstva, ali u intervjuima koje je davao u posljednjih godinu-dvije Gudelj je to negirao, tvrdio je da se radilo o neuspjelom pokušaju njegova ubojstva.

Gudelj nije svoju ekspanziju gradio u sprezi s politikom. Nije poslovao s državom, nije sudjelovao u privatizaciji niti ga se povezivalo s bilo kakvim malverzacijama. Gudeljevo poslovno carstvo niknulo je doslovno na ledini. Jedina Gudeljeva veza s politikom bila je svojevrsna negacija etnopolitičke paradigme zemlje. Gudelj je, naime, od početka zapošljavao radnike svih nacionalnosti i tako pokazao u kojem je smjeru trebala ići ovdašnja politika. Radi se stoga o osobi koja je bila omiljena u svakom kutku zemlje.

Kad bismo birali ključnu riječ koja opisuje život Pere Gudelja, onda bi to sigurno bila riječ “harmonika”. Gudelj je, na primjer, na nadgrobni spomenik svojih roditelja postavio skupnu fotografiju na kojoj oni, skupa s njim, sviraju harmonike. Jedna patetična, ali i neobična gesta koja slavi život. Toliko atipična da o Gudeljevoj harmonici možemo na neki način govoriti kao o nekakvom ovdašnjem pandanu misterioznog “pupoljka” Wellsova filmskoga “građanina” Charlesa Fostera Kanea.